Izvisio "Haso", ali što ćemo s njegovim svojevrsnim alter egom - Pavom Barišićem?
Prošli vikend još je nekako bio u znaku tuge pregoleme na ženskom dijelu radikalne desnice za Zlatkom Hasanbegovićem, iako je ovaj samo dan prije buketom cvijeća i valjda ne Judinim poljupcima predao dužnost novoj ministrici kulture Nini Obuljen-Koržinek.
Tim kavalirskim činom dao je naslutiti da se napokon pomirio s jako mu neprihvatljivom činjenicom da ga novi šef HDZ-a i premijer Andrej Plenković ne vidi podobnim ne samo za nastavak ministrovanja u kulturi nego ni za kakvog ministra u svojoj vladi.
Popularni na radikalnoj desnici "Haso" iliti izrazito antipatičan društveno umreženoj tzv. ljevici "HaSSan" dušu je dao za lustracijsku maskotu karamarkovštine čije je vrijeme naprasno prošlo HDZ-ovom eutanazijom vlastite vlade i, kolateralno, samoraspuštanjem tragikomičnog "Visokog doma". Ali, dušu je dao i kao više nego tipičan obrazac ne-kulturnog ministra kakvom nema mjesta u vladi koju Plenković, navodno, želi utemeljiti na agendi - antikaramarkovštine. Snošljivosti, uključivosti, dijaloga... Ukratko, "europejstva".
"Hasanbegoviću je otvorena mogućnost djelovati kao saborski zastupnik, a svatko nezadovoljan time što više neće biti ministar kulture ima pravo prosvjedovati", mirno je Plenković komentirao performans ultimatuma s "domoljubnom" galamom i pjevanjem na Trgu bana Jelačića, u izvedbi stanovite skupine zadarskih žena.
Iste one koja je, ideološki uvezana s ljutitim "crncima" izvjesnog Dražena Keleminca - ekscesnog radikala iz neznatne pravaške skupine i navodno obiteljskog nasilnika - slično halabučila ljetos na antinacifašističkom skupu u Srbu. Tada protiv partizana, Srba i "komunjara", a sada za "bezodvlačnu" smjenu Nine Obuljen-Koržinek: "Neka nam Plenković kaže što je Hasanbegović zgriješio da više ne može biti ministar kulture".
A premijer srca kamenoga, što je u redu. Na što bi spao kad bi se osjećao dužnim svakome obrazlagati svoje postupke. Pa i to zašto je sastavio vladu kako ju je sastavio, na što ima pravo i za što je legitimno dobio mandat. Samo on i nitko drugi, uključujući ratne veterane i samozvane vlasnike nacionalnog interesa i hrvatstva, ima pravo odrediti s kim (ne) želi sastaviti vladu. Sviđalo se to nekome ili ne, u parlamentarnoj demokraciji to je tako. Sudište (ne)uspjeha su izbori, ne ulica, nabrekla "domoljubnim" primitivizmom, s krunicama oko vrata.
Radikalna se desnica - među kojom jedva da je povećalom vidjeti ikoga tko se iole razumije u kulturu ili je viđeniji umjetnik, osim, jelte, ideološki ultrapregrijanog glumca Božidara Alića - zapjenjeno survala na premijera. Zbog svoje nesklonosti bivšem ministru kulture, ali i onom vanjskih i europskih poslova Miri Kovaču, možda nijansu umivenijem Hasanbegoviću, Plenković je učas postao u toj kasti ne tek bruxelleska persona non grata, nego nacionalni veleizdajnik i najgora moralna nula. Ne-Hrvat...
Treba imati želudac za slušati ili pročitati što sve medijske perjanice i fanovi rigidne desnice drljaju protiv Plenkovića i njegovih najbližih suradnika, a još su ih štono jučer, sinergijski s tzv. Crkvom u Hrvata, kovali u zvijezde i gurali na vlast. Iz petnih žila. Taj eurobirokrat na europskoj boli glava plaći, koji je u samo 110 dana pokorio i najveću političku stranku HDZ i državu, kao, nema pojma kakva ima biti kulturna politika u "suverenoj, samostalnoj i neovisnoj državi Hrvatica i Hrvata" (sic), gdje su svi ostali žitelji, uključujući neznatan broj LGBTQI "bolesnika" i Srbe, jelte - gosti. I kakvoj je Hasanbegović širom raskrilio vrata, a premijer ih je veleizdajnički zalupio izborom "kriminalke i financijerke četnika/komunjara" Nine Obuljen-Koržinek.
