Neprolazni muljator Ostap Bender reinkarniran živi u Banskim dvorima i Saboru, i sa 150 metara nadmorske visine polit-ideološki zahvalno plješče ama baš svakoj inačici genijalnog izuma o idejama i benzinu.
Neprolazni muljator Ostap Bender („Ideje naše, benzin vaš“, sic transit) iz genijalnih satira Dvanaest stolica i Zlatno tele ruskih spisateljskih velikana Ilje Iljfa i Evgenija Petrofa reinkarniran živi u Banskim dvorima i vrlo zahvalnoj tzv. stabilnoj saborskoj većini koja na istih 150-ak metara nadmorske visine polit-ideološki zahvalno plješče ama baš svakoj inačici genijalnog izuma o idejama i benzinu. Ilja Iljf (rus. Илья Арнольдович Файнзильберг) i spisateljski mu podjednako daroviti pajdaš Evgenij Petrof (rus. Евгений Петрович Катаев) – koji s Ostapom Benderom i benderizmom suvereno jašu svijetom na paralelnoj kugli masnog lažova baruna Münchhausena – možebitno bi se sada sráme tamo negdje gore gledajući kako ih je hrvatski premijer Andrej Plenković bio nadmašio i „snagom“ ideja o transformaciji Bijedne Naše u Švicarsku, Norvešku ili tako nekakav europski Eldorado i količinom novca koje se zbog tih ideja bio prisiljen odreći od životnog standarda tzv. običan/mali hrvatski živalj. Koji bi, da je filozofski bolje potkovan, kao što nije – a prije no što, je li, bude primoran na francuski način uzeti stvari u svoje prosvjedno-ulične ruke zbog inflacijsko-energetsko-prehrambenoga gladomora – ponovio reinkarnacji Ostapa Bendera s Markovoga trga mudroslovnog Friedricha Wilhelma Nietzschea: „Potreslo me ne to što si mi lagao, nego to da ti više ne vjerujem“.
Hrvatski premijer ni pred streljačkim strojem ne bi priznao zašto već godinu dana dopušta da ne radi jedina i najveća u ovom dijelu Europe tvornica umjetnih gnojiva, Petrkemija u Kutini, kojoj je plin temeljna sirovinaMeđutim, upravo se rasplamsala polit-medijska kakofonija o tomu tko zapravo laže, tko krade, a tko komu ne vjeruje niti će, je li, ikad vjerovati budući da već puše i na hladno, pa benderovština o protuinflacijskom spašavanju životnog standarda hrvatskog življa tzv. četvrtim paketom vladinih mjera, zamrznutim ionako skupljim cijenama prehrambenih osam artikala, dioničarskim zajmom (400 milijuna eura) HEP-u, odnosno dokapitalizacijom državne megakompanije (cca 12.000 zaposlenih) s još 500 milijuna eura iz džepa poreznih obveznika radi spašavanja tih istih poreznih obveznika/građana koji lipsaju upravo zbog premijerove/vladine katastrofalne politike malih od EU kužine jest nepodnošljiva životna satira o „našim idejama“ i „vašem benzinu“. Već brat-bratu sedam godina – zastrašujuće intenzivno u pandemijskom i osobito u ukrajinsko-ratnom razdoblju od početka 2022. godine – na HDZ-vladinoj se idejnoj crpki toči nepotrebno skup benzin zbog kojega se u predbankrotnom stanju obreo (ne samo) državni HEP, kojem je iz vlade politički naređeno prodavati potrošačima električnu struju i plin po gubitaškoj cijeni, ispod nabavne.
