Nekoliko dana prije izbora za gradonačelnika, sasvim očekivano, izvlači se prljavi veš. I tako se izvukla i nelegalna garaža Dragana Jelića. Ništa me to nije iznenadilo. Ni garaža ni prljava igra, sve je to kod nas normalno. Iznenadilo me koliko je malo g. Jeliću vremena trebalo da preuzme Mirkov obrazac ponašanja zvani „Kukumačem kao žrtva, ponašam se kao car“.
Naime, kaže Dragan da je sve to dio prljave kampanje protiv njega. I da će on legalizirati tu garažu. I da nije znao da taj dio nije u njegovom vlasništvu.
Moram priznati da me malo podsjetio na djecu kad počnu lagati pa u svoju obrambenu priču ubace sve što im padne na pamet ma koliko to nelogično zvučalo. Nekada slete i izvanzemaljci i otmu ih baš u trenutku kada su trebali krenuti kući da dođu na vrijeme. Čekamo i njih u Dadinoj priči, uopće ne sumnjam da će kad-tad doći.
No, prije nego što slete izvanzemaljci, tu su HDZovci da brane Dadu pričom kako je on samo jedan od tisuća Hrvata koji imaju nelegaliziranu građevinu. Je, samo su „odvjetnici“ zaboravili da su tisuće tih građevina na privatnim parcelama, a ne na javnoj površini.
Dadina priča o neznanju o vlasništvu parcele i legalizaciji (čudno kako je čekao zadnji trenutak, a znao je da je nelegalna) je, blago rečeno, priča za malu djecu.
Je li ova igra prljava? U to nema sumnje.
Je li Dado trebao znati u što se upušta? Naravno.
Bi li bilo iznošenja prljavog veša da ga Dado nema? Eto grma i u njemu zeca!
Iako, ovim je Dado samo dokazao da se drži svog slogana „rezultati, a ne obećanja“. Rezultati su već vidljivi. Jesu li legalni, nema veze. Nije ni obećao da će rezultati biti dobri za građane.