To kakva ima biti "kulturna politika u državi Hrvatica i Hrvata", jelte, itekako dobro znaju dokazani kultur-politički lumeni Velimir Bujanec, Marko Jurič, Tihomir Dujmović, Josip Jurčević, Bruna Esih, Željka Markić, buljuk katoličkih pastira, Zdravko Tomac, umirovljeni general s falšim hrvatskim Željko Glasnović, izvjesna medicinska sestra iz ratnog vukovarskog saniteta Zorica Gregurić i takvi. Ima ih sva sila.
"Visoki izvor iz HDZ-a" nije u tjedniku Globus otkrio Ameriku insajderskom tvrdnjom da se "Hasanbegović ponašao kao da je gospodar Svemira", uvjeren da mu nitko na svijetu nema pravo niti će se usuditi oduzeti fotelj ministra kulture, što mu ga je - drži, doživotno - povjerio bivši gazda HDZ-a. "Gospodaru Svemira" nije trebalo ni tjedan dana u Ministarstvu kulture da se pokaže tko je, što je i što kani učiniti od djelatnosti u koju se niti razumije niti pripadao tom miljeu.
U samo 146 dana Vlade nepoznatog kanadskog "domoljuba" Tihomira (Tima) Oreškovića, pod Karamarkovom falšom dirigentskom palicom, Hasanbegović je uspio počiniti neviđenu štetu u resoru, jer je radio nestručno, nekompetentno i ideološko-osvetnički te dignuo protiv sebe većinu intelektualne Hrvatske. Nitko prije njega, čak ni neupitni kulturni autoritet u tzv. NDH Dušan Žanko, nije tako drastično dijelio kulturu na hrvatsku i nehrvatsku.
Nijedan HDZ-ov ministar kulture prije Hasanbegovića nije pisao apologetske članke za Pavelićev argentinski list NDH u kojima je tvrdio da su ustaše heroji, mučenici i šehidi, da su Hrvati dvokonfesionalni narod - katolici i muslimani i da je BiH povijesni dio Hrvatske. Takav "kulturnjak" nije ni za kakvog ministra ni u kojoj europskoj vladi, a povijesna znanost ima odgovarajuće stajalište za tu vrst istraživačke vjerodostojnosti.
Radikalna je opcija svršavala kad je Hasanbegović marljivo odrađivao Karamarkove prijetnje neprofitnim medijima, HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci i intendantu Oliveru Frljiću, "komunističkim" intelektualcima, izdavaštvu talijanske manjine u sklopu Edita, odnosno dao anatemizirati Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) i šefa mu Hrvoja Hribara ne bi li spriječio Ninu Obuljen-Koržinek da zasjedne na njegov fotelj.
Čovjek s toliko užeglog putra na glavi s razlogom je neprobavljiv novom premijeru, ali i većem dijelu intelektualne, kulturno-umjetničke javnosti. Iz galaksije se Andromede vidi da nije ni do gležnja Obuljen-Koržinek. Formalno je stranački nesvrstana i ideološki virgo intacta. Za razliku od (pre)svrstanog Hasanbegovića. Neformalno je ipak, tvrde bolji poznavatelji, umjerena hadezeovka, simpatizerka iz sjene. No, to joj ne umanjuje kvalificiranost za ministricu kulture. Doktorica je znanosti i ugledna kulturna djelatnica s mjerljivim zaslugama u i izvan nekoliko HDZ-ovih vladajućih garnitura u Ministrstvu kulture. Političkoj je desnici, međutim, smrtna uvreda što ju kao ministricu hvali i tzv. Ljevica i zbog nje skida kapu Plenkoviću.