Ministar financija Marko Primorac pametuje u povodu statističke objave o 10,6-postotnoj inflaciji u ožujku 2023. godine, jer da je „inflacija počela padati“ te „očekujemo inflaciju oko sedam posto na ovogodišnjoj razini“, dok građani tvrde u anketama da taj pad nisu osjetili, ne osjećaju niti mu se nadaju. Jer, kažu, „političari misle samo na sebe i svoje, a za nas ih je briga kao za lanjski snijeg kojega zapravo nije ni bilo“. Ministar Primorac, međutim, mudro šuti o tomu zašto je i „zamrznuta“ energija u ožujku bila 7,5 posto skuplja, a cijene hrane više od 15 posto. Kakva je to državna skrb za građane koje je upravo loša vladina politika bacila u živo blato nemogućeg života – nikakvi Rusi napadom na Ukrajinu, sic transit! – koji im život postaje kritično preskup i krajnje neizvjestan. Sindikalist Krešimir Sever se s pravom ljuti: „Čime trgovci u ožujku mogu opravdati dvostruko više cijene hrane u odnosu na cijene energije, ako su im dosad upravo troškovi energije bili glavni adut za poskupljenja i hrane i svih inih artikala i usluga!?“ Ničim. Kao što ni vlada ničim razumnim ne može opravdati to da je preuzimanjem suicidne bruxelleske ekonomske politike huškačko-ratne nervature svjesno gurnula u živo blato i HEP, i svoje rudimentarno gospodarstvo i životni standard tzv. običnih/malih ljudi.
I, dakako, ni premijer Plenković niti mu ministri financija i gospodarstva, je li, Marko Primorac i Davor Filipović, nikakvom logičkom gimnastikom zdravog razuma ne mogu objasniti građanima da neće vrlo skupo platiti tih 900 milijuna dioničarskog zajma i dokapitalizacije. Prvo, energenti što ih HEP prodaje potrošačima po komunističkim/netržišnim/“zamrznutim“ cijenama kapitalističke vlade donose državnoj megakompaniji enormne gubitke (samo lani cca šest milijardâ bivših kuna) budući da joj je politički oktroiran znatno skuplji od ruskog zapadni dobavljač (SAD i tzv. partneri) što „prijateljima prodaje energente po neprijateljskim cijenama“. Drugo, dioničarskim zajmom i dokapitalizacijom HEP-a, je li, HDZ-Plenkovićeva vlada ne spašava ni tu energetsku megakompaniju niti osiromašene građane, pa ni trgovce kojima nabija gubitke „zamrznutom“ košaricom osam prehrambenih proizvoda, nego manipulira javnim novcem, eurima poreznih obveznika radi koliko-toliko održavanja glava tih istih građana iznad živog blata iz kojega ih ne znâ izvaditi.
Neprijateljsku cijenu, prijateljima, kojom se kupuje vazalski fotelj, netko mora platiti. Pitanje za milijun zelembaća: tko i komu!? Kad bi se ufao – kao što se ne ufa – Ostap bi Bender s Markova trga makar tiho, tiše, najtiše posramio znatiželjnika odgovorom: zna seDržava/vlada nema nikakav svoj novac da bi njime nekomu pomagala, jer je novac kojim populistički glumata mecenu ili Mesiju – javni novac građana, kojima je uzet iz džepa kojekakvim porezima, naknadama, parafiskalnim i inim nametima, etc. „Ideje naše, benzin vaš“, smješka se gospodin Bender s Markova trga i već ispisuje račune što će se vrlo brzo naći u poštanskim sandučićima tzv. običnih/malih ljudi budući da su baš oni, nitko drugi, krajnja adresa na kojoj se naplaćuju svi gospodarski, ali i politički gubici. Kao uvijek dosad i kao što će za nesposobnih kormilara državnim sljemenom uvijek i biti. Siromaški je džep jedino sigurno mjesto na kojemu zelenaška pohlepa i „domoljubno“ licemjerje imaju pouzdano utočište. Tko preživi, uvjerit će se već najesen -vlada je najavila da od 1. listopada 2023. pušta cijene električne energije iz hladnjaka – kad većina turista ode iz Hrvatske, a saldo potrošnje električne energije pokaže kako dioničarski zajam i dokapitalizacija HEP-a baš i nisu pogodili usridu. Nije sporno to da je HEP-u, kako tvrdi premijer Plenković u pohvali ideje o interventnih 900 milijuna eura, „novac prije svega potreban radi pokrića pretrpljenih gubitaka nakon uvođenja povlaštene cijene struje koja se građanima i gospodarstvu isporučuje u sklopu vladina paketa pomoći u energetskoj krizi“. Međutim, itekako jest sporno zašto je vlada dopustila uvaliti nešto manje od 3,9 još neiseljenih milijuna CRO žitelja u tu krizu, pa se morala latiti toliko kritiziranih mjera tzv. komunističke ekonomije i neodgovorno se hvaliti svojim tzv. spasonosnim paketima koji sto posto zaostaju za inflacijom i ne nude nikakvu izgledniju budućnost.
