Dana 7. listopada 2023., Hamas i druge palestinske organizacije otpora pokrenule su napad iz Pojasa Gaze na Izrael pod kodnim nazivom "Poplava Al-Aksa". Izraelski i zapadni mainstream mediji i političari brzo su to nazvali masovnim terorističkim činom i preplavili svijet pričama o strašnim zločinima koje su navodno počinili Palestinci, poput sadističkog ubojstva djece i žena te masovnog silovanja.
Sada znamo da su te priče o zločinima bile laži sračunate na izazivanje domaćeg i međunarodnog bijesa protiv palestinskog otpora i Palestinaca općenito. Bile su dio iste otrovne izraelske naracije koja ih je nazvala "Amalečanima" - referirajući se na perverzno "uzoran" genocid u Starom zavjetu - i poricala da su ljudska bića. Drugim riječima, bile su dio započinjanja genocida.
Ove propagandne laži o zvjerstvima izmislili su i širili, na primjer, izraelski aktivisti pokreta Zaka i zapadni novinari, poput onih u New York Timesu, visoki javni dužnosnici poput Pramile Patten iz UN-a i aktivisti, na primjer bivša članica Meta pokreta Sheryl Sandberg koja je djelovala kao cionistička propagandistica, a odlučila se osloniti na izraelske dezinformacije.
U stvarnosti, nije bilo masovnih silovanja; nije bilo sadističkih ubojstava beba odrubljivanjem glava ili u mikrovalnim pećnicama; nijedna trudnica nije pronađena ubijena hicem u glavu, s bebom izbodenom i još uvijek pričvršćenom za pupčanu vrpcu. To se "jednostavno nije dogodilo", kako je otkrila detaljna istraga izraelskih novina Haaretz.
Ono što se dogodilo 7. listopada 2026. nije bio divljački, sadistički pohod, već smjela operacija vojnog otpora. Bio je to i masovni proboj iz Pojasa Gaze pod dugom izraelskom opsadom, toliko brutalnom da je izraelski sociolog Baruch Kimmerling već prije gotovo četvrt stoljeća nazvao Pojas Gaze "najvećim svjetskim koncentracijskim logorom ikada".
Jezgra ove ofenzive bila je usmjerena na izraelsku diviziju Gaze, koja je, prema riječima visokorangiranih izraelskih časnika, bila "nadjačana". U tom procesu, palestinski borci otpora ubijali su i zarobili izraelsko vojno osoblje. Iako je izraelska propaganda dala sve od sebe da prikrije ovu činjenicu, te akcije nisu bile ni "terorizam" ni uzimanje talaca, već legitimni činovi oružanog otpora prema međunarodnom pravu.
Palestinski borci također su napali glazbeni festival, kao i nekoliko naselja. Tamo su, prema sažetku Amnesty Internationala početkom 2024., počinili zločine, uključujući namjerno ubijanje civila i uzimanje talaca, odnosno civila, a ne vojnika, čije ih zarobljavanje čini ratnim zarobljenicima, a ne taocima. Zločin je, u svakom slučaju, zločin čak i ako je realno prepoznati mnoštvo olakotnih okolnosti u ogromnoj nepravdi, oduzimanju imovine i često sadističkom i ponižavajućem nasilju koje su Palestinci trpjeli od Izraelaca desetljećima.
Iskrenost također zahtijeva uzimanje u obzir tri ključne činjenice: Prvo, vođa proizraelskih UAE otkrio je da je osobno upozorio izraelskog vođu Benjamina Netanyahua na planove Hamasa. Slično tome, katarski vođa tvrdi da je Hamas bio spreman odmah nakon napada osloboditi sve civilne taoce (što bi mu ostavilo samo vojne zarobljenike). Ipak, izraelsko vodstvo ignoriralo je upozorenje i odbilo ponudu za oslobađanje svih civila.
