Divjak ne samo da nema namjeru dati ostavku, nego ta pitanja doživljava kao provokaciju.




Doskočice se nesuđenog "gradonačelnika Hrvatske" Milana Bandića, a suđenog već šesti mandat Zagreba - s kraćim prekidom zbog alkoholnog poskliznuća - mogu se s (ne)pravom kojekako tumačiti, ali rugalica HNS-u da se "ni korbačem neće dati istjerati iz vlade" i da je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak najveći (su)krivac za eksploziju najdužeg i najmasovnijeg štrajka u povijesti hrvatskog školstva itekako se pokazala indikativnom.

Da je bilo pameti u Ministarstvu znanosti i obrazovanja (MZO), kao što nije - prosvjetnim bi štrajkašima sada sporni koeficijenti za složenost posla bili riješeni već do 30. svibnja 2018., kojeg je nadnevka vlada zatražila od ministrice Divjak da se očituje o sindikalnom zahtjevu, a ona se - oglušila. Pa se slala požurnica za odgovor, etc. I štrajka ne bi bilo, a tzv. kurikulna reforma - prepotentno prozvana tzv. Školom za život - brodila bi kako bi brodila.

Ministrica Divjak bi je kovala u zvijezde, jer "uspješno priprema mladež za poslove koji još ne postoje, a postojat će u budućnosti" (sic transit), a dežurni bi je oponenti - kako to već povijesno jest među tri Hrvata s pet mišljenja u sedam polit-opcija - obarali argumentima svake provedbene ili koncepcijske gluposti. Budući da pametnjakovići bez pokrića kolo vode i nisu cijepljeni od neodgovornosti u okolnostima kada mogu i moraju, a ne žele činiti, prilike za dogovor su propuštene i stvar izmiče kontroli.

Vlada nije ispunila ni jedan uvjet sindikalista, pa... Portal Srednja.hr kronološki raščlanjuje "kako su Blaženka Divjak i HNS prodali nastavnike za 2% ničega", a javna je tajna i to koliko će Plenković u sljedećim mjesecima platiti Milanu Bandiću iz džepa poreznih obveznika "projekte od vitalnog značenja za Zagreb i cijelu Hrvatsku", koje će on knjižiti kao svoj uspjeh na predstojećim lokalnim/regionalnim izborima.

Ministrica Divjak i HNS su u svemu tomu zapravo marginalci na koje nitko u vladajućem taboru ozbiljno ne računa dok premijer ima Bandićeve tzv. žetončiće, jer samo o njima zasad ovisi koliko će dugo imati političku glavu iznad vode.

Divjak bi sačuvala profesionalni dignitet i moralni habitus da u tim okolnostima podnese neopozivu ostavku, bez obzira na to što se HNS ni "korbačem neće dati" iz vlade (Predrag Štromar), koalicijske koordinacije (Ivan Vrdoljak), zastupničkog kluba (Milorad Batinić), saborskih klupa (četvero) te niza državnih institucija, agencija, poduzeća, etc.

Ona se ima kamo vratiti, u akademskoj ju zajednici čeka radno mjesto - to je čak i javno komunicirala za slučaj da ne može odraditi ministarske zadaće, jer nema potporu (a nema, premijer joj je više puta i javno očitao lekciju i nije zdvajao povuče li se uistinu s HNS-om iz vlade) - ali ostatak Vrdoljakove unosno uhljebljene družbe pod HDZ-ovim skutima, znaju to, poslije sljedećih parlamentarnih izbora više nigdje nema mjesta. Čak ni u kompi s HDZ-om, čija će se jamačno opet relativna pobjeda kompenzirati manje nečasnim političkim igračima s ideološke margine.

Skupilo se dosta toga što joj je na mandat navalilo težak mlinski kamen (ne)odgovornosti za štrajk i stanje resornog zdravlja - od očitoga gubitka učiteljskog povjerenja i upitnosti njihova zalaganja u tzv. Školi za život do svog statusa u vladi - tako da nisu samo novinari i Most nezavisnih lista ti što ju izravno pitaju: "Ministrice, hoćete li održati obećanje i dati ostavku, jer više nemate potporu u školama i niste u stanju upravljati resorom?“"

A nakon zadnje vladine sjednice, gdje je premijer zaprijetio učiteljima da im zbog odbijanje tzv. poboljšane ponude od 15. studenoga više neće platiti ni jedan dan u štrajku, ljute jezikove juhe o 18 posto sada, odosno 20 ili više posto većoj plaći u "mom mandatu od 2016. do kraja 2020. godine", ministrica Divjak je pitanje o ostavci doživjela kao provokaciju:

"Što bi se riješilo mojom ostavkom? Hoće li se na taj način bolje opremati škole, hoće li učitelji dobiti ono što traže, hoćemo li dati bolje šanse našoj djeci? Igram samo za jednu ekipu: učenike i roditelje. Zbog štrajka sam trenutno u vrlo nezahvalnoj situaciji. Ne želim da maturanti ne mogu na maturu, da se po društvenim mrežama vrijeđaju i omalovažavaju učitelji niti da se ugrožava obrazovna reforma koja je teškom mukom poslana u škole. Vladina ponuda ima elemente koji su važni za povećanje plaća, dakle šest plus dva posto, s time da su dani osigurači koga će sve to uključivati. Uključuju se svi zaposleni u osnovnim i srednjim školama i oni potplaćeni u visokom obrazovanju."