Štono je svojedobno bivša njemačka kancelarka Angela Merkel poručila gotovo bankrotiranoj Grčkoj: „Dugovi se moraju platiti!“ HEP-ovi dugovi se također moraju platiti čak i da se žitelji i privreda odreknu struje i plina, što je nemoguće, a platit će ih građani kad-tad, u cijelosti i s kamatama. Neće ni premijer Plenković niti njegovi ministri Primorac i Filipović, je li, iz svojih vrlo solidno javnim novcem napunjenih džepova. U žrvnju će se naći – kao uvijek dosad – radničke plaće, mirovine, socijalne naknade, pa PDV kao najizdašnije proračunsko vrelo, i tako to. „HEP je podnio veliki teret pri provođenju entiinflacijskih mjera, pa će sada i sâm dobiti izdašnu financijsku injekciju te ostati u državnom vlasništvu“, tvrdi premijer i kaže da je „vlada izmijenila i odluke o državnim jamstvima za kredite HEP-u, čije je vraćanje odgođeno za 24 mjeseca“. Vlada je pak cijenu plina bila ostavila istom još godinu dana te donijela odluku o osiguranju zaliha za sljedeću ogrjevnu sezonu. Zbog enormno visokih cijena uvoznog plina lani, privatni sektor uopće nije bio zainteresiran za podzemno skladište Okoli. A ove godine? Hoće li HEP biti jedini obavezan puniti ga? Premijer Plenković se znao hvaliti medijima da je 2022. godine RH sasma prestao kupovati ruski prirodni plin (desetak puta jeftiniji od američkog LNG-a iz škriljevaca, koji se balon-brodovima dovozi na terminal u akvatoriju otoka Krka, a prešutio da je tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena lani osam puta povećala uvoz iz SAD-a u kojem uvozu plin čini 91 posto, pa…
A zašto i ne bi kad Rusi nisu „ničim izazvani“ (sic transit) napali Ameriku, pa i „neprijateljske cijene plina prijateljskoj Hrvatskoj“ nisu u pitanju dok, je li, CRO premijer novcem hrvatskih građana i gospodarstva kupuje u Bruxellesu mile poglede „drage Ursule“ i „dragog Charlesa“ (kako ih oslovljava i u službenoj prepisci) i Uncle Samovo digitalno tapšanje po poniznom ramenu. I sva inflacijska i sigurnosna nesreća na Kugli, sav jad i globalno siromašenje masa – ne samo u RH i Uniji, dapače – izazvali su Rusi „ničim izazvanom (sic transit) invazijom/agresijom na Ukrajinu“! Za najveću globalnu inflaciju nakon Drugoga svjetskog rata, energetsku, prehrambenu, sigurnosnu i nadasve moralnu krizu u Europi nisu krivi Ursula Röschen/Ružica von der Leyen i Charles Michel, u Ukrajini pak Volodimir Zelenski, a u Bijednoj Našoj Andrej Plenković, nego Vladimir Vladimirovič Putin isključivo, i svi Rusi gdje god jesu i nisu!? Budalaština na entu, polit-ekonomska izmišljotina koju milijuni itekako skupo plaćaju i plaćat će još više. Mir i mirotvorna svijest uopće nisu u modi, nosi se polit-ekonomski lifestyle dominacije jednopolarnog tzv. novoga svjetskog poretka tipa America First!, „američko 21. stoljeće“ i tako tih inačica. A to, naravno, itekako košta: i materijalno i u ljudskim životima, pa…