Komentar: Netanyahu i Biden bili su upozoreni na napad Hamasa 7. listopada - obojica su ignorirali taoce
Gotovo kao da je htjelo da se napad dogodi, kao izgovor za pokretanje masovne kampanje etničkog čišćenja genocidom, a da civilni taoci ostanu u Gazi, kao izgovor za nastavak te kampanje.
Drugo, odavno je jasno da su izraelske vlasti aktivirale proširenu "Hannibalovu direktivu": Obično spremne ubiti vlastite vojnike radije nego dopustiti da budu zarobljeni, izraelske snage su 7. listopada također ubile izraelske civile i, najvjerojatnije, u velikom, ako nepoznatom broju, koristeći tenkove kao i helikoptere kako bi - riječima izraelskog časnika - "masovno uništile" svoje vlastite civile. Od otprilike 1.200 žrtava 7. listopada, stotine su vjerojatno posljedica izraelskog nasilja nad Izraelom; drugi su bili vojnici i kao takvi legitimne mete.
I konačno, jednostavna poanta koju prečesto zaglušuje izraelska i proizraelska propaganda: Legitimna vojna snaga ne gubi svoju ukupnu legitimnost - ili legitimnost svojih ciljeva - čak ni kada neki od njezinih pripadnika počine zločine. Da je to slučaj, većina vojski na ovom svijetu morala bi biti raspuštena jer nijedna od njih nema povijest u potpunosti bez zločina. Oružani palestinski otpor je u osnovi legitiman prema međunarodnom pravu - i moralno, očito - i ostaje takav. Zapravo, u budućnosti će se brojčano nadjačani, naoružani i napušteni palestinski branitelji Gaze pamtiti kao heroji, kao što i trebaju.
Stvari su, zapravo, drugačije ako pogledamo postupke izraelske vojske od 7. listopada. Za razliku od svega što su pojedinačni palestinski borci otpora možda učinili, u slučaju izraelskih eufemistički pogrešno nazvanih Obrambenih snaga - "građanske vojske [i] reprezentativnog uzorka" izraelskog društva - gledamo jasan slučaj cijele, velike organizacije namjerno i entuzijastično posvećene počinjenju svakog ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti, uključujući etničko čišćenje i genocid.
Jer to je precizan opis onoga što Izrael radi Palestincima Gaze - i ne samo - od 7. listopada 2023. To je također sada konsenzus među poštenim promatračima, uključujući globalnu zajednicu stručnjaka za genocid. Ovo je, doista, bio najjavniji genocid u ljudskoj povijesti, unatoč izraelskim pokušajima da izoliraju Gazu i masovno ubiju njezine novinare pod lažnim izgovorima.
Izraelski počinitelji - posvuda - ponosno su reklamirali vlastite zločine. Izraelsko društvo u cjelini, gotovo kontinuirano istraživanje javnog mnijenja dosljedno je pokazivalo da podržava genocid. U svijetu medija u stvarnom vremenu i društvenih mreža, stvarnost Gaze nije se mogla sakriti. Tek nedavno,Google je konačno prilagodio svoje karte kako bi to odražavale.
Priroda i opseg izraelskih zločina su očiti i iznimno dobro dokumentirani, a to je vrlo važna stvar. Čovječanstvo duguje ogroman dug zahvalnosti onima, Palestincima i drugima, koji su preuzeli mučan zadatak prikupljanja i analiziranja dokaza, kao što su, da spomenemo samo neke, posebna izvjestiteljica UN-a Francesca Albanese ili neumorno osoblje Elektroničke intifade.
Ono što zahtijeva barem jednaku pozornost jest ono što genocid u Gazi govori o našem svijetu u cjelini: naime, genocid nije samo moguć - bio je i prije - već se može odvijati godinama i u punoj globalnoj javnosti, uz aktivnu podršku većine establišmenta gotovo cijelog Zapada i pasivno prešutno odobravanje elita većine drugih zemalja.