Prije spomenuta medicinska sestra iz ratnog vukovarskog saniteta Zorica Gregurić zagonetno je, ali dovoljno čitljivo, kazala ovih dana u Bujančevoj Bujici Osječke televizije, koju prenosi i lokalni Z1, da hrvatski branitelji neće ostati skrštenih ruku bude li se vlast i dalje ponašala na način kako je ponizila/odbacila Hasanbegovića i Kovača.
Znači li to da (napadno nestali iz javnosti) poslovođa pobune nekolicine veteranskih udruga sa Savske 66 Đuro 25.000 Glogoški već marljivo glanca zaboravljenu "slavnu šatru" u zabačenom vukovarskom dvorištu, za povratak u Zagreb? Je li neki konspirativni stožer već odobrio junacima sa savskim 555-dnevnim iskustvom tovariti cjepanice za logorsku vatru možda sad na Markovom trgu, puniti plinske boce za teroriziranje građana, provjetravati trobojnice sa šahovnicama bijelog početnog polja, brisati prašinu sa svetih slika, ispisivati antiplenkovićevske parole i transparente?
Ni taj scenarij, prijete desni ultraši, nije isključen. U nemoćnom bijesu, ideološki zadrti demonstrativno režu i bacaju HDZ-ove iskaznice. Ti su ljudi metafora jedne neiživljene ideološke, političke i svjetonazorske paradigme, koja se napaja izmišljenom/lakiranom prošlošću, vjerskom zatucanošću i teorijama zavjere. Ta paradigma nema smisla bez stalne proizvodnje napetosti i straha, mržnje prema drugima i drukčijima, osobito Srbima i manjinama, oktroiranja vjerskih i dogmi o Domovinskom ratu.
Je li Andrej Plenković sada taj koji će biti kadar makar stati za vrat totalitarističkoj etici, odavna već zacrvotočenoj u društveno-političkom tkivu posrnule zajednice? Jamačno neće. Zasad, izvisio "Haso", pa što onda? Ali što ćemo s njegovim svojevrsnim alter egom - Pavom Barišićem? Isti Hasanbegovićevi intelektualni oponenti, s manje-više istim argumentima opet su dignuli javnost na noge i izravno se sukobili s ucrnjenim radikalima. Što je to trebalo premijeru koji proklamira uljuđenu, europsku Hrvatsku?
h-alter
Prošli vikend još je nekako bio u znaku tuge pregoleme na ženskom dijelu radikalne desnice za Zlatkom Hasanbegovićem, iako je ovaj samo dan prije buketom cvijeća i valjda ne Judinim poljupcima predao dužnost novoj ministrici kulture Nini Obuljen-Koržinek.
Tim kavalirskim činom dao je naslutiti da se napokon pomirio s jako mu neprihvatljivom činjenicom da ga novi šef HDZ-a i premijer Andrej Plenković ne vidi podobnim ne samo za nastavak ministrovanja u kulturi nego ni za kakvog ministra u svojoj vladi.
Popularni na radikalnoj desnici "Haso" iliti izrazito antipatičan društveno umreženoj tzv. ljevici "HaSSan" dušu je dao za lustracijsku maskotu karamarkovštine čije je vrijeme naprasno prošlo HDZ-ovom eutanazijom vlastite vlade i, kolateralno, samoraspuštanjem tragikomičnog "Visokog doma". Ali, dušu je dao i kao više nego tipičan obrazac ne-kulturnog ministra kakvom nema mjesta u vladi koju Plenković, navodno, želi utemeljiti na agendi - antikaramarkovštine. Snošljivosti, uključivosti, dijaloga... Ukratko, "europejstva".
"Hasanbegoviću je otvorena mogućnost djelovati kao saborski zastupnik, a svatko nezadovoljan time što više neće biti ministar kulture ima pravo prosvjedovati", mirno je Plenković komentirao performans ultimatuma s "domoljubnom" galamom i pjevanjem na Trgu bana Jelačića, u izvedbi stanovite skupine zadarskih žena.
Iste one koja je, ideološki uvezana s ljutitim "crncima" izvjesnog Dražena Keleminca - ekscesnog radikala iz neznatne pravaške skupine i navodno obiteljskog nasilnika - slično halabučila ljetos na antinacifašističkom skupu u Srbu. Tada protiv partizana, Srba i "komunjara", a sada za "bezodvlačnu" smjenu Nine Obuljen-Koržinek: "Neka nam Plenković kaže što je Hasanbegović zgriješio da više ne može biti ministar kulture".