Mir i mirotvorna svijest uopće nisu u modi, nosi se polit-ekonomski lifestyle dominacije jednopolarnog tzv. novoga svjetskog poretka tipa America First!, „američko 21. stoljeće“ i tako tih inačica. A to, naravno, itekako košta: i materijalno i u ljudskim životima, pa…„Sve se to radi kako bi građani imali višestruko nižu cijenu električne energije od drugih u Uniji te kako bi HEP nastavio neometano poslovati“, kazao je ministar Filipović o vladinoj odluci za novčanu intervenciju te u povodu medijskih napada na svoje ministrovanje ustvrdio kako „postoje određene interesne skupine kojima ne odgovara to što rade“ on i njegovo ministarstvo. „Odluka da se HEP-u za 24 mjeseca odgodi otplata lanjskih 400 milijuna eura kredita za punjenje podzemnog skladišta plina Okoli te 600 milijuna eura za kupnju energenata radi urednoga funkcioniranja gospodarstva dio je vladina paketa pomoći toj energetskoj kompaniji.“ Budući da se s 400 milijuna eura dioničarskog zajma HEP-u kani kasnije dokapitalizacijom povećati temeljni kapital, HEP ga neće otplaćivati, ako Europska komisija ne kaže drukčije o toj izravnoj državnoj potpori javnim novcem – državnoj megakompaniji. Premijer tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene, je li, mora pitati „dragu Ursulu“ smije li tako postupiti. Kao da je ona gazdarica Bijedne Naše, kao da ju je na to referendumom ovlastio sâm hrvatski birački živalj. A nije, niti bi ustavno smio.
Plinska kvadratura hrvatskoga nabavno-trgovačko-potrošačkog kruga je osobito indikativna državna ideja o izmjenama i dopunama metodologije za izračun cijena plina kojom se kani smanjiti tu cijenu. Na to je osobito ljutito, dopisom Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji (HERA), bilo reagiralo Prvo plinarsko društvo (PPD) u vlasništvu Pavla Vujnovca, koje je uz HEP najveći nacionalni dobavljač tog energenta. Ministar Filipović pak tvrdi kako je vladi RH najvažnije zaštititi građane i gospodarstvo od visokih cijena plina te da uvijek ima onih koji u krizi žele dodatno zaraditi, jer im „puno veća cijena plina znači puno veću zaradu“. No, uporno se iz političkih razloga prešućuje činjenica da je američki plin u Europi četiri puta skuplji od istog plina u SAD-u („prijateljima neprijateljska cijena“!?), odnosno desetak puta skuplji od istoga ruskog plina do „ničim izazvane (sic transit) ruske invazije na Ukrajinu“ i „nepoznato“ čije terorističke diverzije na rusko-njemačkom megaplinovodu Sjeverni tok 1 i 2 na dnu Baltičkog mora pod NATO-ovim nadzorom. A neprijateljsku cijenu, je li, prijateljima, kojom se kupuje vazalski fotelj netko mora platiti. Pitanje za milijun zelembaća: tko i komu!? Kad bi se ufao – kao što se ne ufa, jer mu je u osobnom interesu da se ne ufa – Ostap bi Bender s Markova trga makar tiho, tiše, najtiše posramio znatiželjnika odgovorom: zna se.
