Ne bih rekla kako su se oni koji su digli ruku na državne institucije vodili zdravim razumom. Prvo napad i demoliranje državne imovine, složiće te se, kažnjivo je djelo. Uvođenje ćiriličnih natpisa na državnim ustanovama odluka je koja je čekala svoju realizaciju gotovo četiri godine.
Zakon se poštivati mora, ali postavljati ćirilične natpise u užarenoj atmosferi netrepeljivosti i nacionalnog neslaganja i to još obnoć definitivno nije razuman čin.
Sebe doživljavam kao osobu koja je strašno osjetljiva na nepravdu. Mislim kako sam socijalno dovoljno osjetljiva, racionalna i vrlo legislativna. Nisam vam ja od onih koji krše zakon, bar ne svjesno i namjerno.
Eskalacija manipualcije ljudima i ljudskim sudbinama je u prvu ruku nepravda,u drugu ruku iracionalna a u treću ruku nezakonita. Tko ima pravo u današnjoj europskoj Hrvatskoj prijetiti organiziranim nemirima i sukobima? Ima li državni aparat snage i sposobnosti zaštiti nas? Što ako sutra čekić „pravednika“ završi na nečijoj glavi bez obzira je li ona srpska ili hrvatska (meni medicinaru glava je glava, u njoj je sva mudrost ovog svijeta i kao takva vrijedna je i neprocjenjiva) umjesto na plastičnoj ili metalnoj ploči ?
Ne bih rekla kako su se oni koji su digli ruku na državne institucije vodili zdravim razumom. Prvo napad i demoliranje državne imovine, složiće te se, kažnjivo je djelo. Uvođenje ćiriličnih natpisa na državnim ustanovama odluka je koja je čekala svoju realizaciju gotovo četiri godine. Tadašnji ejčdizet je donio Statut grada V. kojim se predviđa dvojezičnost u tom ranjenom, obespravljenom gradu koji se strojno ventilira i umjetno održava na životu. Pravo na uporabu manjinskog pisma i jezika iskonska je civilizacijska tekovina. Realizacijom ovog prava Hrvatska ne gubi niti na svojoj državotvornsti a dopustićete mi izravnost, ne znam na koji način se time omalovažava Domovinski rat .Dignitet branitelja danas je doveden u pitanje samim činom manipulacije njihovih ratnih i životnih puteva i sudbina. Netko se dosjetio kako je zreo trenutak za iskoristiti osobne i obiteljske tragedije, neizvjesnu budućnost i uzburkanu prošlost te u svrhu devastacije i razularenosti.
Zakon se poštivati mora, ali postavljati ćirilične natpise u užarenoj atmosferi netrepeljivosti i nacionalnog neslaganja i to još obnoć definitivno nije razuman čin.
Položaj srpske manjine Vukovara ovim potezom neće biti nikako bolji.
Moje ratno sarajevsko iskustvo me je naučilo kako zlo ulazi na mala vrata, kao iznenadni, nepoželjni gost koji vas zatekne nespremne i u trenu ostavi bez daha.
Valjda će netko imati toliko zdravog razuma i dva puta okrenuti ključ, u suprotnom , oluja opasnih namjera polupat će prozore.