A premijer srca kamenoga, što je u redu. Na što bi spao kad bi se osjećao dužnim svakome obrazlagati svoje postupke. Pa i to zašto je sastavio vladu kako ju je sastavio, na što ima pravo i za što je legitimno dobio mandat. Samo on i nitko drugi, uključujući ratne veterane i samozvane vlasnike nacionalnog interesa i hrvatstva, ima pravo odrediti s kim (ne) želi sastaviti vladu. Sviđalo se to nekome ili ne, u parlamentarnoj demokraciji to je tako. Sudište (ne)uspjeha su izbori, ne ulica, nabrekla "domoljubnim" primitivizmom, s krunicama oko vrata.
Radikalna se desnica - među kojom jedva da je povećalom vidjeti ikoga tko se iole razumije u kulturu ili je viđeniji umjetnik, osim, jelte, ideološki ultrapregrijanog glumca Božidara Alića - zapjenjeno survala na premijera. Zbog svoje nesklonosti bivšem ministru kulture, ali i onom vanjskih i europskih poslova Miri Kovaču, možda nijansu umivenijem Hasanbegoviću, Plenković je učas postao u toj kasti ne tek bruxelleska persona non grata, nego nacionalni veleizdajnik i najgora moralna nula. Ne-Hrvat...
Treba imati želudac za slušati ili pročitati što sve medijske perjanice i fanovi rigidne desnice drljaju protiv Plenkovića i njegovih najbližih suradnika, a još su ih štono jučer, sinergijski s tzv. Crkvom u Hrvata, kovali u zvijezde i gurali na vlast. Iz petnih žila. Taj eurobirokrat na europskoj boli glava plaći, koji je u samo 110 dana pokorio i najveću političku stranku HDZ i državu, kao, nema pojma kakva ima biti kulturna politika u "suverenoj, samostalnoj i neovisnoj državi Hrvatica i Hrvata" (sic), gdje su svi ostali žitelji, uključujući neznatan broj LGBTQI "bolesnika" i Srbe, jelte - gosti. I kakvoj je Hasanbegović širom raskrilio vrata, a premijer ih je veleizdajnički zalupio izborom "kriminalke i financijerke četnika/komunjara" Nine Obuljen-Koržinek.
To kakva ima biti "kulturna politika u državi Hrvatica i Hrvata", jelte, itekako dobro znaju dokazani kultur-politički lumeni Velimir Bujanec, Marko Jurič, Tihomir Dujmović, Josip Jurčević, Bruna Esih, Željka Markić, buljuk katoličkih pastira, Zdravko Tomac, umirovljeni general s falšim hrvatskim Željko Glasnović, izvjesna medicinska sestra iz ratnog vukovarskog saniteta Zorica Gregurić i takvi. Ima ih sva sila.
"Visoki izvor iz HDZ-a" nije u tjedniku Globus otkrio Ameriku insajderskom tvrdnjom da se "Hasanbegović ponašao kao da je gospodar Svemira", uvjeren da mu nitko na svijetu nema pravo niti će se usuditi oduzeti fotelj ministra kulture, što mu ga je - drži, doživotno - povjerio bivši gazda HDZ-a. "Gospodaru Svemira" nije trebalo ni tjedan dana u Ministarstvu kulture da se pokaže tko je, što je i što kani učiniti od djelatnosti u koju se niti razumije niti pripadao tom miljeu.
U samo 146 dana Vlade nepoznatog kanadskog "domoljuba" Tihomira (Tima) Oreškovića, pod Karamarkovom falšom dirigentskom palicom, Hasanbegović je uspio počiniti neviđenu štetu u resoru, jer je radio nestručno, nekompetentno i ideološko-osvetnički te dignuo protiv sebe većinu intelektualne Hrvatske. Nitko prije njega, čak ni neupitni kulturni autoritet u tzv. NDH Dušan Žanko, nije tako drastično dijelio kulturu na hrvatsku i nehrvatsku.