Ali hrvatski premijer ni pred streljačkim strojem ne bi priznao zašto već godinu dana dopušta da ne radi jedina i najveća u ovom dijelu Europe tvornica umjetnih gnojiva, Petrkemija u Kutini, kojoj je plin temeljna sirovina. Koja je zbog enormne dobavne cijene plina morala obustaviti proizvodnju, nabiti boli glava gubitke i na neodređeno vrijeme čekati Godota budući da su navodno bogati kupci iz Turske digli ruke i od tog megagubitaša i od nesposobne CRO vlade. S obzirom na Plenkovićevu prisegu gazdama hrvatske tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti u Washingtonu via Bruxelles, žitelji i poduzetnici Bijedne Naše – kada bi i htjeli, a itekako žele! – do daljnjega neće biti u poziciji dići ruke od plina, struje, benzina, hrane, novog oružja, itsl. što im je bez referendumskog pitanja „neprijateljskim cijenama prijateljima“ premijer benderovski bio natovario na ionako najtanje novčanike u europskoj tzv. obitelji. Ministar Filipović se, međutim, pravi grbavim. Kaže da „nije vidio prijetnje PPD-a, no ako je tako, onda je to pitanje za neke druge institucije“.
Veliki plinar PPD, je li, samo (na vrijeme?) upozorava da su „predložene izmjene i dopune metodologije za za izračun cijena plina“, o kojoj HERA upravo završava javnu raspravu, „u suprotnosti s propisanim ciljevima metodologije“ te bi se primjenom odredbi iz prijedloga izmjena i dopuna onemogućilo optimalno funkcioniranje tržišta plina te uspostavili izrazito „nestabilni i nepredvidivi uvjeti poslovanja opskrbljivača u obvezi javne usluge i njihovih opskrbljivača i/ili trgovaca plinom“. PPD smatra izmjene pravno neutemeljenima, nedopuštenim i nezakonitima, pa „postoji razlog za preispitivanje postupanja odgovorne osobe HERE“. A ta osoba, pa ni ta agencija zapravo ne čine ništa što bi iole odudaralo od premijerovih energetskih direktiva via resorni ministar tako da je pitanje „preispitivanje postupanja odgovorne osobe HERE“ čisto – retoričko pitanje. Apstraktna „istina“ ministra Filipovića („Svo vrijeme zagovaram nastavak proizvodnje u Petrokemiji i zadržavanje radnika na poslu“, sic transit) također ima osigurano mjesto na mačkovu repu. Tik uz čistu benderovštinu o zaštiti građana i privrede od inflacije, energetske, prehrambene, sigurnosne, injsl. krize, kojom su isključivo Putinovi Rusi kontaminirali Kuglu isključivo „ničim izazvanom (sic transit) invazijom/agresijom na Ukrajinu“.
Nikakvu krivnju ne snosi kolektivni (pro)američki Zapad zbog ekonomski suicidnih i politički neučinkovitih tzv. sankcija energentima prebogatoj Rusiji? Zato što se domino efektom američkog uklanjanja energetske i ine „istočne“ tržišne konkurencije dvoznamenkasto povampirila inflacija, posljedično energetski i prehrambeni gladomor, što sve zajedno dovodi u pitanje ne samo grijanje iduće zime već i funkcioniranje gospodarstva i znatno prije konca 2023. godine? Tim okolnostima nije vičan ni Ostap Bender, bio knjiški ili politički inteligent posebne vrsti. Je li, kaže premijer, „cijena plina ostaje regulirana još godinu dana, a cijenaa struje do 30. rujna. Nastavljamo regulirati cijenu naftnih derivata, a precizni paketi pomoći idu svima kojima je pomoć potrebna. Vrijednost paketa je 1,7 milijardâ eura. RH je postao 20. član europskoga stabilizacijskog mehanizma, nastavak dublje integracije u europodručju čime smo stekli dodatnu zaštitu, sigurnost, otpornost financijskog sustava, gospodarstva. To je i bio jedan od ciljeva ulaska RH u europodručje. Nastavljamo partnersku suradnju sa SAD-om. Odnosi sa SAD-om se kontinuirano unapređuju“. No, Plenković ne kaže tko u tim „unapređujućim“ odnosima i zašto trlja ruke nad ekstraprofitima, a tko plaća i nosi gaće na štapu.