Odgovorna ministrica, međutim, ne bi izbjegla odgovor o tomu trebaju li učitelji nakon gotovo mjesec dana tzv. cirkuliranja Bijednom Našom - prekinuti štrajk.

Sljedećih pak dana štrajk se nastavlja, najavljeno je, metodama koje će "vladi zagorčati život uoči hrvatskog preuzimanja predsjedanja EU-om", a moguće je da traje i do lipnja sljedeće godine. Bude li vlada bila uporna u neplaćanju štrajka od 15. studenoga, sindikati kane internacionalizirati problem državnog kršenja međunarodnih uzusa o toj demokratskoj formi izražavanja nezadovoljstva.

"Kad govorimo o našim školama, sigurno da učenici moraju biti u našem fokusu", rekla je Divjak novinarima na margini skupa "Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska" u organizaciji 24 sata na Zagrebačkom velesajmu, gdje je održala predavanje o izazovima suvremenog visokog školstva.

"Dobre škole nema bez dobrog učitelja. Mora se razumjeti da se već sada treba osigurati nadoknada za dane provedene u štrajku i zato je MZO prije 10 dana poslao školama uputu, koja je apsolutno zakonita, u smislu da se nadoknade moraju osigurati i da ih se mora početi provoditi, a već je riječ o šest nastavnih dana koje treba nadoknaditi. Što se tiče vladine ponude, ne mogu reći da sam zadovoljna. Ali to je to je najbolje što se u ovoj fazi moglo dogovoriti. Žao mi je da se nije moglo dogovoriti više, da ja nisam uspjela dogovoriti više, ali ta ponuda je na stolu i o njoj se izjašnjavaju učitelji, nastavnici i ostali zaposleni u školama i mi moramo čuti njihov glas."


Trebaju li ministrici Divjak i premijeru Plenkoviću slušni aparati za čuti glas što gromoglasno odjekuje već mjesec dana, a dovoljno pak glasno i znatno više od godine!?

Nije istina da je tzv. poboljšana vladina ponuda učiteljima "najbolje što se u ovoj fazi moglo dogovoriti". Ona nije mogla dogovoriti ne samo zato što ni njezin ministarski autoritet niti HNS-ov "stabilizacijski" potencijal u tzv. Visokom domu nisu više premijeru Plenkoviću na radaru već ni školska reforma nije HDZ-u među proračunskim prioritetima.

Šest posto veća osnovica plaće u tri obroka 2020. godine plus dva posto veći koeficijent za složenost poslova od 1. srpnja, ako se dotad ne preuredi nepravedan sustav koeficijenata za sve javne/državmne službe "poboljšano" je pak izostankom jamstva za proklamiranih dva posto od 1. srpnja, možebitnim bagatela-dodatcima na plaću, uvođenjem korak višeg ranga od mentora, priznavanjem učiteljima statusa tzv. službene osobe (što ne nosi nikakav novac), etc.

Ni vrabac u ruci. Šećerna vuna za malu djecu, a ministrica to prodaje akademski obrazovanim štrajkašima kao slasnu deliciju na stolu, jer je to navodno "najbolje što se u ovoj fazi moglo dogovoriti". Ministrica Divjak nema odgovor, a kao najodgovornija u resoru trebala bi imati odgovor na ključna pitanja.

zašto HDZ-ovoj koaliciji na vlasti, koja gromoglasno priseže tzv. državi znanja, kritičkog mišljenja i stvaralaštva nije stalo do školstva, kerozina razvojne budućnosti RH, pa je 2016. godine već dovršenu tzv. kurikulnu reformu (Boris Jokić s cca 500 znanstvenika i vrsnih pedagoga) povjerio politički, moralno i na svaki način kompromitiranom HNS-u Ivana Vrdoljaka i Blaženki Divjak?

Drugo, komu je ili čemu još potrebna ministrica znanosti i obrazovanja Divjak nakon gotovo već mjesec dana međusobnog sindikalno-vladinog mrcvarenja i tko zna kakvih sve još inatljivih performansa s obiju strana?