U manje-više zdravom svijetu, ispunjavajući svoje obveze prema kratkoj i jasnoj Konvenciji UN-a o genocidu iz 1948. - vrijedi podsjetiti - izraelski počinitelji genocida bi odavno bili zaustavljeni kombinacijom diplomatske, ekonomske i, naravno, vojne intervencije. To bi bio minimum onoga što očito zahtijevaju i međunarodno pravo i osnovna etika.
Pa ipak, umjesto toga živimo u svijetu u kojem je - osim samog palestinskog otpora - samo nekoliko država i političkih organizacija učinilo išta da se miješa u izraelsku kampanju masovnih ubojstava: Iran, Hezbollah u Libanonu i Ansarallah - "Huti" - u Jemenu.
Razmislite o gore navedenom, što god želite, sviđala vam se ili ne sviđala njihova politika, činjenica je da nitko drugi nije ni približno pokušao primijeniti Konvenciju o genocidu u praksi. Ako vas to iritira, nemojte kriviti Ansarallah, na primjer, već krivite mnoge koji nisu ništa učinili.
Ali nedjelovanje je samo dio ove stvarne horor priče. Na Zapadu su mnoge vlade i mainstream establišmenti, uključujući medije i akademsku zajednicu, proaktivno podržavali Izrael dok je vršio genocid. Ovo je sramotna povijest kriminalne suradnje i suučesništva koja tek treba biti napisana. Doista, u najgorim slučajevima, poput elita SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke, suučesništvo se čini preslabim izrazom: bolje ih je opisati kao supočinitelje genocida.
Očiti zaključak iz ovakvog stanja svijeta jest da međunarodno pravo nije važno. Nema razornijeg napada na samu ideju međunarodnog prava i pravnog poretka od nekažnjivosti Izraela i njegovih suučesnika. Benjamin Netanyahu, s nalogom Međunarodnog kaznenog suda na svom imenu, uspio je bezobrazno poricati svoje i zločine svoje zemlje na nedavnoj Općoj skupštini UN-a, pa čak i ponoviti referencu na Amaleka, kako je istaknuo Craig Mokhiber. U međuvremenu, vani su uhapšeni njegovi kritičari.
Annalena Baerbock, koja je u vrijeme kada je bila jedna od najneugodnijih njemačkih ministrica vanjskih poslova ikad opravdavala, štitila i podržavala Izrael, upravo je završila svoju zlonamjerno stečenu sinekuru kao predsjednica Opće skupštine UN-a kako bi promjenila radno mjesto na još jednu apsurdno nezasluženu poziciju na Sveučilištu Columbia. Primjeri bi se mogli beskonačno umnožavati: elite Zapada, uključujući američke predsjednike Joea Bidena i Donalda Trumpa, razorno su se kompromitirale svojim suučesništvima s Izraelom. Pa ipak, nastavljaju napredovati.
Dakle, ne samo da je međunarodno pravo diskreditirano doslovno kao nikada prije, već su to učinili i međunarodni establišmenti, a posebno oni iz onog dijela svijeta koji još uvijek ima aroganciju tvrditi da ima globalno vodstvo kao da je to neka vrsta prava stečenog rođenjem, a to je Zapad.
Sada dodajte činjenicu da Izrael nije "samo" počinio genocid u Gazi, već je i eskalirao etničko čišćenje na Zapadnoj obali, napao Siriju i Libanon, napao Jemen, sudjelovao i izazvao brutalne napade na Iran koji su također uništili svjetsko energetsko gospodarstvo, te je općenito slijedio svoj uobičajeni modus operandi atentata, subverzije, mučenja, silovanja i neumoljive agresije. Ipak: nema uočljivih posljedica osim smiješno neprimjerenih, u najboljem slučaju čisto simboličnih mjera i, naravno, masovne kontinuirane podrške.
U međuvremenu, oni na Zapadu koji se usude biti ljudi i pokazati solidarnost s palestinskim i drugim žrtvama Izraela i njegovih suučesnika i supočinitelja, uznemiravaju se, premlaćuju od strane policije, uhićuju se i stavljaju na crnu listu.
