Ivo Josipović je, baš kao i novoizabrana predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, bio u Izraelu, poklonio se žrtvama holokausta i izrazio žaljenje zbog neslavne prošlosti. Održao je pri tome i govor u kojem je kritički spomenuo i svoju zemlju. To je učinio s potpunim pravom, Hrvatska je zemlja u kojoj je ustaštvo pri samoj površini. Od površine i svjetla dana u Hrvatskoj ustaštvo dijeli samo tanak sloj intelektualne elite koja se oštro protivi ustaštvu u javnom prostoru, nešto malo zakona koji se ne provode i veliki strah od osude javnosti koja je zapravo jedina prava obrana od te nelogične pojave u našem društvu. Ivo Josipović je u svojem govoru u Knesetu veljače 2012. izjavio: „Otrovna je guja puštena da izgmiže iz
srca naše nacije u pokušaju da se istrijebe Srbi, Židovi i drugi samo zbog toga što oni jesu ili što zastupaju. Trebamo se zagledati u svoje srce i pomiriti se s najtamnijom mrljom u svojoj povijesti i političkoj kulturi. Trebamo znati: zmija je sad oslabljena, ali je još uvijek tu. Tu je, duboko u našim srcima, tamo gdje počinje stvarna pomirba. Uvijek se trebamo sjećati i, živjeti zajedno sa žrtvama, u sjećanju. To je naša odgovornost. Jer, naša djeca trebaju znati što je dobro, a što zlo, što je pravo, a što krivo".
Zbog izjave o ustaškoj guji u Izraelu Josipović je bio napadan, osporavan i proglašavan izdajnikom koji blati Hrvatsku u inozemstvu. Moram priznati da se ne sjećam da je Josipović bio pod takvim pritiskom za bilo koju izjavu ili radnju kao zbog te istine izrečene u Izraelu. Ni afera ZAMP, kao ni afera s izvlačenjem novca iz propale štedionice nisu imale takvu dugovječnu nazočnost u našim medijima kao "otrovna guja". Nije prošlo dugo od te izjave, a stvarnost je dala za pravo Ivi Josipoviću. U Hrvatskoj su se održavale mise za Antu Pavelića, veličao se ustaški zločinački pozdrav "za dom spremni", na stadionima se taj pozdrav izvikivao na poziv člana nogometne reprezentacije. U javnosti su se počele pojavljivati osobe koje su, čineći kazneno djelo po članku 325. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, negirale genocid nad Srbima, Židovima i Romima u Drugom svjetskom ratu. Kontra skupovi na komemoracijama žrtvama ustaškog režima se tumače kao "dio demokracije". Srpskoj zajednici u Glini lokalni su političari oduzeli sredstva za djelovanje zbog komemoracije poklanim ljudima u Glinskoj crkvi 1941., spomen ploča na stratištu logora Slana na Pagu uništena je po treći put. U Splitu je podignut spomenik bojni koja otvoreno nosi ime Rafael vitez Boban, bojni koja je pod tim imenom i registrirana kao udruga, a ustaški zločinački pozdrav je službeni pozdrav te "udruge". Ta ista udruga svakog 10. travnja stupa ulicama Splita, te se podizanje takvog spomenika i ne može drukčije tumačiti nego kao veličanje ustaškog ratnog zločinca.
Osoba kojoj su Bleiburg i Jasenovac jednaki, kojoj su žrtve i njezini krvnici mogći u istoj rečenici, otišla je bez grča u Izrael i izrazila: "najdublje kajanje".
Sve ove događaje Ivo Josipović nije osudio, on je svoje aktivnosti oko ustašizacije Hrvatske završio u Izraelu, te veljače 2012. Nakon toga Josipović nije prozvao niti jedan ustaški ispad svih onih godina svojeg stolovanja na Pantovčaku. Naprotiv, u svoje je predsjedničke odaje neselektivno primao osvjedočene pripadnike raznih organizacija koje su otvoreno veličale NDH, 10. travanj pa i Antu Pavelića. Tako je u službeni posjet primio i delegaciju već spomenute bojne HOS-a Rafael vitez Boban, te u tome nije vidio ništa sporno. Upravo suprotno, ta činjenica nije bila sporna niti Antifašističkoj ligi Republike Hrvatske koja je Ivu Josipovića pozvala na svoju osnivačku skupštinu ove godine u Zagrebačkoj gradskoj vijećnici. Sve to smo mogli gledati i svjedočiti im nakon izjave Ive Josipovića o "ustaškoj guji".
