Brojne radiostanice u Hrvatskoj i širom svijeta jutarnje programe ponedjeljkom započinju pjesmom 'I Don't Like Mondays' grupe The Boomtown Rats. Razlog je jasan. Ispred slušatelja je radni tjedan ispunjen brojnim obavezama, a pjevač Bob Geldof se u tri minute uporno opire svemu što on donosi. Malo tko u zagrebačkim, madridskim i istambulskim jutarnjim gužvama zna o čemu se u pjesmi zapravo radi, a da im je to poznato, vjerojatno je više nikada ne bi zapjevali.
Pjesma je to koja opisuje događaj iz 1979. godine u kojem je šesnaestogodišnja Brenda Spencer uzevši pušku, koju je od oca dobila kao poklon za Božić, ušetala u svoju srednju školu i ubila dvoje, a devetero kolegica i kolega ranila. Kao opravdanje tog čina, kratko je odgovorila: 'Samo sam počela pucati. Napravila sam to iz zabave. Ne volim ponedjeljke. Nitko ne voli ponedjeljke.'
U prethodnim tjednima SAD se suočio s nizom masovnih ubojstava, od svirepog rasistički motiviranog neonacističkog pokolja u saveznoj državi New York do ovog zadnjeg napada na osnovnu školu u mjestu Uvalde u Teksasu, u kojem je ubijena 21 osoba, od kojih je većina djece koja pohađaju niže razrede osnovne škole. Razmjeri problema koje SAD ima s oružanim nasiljem očituju se u neumoljivim statističkim podacima.
Masovno ubojstvo u Teksasu 218. je takav slučaj u 2022. godini. Za europske prilike nevjerojatan je podatak da se radi o 27. slučaju pucanja vatrenim oružjem u školama ove godine. Ipak, najznakovitiji je podatak da su u Americi stradanja od vatrenog oružja postala glavni uzrok smrti djece i mladih do 19 godina pretekavši sve moguće bolesti, automobilske i druge nesreće. Meci iz automatskog oružja u tijelima desetogodišnjaka kod većine ljudi izazvat će gađenje i reakciju da se nešto mora učiniti. Neki će pak zaključiti da treba još oružja.
Donald Trump jedan je od njih. Na konferenciji udruženja National Rifle Association (NRA), koja se trenutno održava u Teksasu, spremno će poručiti da je za masovne pucnjave u školama najbolje rješenje da nastavnici glazbenog i kemije tijekom radnog dana nose oružje uz sebe – pinceta, gitara, kuta i automatska puška. Genijalna je to ideja koja nadmašuje sva promišljanja o smislu odgoja i obrazovanja. Zamislite samo neke od svojih nastavnika pred mirovinu kako stavljaju metke prije nego što će vam objasne kovalentne veze ili liriku Antuna Gustava Matoša.
Trump zna zašto to govori. Industrija oružja među najsnažnijim je svjetskim interesnim skupinama koje žele da se njihovi proizvodi nađu u rukama što većeg broja pojedinaca. Koristeći identitetski narativ o osobnim slobodama koje uključuju poluautomatske puške što ispaljuju stotine metaka u minuti, ove kompanije isključivo štite svoje financijske interese. Da bi u tome uspjele, kupuju izdašnim donacijama političare poput Trumpa. Rezultat ovog ubojitog plesa je činjenica da u dijelovima te prekrasne zemlje možete ušetati u dućan i bez previše muke, uz grickalice, tampone i šampon, kupiti oružje. Društvo je to u kojem će očevi za 16. rođendan poklanjati puške i u kojem će mladi ljudi jedva dočekati 18. rođendan da kupe oružje kojim će pokositi snove i živote učenika drugih razreda osnovne škole. Društvo toliko bizarno da će mladi ljudi u njemu s 14 legalno imati pištolj, ali će prvo pivo legalno smjeti popiti tek s 21. Društvo u kojem će prošle srijede škola u Marylandu biti evakuirana jer je devetogodišnjak na nastavu donio pun pištolj i pokazivao ga kolegicama i kolegama. Mnogi će reći - to je Amerika. Kod nas se to ne može dogoditi.
Nije poznato kakvu je glazbu slušao tog kišnog ponedjeljka 12. listopada 2020. Danijel Bezuk iz Kutine dok je s kalašnjikovom putovao prema Banskim dvorima, spreman upucati svakoga tko će mu se suprotstaviti u naumu da izvrši napad na ljude koji vode Hrvatsku. Njegovo ponašanje ni po čemu se nije razlikovalo od sve veće vojske onih koji se po cijelom svijetu odlučuju za takve akcije. Bez obzira na to radi li se o neoustaškom maturantu nacistu iz Slavonskog Broda, lijevom ekstremistu iz Berlina, islamistu iz Islamabada ili mladiću s psihičkim smetnjama iz Teksasa, kombinacija koja prethodi njihovim aktivnostima je slična - dostupnost oružja, politička i ideološka radikalizacija preko društvenih mreža i internetskih foruma te pitanje mentalnog statusa tih osoba.
Dok se politika od SAD-a, EU-a, Pakistana pa sve do Hrvatske ne odluči oštro uhvatiti u koštac s ta tri elementa, stradavat će nedužni – nekad policajac na dužnosti, slučajni prolaznici, a ponegdje i prekrasna pametna mladost iz 3c.