Ono što je genocid u Gazi pokazao u odnosu na svijet u cjelini je jednostavno: Oni koji nama vladaju ići će puno dalje, puno besramnije i otvorenije nego što je većina nas, čak i pesimista, ikada mogla zamisliti. Što je još važnije, izvući će se s tim i pustit će jedni druge da se izvuku. Gaza nije iznimka. To je nagovještaj svijeta užasa. Otpor nije opcija; to je jedina opcija.
Sada znamo da su te priče o zločinima bile laži sračunate na izazivanje domaćeg i međunarodnog bijesa protiv palestinskog otpora i Palestinaca općenito. Bile su dio iste otrovne izraelske naracije koja ih je nazvala "Amalečanima" - referirajući se na perverzno "uzoran" genocid u Starom zavjetu - i poricala da su ljudska bića. Drugim riječima, bile su dio započinjanja genocida.
© tarikcyrilamar.com
U stvarnosti, nije bilo masovnih silovanja; nije bilo sadističkih ubojstava beba odrubljivanjem glava ili u mikrovalnim pećnicama; nijedna trudnica nije pronađena ubijena hicem u glavu, s bebom izbodenom i još uvijek pričvršćenom za pupčanu vrpcu. To se "jednostavno nije dogodilo", kako je otkrila detaljna istraga izraelskih novina Haaretz.
Ono što se dogodilo 7. listopada 2026. nije bio divljački, sadistički pohod, već smjela operacija vojnog otpora. Bio je to i masovni proboj iz Pojasa Gaze pod dugom izraelskom opsadom, toliko brutalnom da je izraelski sociolog Baruch Kimmerling već prije gotovo četvrt stoljeća nazvao Pojas Gaze "najvećim svjetskim koncentracijskim logorom ikada".
Jezgra ove ofenzive bila je usmjerena na izraelsku diviziju Gaze, koja je, prema riječima visokorangiranih izraelskih časnika, bila "nadjačana". U tom procesu, palestinski borci otpora ubijali su i zarobili izraelsko vojno osoblje. Iako je izraelska propaganda dala sve od sebe da prikrije ovu činjenicu, te akcije nisu bile ni "terorizam" ni uzimanje talaca, već legitimni činovi oružanog otpora prema međunarodnom pravu.
Palestinski borci također su napali glazbeni festival, kao i nekoliko naselja. Tamo su, prema sažetku Amnesty Internationala početkom 2024., počinili zločine, uključujući namjerno ubijanje civila i uzimanje talaca, odnosno civila, a ne vojnika, čije ih zarobljavanje čini ratnim zarobljenicima, a ne taocima. Zločin je, u svakom slučaju, zločin čak i ako je realno prepoznati mnoštvo olakotnih okolnosti u ogromnoj nepravdi, oduzimanju imovine i često sadističkom i ponižavajućem nasilju koje su Palestinci trpjeli od Izraelaca desetljećima.
Iskrenost također zahtijeva uzimanje u obzir tri ključne činjenice: Prvo, vođa proizraelskih UAE otkrio je da je osobno upozorio izraelskog vođu Benjamina Netanyahua na planove Hamasa. Slično tome, katarski vođa tvrdi da je Hamas bio spreman odmah nakon napada osloboditi sve civilne taoce (što bi mu ostavilo samo vojne zarobljenike). Ipak, izraelsko vodstvo ignoriralo je upozorenje i odbilo ponudu za oslobađanje svih civila.
Komentar: Netanyahu i Biden bili su upozoreni na napad Hamasa 7. listopada - obojica su ignorirali taoce
Gotovo kao da je htjelo da se napad dogodi, kao izgovor za pokretanje masovne kampanje etničkog čišćenja genocidom, a da civilni taoci ostanu u Gazi, kao izgovor za nastavak te kampanje.