Primjerice, istaknuo je u HTV-ovu formatu „Otvoreno“ državni tajnik u Filipovićevu ministarstvu Ivo Milatić, „HEP-ov gubitak do 30. lipnja 2022. je bio malo viši od milijarde kuna, a do kraja te godine višestruko veći, jer je uslijedila turistička sezona s povećanom energetskom potrošnjom. HEP-ove su, npr. hidroelektrane proizvodile struju do 20 eura po MWh, a kupovalo se razliku do neophodnih količina po 500-600 eura za MWh. HEP je pak vladinom odlukom preuzeo teret troška reguliranih cijena, pa će vlada (porezni obveznici, vlada nema svoj novac, op. a.) nadoknaditi gubitak“. Na vlas je ista tužna priča o uvoznom (američkom) plinu s LNG-a u krčkom akvatoriju, uvoznoj nafti iz (pro)američkih izvora, etc. Slavni Ostap Bender, nastupao pred hrvatskom potrošačkom javnošću samo knjiški ili kao njegov alter ego „europejskog“ političkoga garda ironično, je li, aktualizira genijalnu činjenicu: „ideje naše, benzin vaš, svih građana“. Cijela je stvar tim indikativnija, da se ne kaže – zloslutnija, jer HEP ima vrlo snažan utjecaj na BDP i gospodarski rast zemlje, pa njegovo stanje zdravlja nije pitanje rutinskog vladina bavljenja. „HEP nije gubitaš“, tvrdi profesor Visokog učilišta Effectus dr. sc. Mladen Vedriš, „ali se od njega svjesno napravilo gubitaša time što se subvencija energije prenijela na HEP umjesto da je išla izravno iz državnog proračuna. Transparentno je trebalo iskazati što je pomoć, a što redovno poslovanje kompanije, čime bi se uklonile sve nedoumice.“
„Usporedimo li HEP s INA-om od prije 20-25 godina kada je cijela bila u državnom vlasništvu“, podsjeća istaknuti energetski stručnjak dr. sc. Igor Dekanić, „INA je tada isfinancirala Domovinski rat, osigurala dovoljno derivata za domaću potrošnju u najtežim trenucima nastajanja RH uz vrlo pristojne i relativno niske cijene te čak nije bila gubitaš do sedam-osam godina nakon rata. Ali cijena je kasnije teško plaćena kada se INA-u moralo privatizirati i time zaustaviti razvojna istraživanja. Tako i HEP, koji će se možda i financijski moći spasiti, ali bez temeljnog povećanja kapitala i investicijske sposobnosti neće biti sposoban za ulaganja u energetsku tranziciju. To je zapravo cijena tih relativno niskuh cijena energenata što ih uživamo već godinu dana.“ Profesor Vedriš pak tvrdi da je „HEP protočni bojler aktivne državne politike u kriznim vremenima“, a „kad pogledamo razinu BDP-a u RH, ipak smo u donjem dijelu tablice po pomoći iz BDP-a stanovništvu i poslovnom sektoru. To ne može biti isključivo teret jedne tvrtke“.
Ekonomski pak analitičar Damir Novotny s pravom tvrdi da se „tržišno orijentiranim ekonomijama ne može upravljati socijalnim politikama preko cijena energenata“ te da „nema potrebe za dokapitalizacijom HEP-a bez odgovarajućih strateških planova“. Zanima ga, pitao je Novotny u emisiji U mreži Prvoga Hrvatskog radija, i zašto nije dovršena liberalizacija tržišta električne energije kao što je učinjeno u slučaju plina. Zato što neki akumulator-brodovi ne dovoze američku struju u HEP-ovu električnu mrežu? Makar, kao plin, 10 puta skuplju, jer su – „Rusi napali Ukrajinu“? Eeee, moj Ostape…