Nakon posjeta Kolinde Grabar-Kitarović Izraelu možemo očekivati daljnju tešku ustašizaciju Hrvatske. Predsjednica Hrvatske je u svojem govoru istaknula kako je i njezina obitelj sudjelovala u antifašističkoj borbi, baš kao što je to i Ivo Josipović istaknuo. Predsjednica je osudila ustaški genocid nad pripadnicima drugih naroda koji su bili na području NDH, ali i jasno rekla da je Nezavisna Država Hrvatska bila kolaboracionistička tvorevina nacističke Njemačke... "Izražavam najdublje kajanje zbog svih žrtava holokausta u Hrvatskoj. Ustaški režim izmanipulirao je Hrvate" izjavila je naša predsjednica.
Poučeni iskustvom prijašnjeg predsjednika koji je bio "antifašist", nakon ovakve izjave predsjednice koja je bila kandidat HDZ-a, vrlo vjerojatno možemo očekivati podizanje spomenika Anti Paveliću. Naime, kao ustaljena praksa se pojavljuje običaj da novoizabrani predsjednik, a danas predsjednica, odlazi u Izrael, poginje glavu pred strašnim zločinima iz prošlosti, a potom se vraća u Hrvatsku u kojoj se ustašizacija i fašizacija društva nastavlja žešćim tempom i efikasnije nego je to bilo prije. Još uvijek je u svježem sjećanju predsjedničino polaganje vijenca ustašama i četnicima na Bleiburškom polju, fotografiranje s ljudima koji su nekada nosili kukaste križeve na crnim uniformama - a danas se smrknuta lica veselo fotografiraju na komemoraciji u Bleiburgu s ljudima koji ponosno nose ustaške zastave. Kada znamo kakva je ekipa bila na inauguraciji Kolinde Grabar-Kitarović, ljudi koji bi taj proces provodili imaju potencijal da se uskoro pred Saborom nađe i inicijativa da se Republika Hrvatska preimenuje u Nezavisnu Državu Hrvatsku.
Kolinda Grabar-Kitarović u toj cijeloj farsi oko posjeta Izraelu nije vidjela ništa sporno. Osobi kojoj su Bleiburg i Jasenovac jednaki, osobi kojoj su žrtve i njezini krvnici u istoj rečenici mogući, otišla je bez grča u Izrael i izrazila: "najdublje kajanje" zbog svih žrtava stradalih u holokaustu u Hrvatskoj za vrijeme ustaškog režima tijekom Drugog svjetskog rata".... Očito je ispuniti formu ono što je najvažnije, a iskrenost svojih riječ i kajanja Kolinda Grabar-Kitarović, baš kao i Ivo Josipović, će imati vremena pokazati. Ivo Josipović je pokazao samo prijetvornu glumu, koja je antifašizam koristila i danas koristi tek kao prigodničarsko skupljanje političkih poena. Predsjednica neće činiti čak niti to, već će svim svojim utjecajem pokušavati i dalje izjednačavati zaklano dijete u Jasenovcu sa stradalim krvnicima tog istog djeteta na Križnom putu. To je jasno pokazala svojim djelovanjem, ali i odabirom osoba s kojima se pojavljuje u javnosti i fotografira. Situacija s tolerancijom i poticanjem ustaštva u Hrvatskoj nije od jučer. Hrvatska isplaćuje mirovine ustašama dva desetljeća, u Hrvatskoj su podizani spomenici i Juri Francetiću, kao i Rafaelu Bobanu. U Hrvatskoj je nemoguće očekivati kaznenu prijavu, a kamoli sudski postupak zbog negacije genocida, veličanja NDH, a čak je i javno pozivanje na urlanje ustaškog zločinačkog pozdrava "za dom spremni" usred Maksimira koje prenosi javna televizija - "prekršaj".
Puno bi normalnije bilo da država Izrael ne prima predsjednike iz države kao što je Hrvatska dok se neke stvari ne dovedu u red, dok se ne počnu provoditi pozitivni propisi i zakoni Republike Hrvatske. Za očekivati bi bilo da veleposlanstvo Izraela reagira na tešku ustašizaciju društva u Hrvatskoj, da lobira i čini napore da se fašizacija Hrvatske zaustavi, te da se određenim pritiskom izvana ovo društvo ponovno dovede u civilizirane okvire u kojima vlada nulta tolerancija na ustaštvo i fašizam. Očito je da Izrael ne kani ništa takvoga poduzimati, iz ovakve Hrvatske njima su politički predstavnici dobrodošli.
Činjenica da je povjesničar i lovac na naciste Efraim Zuroff iz Centra Simon Wiesenthal u više navrata tražio da se ukinu mirovine za pripadnike ustaške vojske i da se prekinu mise za ustaškog poglavnika Antu Pavelića nedovoljno jasna poruka za državu Izrael i njezino veleposlanstvo u Republici Hrvatskoj. Čudna je to igra i čudne su to okolnosti pod kojima je moguća takva dvolična politika državnika Hrvatske. Još je čudnija autističnost Izraela... mora da je biti gluh, slijep, bez principa i stava osnovni preduvjet vođenja politike.
h-alter