Nijedan HDZ-ov ministar kulture prije Hasanbegovića nije pisao apologetske članke za Pavelićev argentinski list NDH u kojima je tvrdio da su ustaše heroji, mučenici i šehidi, da su Hrvati dvokonfesionalni narod - katolici i muslimani i da je BiH povijesni dio Hrvatske. Takav "kulturnjak" nije ni za kakvog ministra ni u kojoj europskoj vladi, a povijesna znanost ima odgovarajuće stajalište za tu vrst istraživačke vjerodostojnosti.
Radikalna je opcija svršavala kad je Hasanbegović marljivo odrađivao Karamarkove prijetnje neprofitnim medijima, HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci i intendantu Oliveru Frljiću, "komunističkim" intelektualcima, izdavaštvu talijanske manjine u sklopu Edita, odnosno dao anatemizirati Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) i šefa mu Hrvoja Hribara ne bi li spriječio Ninu Obuljen-Koržinek da zasjedne na njegov fotelj.
Čovjek s toliko užeglog putra na glavi s razlogom je neprobavljiv novom premijeru, ali i većem dijelu intelektualne, kulturno-umjetničke javnosti. Iz galaksije se Andromede vidi da nije ni do gležnja Obuljen-Koržinek. Formalno je stranački nesvrstana i ideološki virgo intacta. Za razliku od (pre)svrstanog Hasanbegovića. Neformalno je ipak, tvrde bolji poznavatelji, umjerena hadezeovka, simpatizerka iz sjene. No, to joj ne umanjuje kvalificiranost za ministricu kulture. Doktorica je znanosti i ugledna kulturna djelatnica s mjerljivim zaslugama u i izvan nekoliko HDZ-ovih vladajućih garnitura u Ministrstvu kulture. Političkoj je desnici, međutim, smrtna uvreda što ju kao ministricu hvali i tzv. Ljevica i zbog nje skida kapu Plenkoviću.
Prije spomenuta medicinska sestra iz ratnog vukovarskog saniteta Zorica Gregurić zagonetno je, ali dovoljno čitljivo, kazala ovih dana u Bujančevoj Bujici Osječke televizije, koju prenosi i lokalni Z1, da hrvatski branitelji neće ostati skrštenih ruku bude li se vlast i dalje ponašala na način kako je ponizila/odbacila Hasanbegovića i Kovača.
Znači li to da (napadno nestali iz javnosti) poslovođa pobune nekolicine veteranskih udruga sa Savske 66 Đuro 25.000 Glogoški već marljivo glanca zaboravljenu "slavnu šatru" u zabačenom vukovarskom dvorištu, za povratak u Zagreb? Je li neki konspirativni stožer već odobrio junacima sa savskim 555-dnevnim iskustvom tovariti cjepanice za logorsku vatru možda sad na Markovom trgu, puniti plinske boce za teroriziranje građana, provjetravati trobojnice sa šahovnicama bijelog početnog polja, brisati prašinu sa svetih slika, ispisivati antiplenkovićevske parole i transparente?
Ni taj scenarij, prijete desni ultraši, nije isključen. U nemoćnom bijesu, ideološki zadrti demonstrativno režu i bacaju HDZ-ove iskaznice. Ti su ljudi metafora jedne neiživljene ideološke, političke i svjetonazorske paradigme, koja se napaja izmišljenom/lakiranom prošlošću, vjerskom zatucanošću i teorijama zavjere. Ta paradigma nema smisla bez stalne proizvodnje napetosti i straha, mržnje prema drugima i drukčijima, osobito Srbima i manjinama, oktroiranja vjerskih i dogmi o Domovinskom ratu.
Je li Andrej Plenković sada taj koji će biti kadar makar stati za vrat totalitarističkoj etici, odavna već zacrvotočenoj u društveno-političkom tkivu posrnule zajednice? Jamačno neće. Zasad, izvisio "Haso", pa što onda? Ali što ćemo s njegovim svojevrsnim alter egom - Pavom Barišićem? Isti Hasanbegovićevi intelektualni oponenti, s manje-više istim argumentima opet su dignuli javnost na noge i izravno se sukobili s ucrnjenim radikalima. Što je to trebalo premijeru koji proklamira uljuđenu, europsku Hrvatsku?
h-alter