Drugo, odavno je jasno da su izraelske vlasti aktivirale proširenu "Hannibalovu direktivu": Obično spremne ubiti vlastite vojnike radije nego dopustiti da budu zarobljeni, izraelske snage su 7. listopada također ubile izraelske civile i, najvjerojatnije, u velikom, ako nepoznatom broju, koristeći tenkove kao i helikoptere kako bi - riječima izraelskog časnika - "masovno uništile" svoje vlastite civile. Od otprilike 1.200 žrtava 7. listopada, stotine su vjerojatno posljedica izraelskog nasilja nad Izraelom; drugi su bili vojnici i kao takvi legitimne mete.
I konačno, jednostavna poanta koju prečesto zaglušuje izraelska i proizraelska propaganda: Legitimna vojna snaga ne gubi svoju ukupnu legitimnost - ili legitimnost svojih ciljeva - čak ni kada neki od njezinih pripadnika počine zločine. Da je to slučaj, većina vojski na ovom svijetu morala bi biti raspuštena jer nijedna od njih nema povijest u potpunosti bez zločina. Oružani palestinski otpor je u osnovi legitiman prema međunarodnom pravu - i moralno, očito - i ostaje takav. Zapravo, u budućnosti će se brojčano nadjačani, naoružani i napušteni palestinski branitelji Gaze pamtiti kao heroji, kao što i trebaju.
Stvari su, zapravo, drugačije ako pogledamo postupke izraelske vojske od 7. listopada. Za razliku od svega što su pojedinačni palestinski borci otpora možda učinili, u slučaju izraelskih eufemistički pogrešno nazvanih Obrambenih snaga - "građanske vojske [i] reprezentativnog uzorka" izraelskog društva - gledamo jasan slučaj cijele, velike organizacije namjerno i entuzijastično posvećene počinjenju svakog ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti, uključujući etničko čišćenje i genocid.
Jer to je precizan opis onoga što Izrael radi Palestincima Gaze - i ne samo - od 7. listopada 2023. To je također sada konsenzus među poštenim promatračima, uključujući globalnu zajednicu stručnjaka za genocid. Ovo je, doista, bio najjavniji genocid u ljudskoj povijesti, unatoč izraelskim pokušajima da izoliraju Gazu i masovno ubiju njezine novinare pod lažnim izgovorima.
Izraelski počinitelji - posvuda - ponosno su reklamirali vlastite zločine. Izraelsko društvo u cjelini, gotovo kontinuirano istraživanje javnog mnijenja dosljedno je pokazivalo da podržava genocid. U svijetu medija u stvarnom vremenu i društvenih mreža, stvarnost Gaze nije se mogla sakriti. Tek nedavno,Google je konačno prilagodio svoje karte kako bi to odražavale.
Priroda i opseg izraelskih zločina su očiti i iznimno dobro dokumentirani, a to je vrlo važna stvar. Čovječanstvo duguje ogroman dug zahvalnosti onima, Palestincima i drugima, koji su preuzeli mučan zadatak prikupljanja i analiziranja dokaza, kao što su, da spomenemo samo neke, posebna izvjestiteljica UN-a Francesca Albanese ili neumorno osoblje Elektroničke intifade.
Ono što zahtijeva barem jednaku pozornost jest ono što genocid u Gazi govori o našem svijetu u cjelini: naime, genocid nije samo moguć - bio je i prije - već se može odvijati godinama i u punoj globalnoj javnosti, uz aktivnu podršku većine establišmenta gotovo cijelog Zapada i pasivno prešutno odobravanje elita većine drugih zemalja.
U manje-više zdravom svijetu, ispunjavajući svoje obveze prema kratkoj i jasnoj Konvenciji UN-a o genocidu iz 1948. - vrijedi podsjetiti - izraelski počinitelji genocida bi odavno bili zaustavljeni kombinacijom diplomatske, ekonomske i, naravno, vojne intervencije. To bi bio minimum onoga što očito zahtijevaju i međunarodno pravo i osnovna etika.
Pa ipak, umjesto toga živimo u svijetu u kojem je - osim samog palestinskog otpora - samo nekoliko država i političkih organizacija učinilo išta da se miješa u izraelsku kampanju masovnih ubojstava: Iran, Hezbollah u Libanonu i Ansarallah - "Huti" - u Jemenu.
