odavno sam popio čašu zaborava
i samo me kratke vožnje ulicama
grada s kojim sam nekad bio stopljen
u sjajnu leguru epohe
mogu podsjetiti na radosnu radoznalost mladosti.
ugašena svježina slika građevina i ljudi
koje bude uspomene na grad u meni i mene u gradu
ne može zaustaviti moju raznježenost
nad prolaznošću koja ima potrebu ostaviti otiske.
poželim stenografirati svoja opažanja
i napraviti precrt crteža realnog;
napuštam zamišljeno i sjetim se
da zbog odustajanja zaboravljam.