Razmislite o gore navedenom, što god želite, sviđala vam se ili ne sviđala njihova politika, činjenica je da nitko drugi nije ni približno pokušao primijeniti Konvenciju o genocidu u praksi. Ako vas to iritira, nemojte kriviti Ansarallah, na primjer, već krivite mnoge koji nisu ništa učinili.
Ali nedjelovanje je samo dio ove stvarne horor priče. Na Zapadu su mnoge vlade i mainstream establišmenti, uključujući medije i akademsku zajednicu, proaktivno podržavali Izrael dok je vršio genocid. Ovo je sramotna povijest kriminalne suradnje i suučesništva koja tek treba biti napisana. Doista, u najgorim slučajevima, poput elita SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke, suučesništvo se čini preslabim izrazom: bolje ih je opisati kao supočinitelje genocida.
Očiti zaključak iz ovakvog stanja svijeta jest da međunarodno pravo nije važno. Nema razornijeg napada na samu ideju međunarodnog prava i pravnog poretka od nekažnjivosti Izraela i njegovih suučesnika. Benjamin Netanyahu, s nalogom Međunarodnog kaznenog suda na svom imenu, uspio je bezobrazno poricati svoje i zločine svoje zemlje na nedavnoj Općoj skupštini UN-a, pa čak i ponoviti referencu na Amaleka, kako je istaknuo Craig Mokhiber. U međuvremenu, vani su uhapšeni njegovi kritičari.
Annalena Baerbock, koja je u vrijeme kada je bila jedna od najneugodnijih njemačkih ministrica vanjskih poslova ikad opravdavala, štitila i podržavala Izrael, upravo je završila svoju zlonamjerno stečenu sinekuru kao predsjednica Opće skupštine UN-a kako bi promjenila radno mjesto na još jednu apsurdno nezasluženu poziciju na Sveučilištu Columbia. Primjeri bi se mogli beskonačno umnožavati: elite Zapada, uključujući američke predsjednike Joea Bidena i Donalda Trumpa, razorno su se kompromitirale svojim suučesništvima s Izraelom. Pa ipak, nastavljaju napredovati.
Dakle, ne samo da je međunarodno pravo diskreditirano doslovno kao nikada prije, već su to učinili i međunarodni establišmenti, a posebno oni iz onog dijela svijeta koji još uvijek ima aroganciju tvrditi da ima globalno vodstvo kao da je to neka vrsta prava stečenog rođenjem, a to je Zapad.
Sada dodajte činjenicu da Izrael nije "samo" počinio genocid u Gazi, već je i eskalirao etničko čišćenje na Zapadnoj obali, napao Siriju i Libanon, napao Jemen, sudjelovao i izazvao brutalne napade na Iran koji su također uništili svjetsko energetsko gospodarstvo, te je općenito slijedio svoj uobičajeni modus operandi atentata, subverzije, mučenja, silovanja i neumoljive agresije. Ipak: nema uočljivih posljedica osim smiješno neprimjerenih, u najboljem slučaju čisto simboličnih mjera i, naravno, masovne kontinuirane podrške.
U međuvremenu, oni na Zapadu koji se usude biti ljudi i pokazati solidarnost s palestinskim i drugim žrtvama Izraela i njegovih suučesnika i supočinitelja, uznemiravaju se, premlaćuju od strane policije, uhićuju se i stavljaju na crnu listu.
Ono što je genocid u Gazi pokazao u odnosu na svijet u cjelini je jednostavno: Oni koji nama vladaju ići će puno dalje, puno besramnije i otvorenije nego što je većina nas, čak i pesimista, ikada mogla zamisliti. Što je još važnije, izvući će se s tim i pustit će jedni druge da se izvuku. Gaza nije iznimka. To je nagovještaj svijeta užasa. Otpor nije opcija; to je jedina opcija.
