Otta zabrinuto upozorava: U škole treba uvesti predmete koji bi djecu osposobili za svijet interneta

Vlatko,moram se složiti.ali je činejnica da roditelji gotovo nikada neće reći mi smo zakazali,mi smo krivi,mi smo dozvolili to i to a nismo smjeli.To su ekstremno rijetke situacije.roditelj vam obično odmah počne bacati floskule o neučinkovitosti sustava,škole,države,policije,CZSS,svi su grozni,neškolovani,neljubazni....itd....itd.Ukoliko roditelj prizna svoju "grešku" u odgoju najčešće se problem riješi ,doduše najčešće se radi o nekom manjem i zapravo bezazlenom problemu.Vrlo rijetko će te naići na roditelja koji će recimo doći u školu i reći razredniku ili razrednici da ima problem kojeg ne može riješiti.To vam najčešće bude jedan frenetični ulet sa galamom ,povicima,prijetnjama,i već u startu dijalog počinje neadekvatno i dalje se tako nastavlja.U razredu mog djeteta samo sam znala čuti jednu mamu koja bi na zajedničkim rod.sastancima rekla kako njeno njeno dijete kad uči ima dobre ocjene ali kad ne uči nema.Ostali se uglavnom sablažnjavaju govoreći kako kod kuće to ni izdaleka nije tako,kako dijete samo uči,radi,ma sve idila ali da se ne može naći sa nastavnikom na istoj valnoj duljini.Sjećam se dobro,IV razred OŠ,početak godine ,djeca su dobila novog profesora iz engleskog jezika.Čovjek ruku na srce ima odlične reference i zavidno iskustvo.Prvi roditeljski,prvi tjedan nastave,ustaje jedna mama koja iznosi stav većine (mene nije niko ništa pitao jer sam ja tada bila nova mama u razredu,pa valjda nisu imali potrebu da me nešto pitaju) s riječima,parafraziram.mi smo se dogovorili (ko to mi?zapitah se ja) da taj i taj ne može predavati našoj djeci engleski jer je on jako nezgodan a i lud (tu ja pomislih,vidi,vidi u razedu imamo i vrle psihoanalitičare).Na to će učiteljica kako to nije istina,kako je jako teška situacija sa nastavnicima engleskog i da su dotičnog gospodina jedva dobili jer je on zapravo već za mirovinu.Ne,ne i ne dalje će većinska mama,on vam je totalno lud.(pazite čovjek nije održao niti jedan sat engelskog našem razredu ,niti jedan).kada ju je učiteljica pitala da odakle njoj to da je profesor tako u najmanju ruku neprilagođen ,znate šta je rekla:sve smo mi čuli od prijašnjih generacija iz gimnazije (jer je čovjek valjda u mladosti predavao u Gimnaziji),i tada se okrenula svima u razredu i rekla kako će samo nekoliko djece 2ili 3 imati 5 iz engelskog ako on bude predavao (a šta bi trebao podijeliti svima 5ce,pa po svim zakonima u jednom razredu se ne može dogoditi da su sva djeca tako genijalna i apsolutna nadarena za strani jezik do te mjere da zavređuju ocjenu odličan).Iskreno,ja sam ostala bez teksta,takva samouvjerenost jedne majke moram priznati da me je oborila s nogu,takav teatralan nastup osobe koja zapravo o školi i školstvu nema pojma.Naravno jedan dio je odobravao tu priču i podržavao ju (očito većina),nas nekoliko smo pokušavali smiriti situaciju s riječima da škola tj.nastava zapravo nije praktički niti počela,treći dio je sve promatrao malo je reći u čudu.Naravno valjda vam ne trebam reći da se trend navedene većinske mame nastavio i dalje kroz razrede.Niko od nastavnika nije valjao ,niti bio adekvatno obrazovan a ispaštalo je njeno dijete.vremenom je i to dijete postalo dežurno njurgalo i partibrejker u razredu.u starijim razredima vrlo kurčevita i prijeteći nastrojena prema nastavničkom osoblju.Definitivno neomiljena i među djecom i među nastavnicima.i sad koji je zaključak ,vrlo kurčevit stav majke napravio je od dijeteta stvarno žrtvu iako to u stvarnosti nije bilo tako.zapravo se radilo o osobi koja je stalnim stvaranjem konflikta i napete atmosfere pokušala "izboriti za svoje dijete i njegove ocjene".Sad će neki reći da tako treba,pa zaboga moramo se boriti za svoju jdecu.naravno da moramo,naravno da ih moramo zaštiti ali samo onda kad im prijeti realna opasnost.Morate biti tako vješt roditelj koji će znati prepoznati kvalitete svog djeteta ali i slabe karike njegovog mladog lanca u razvoju.Morate znati njegove karakterne mane što je zapravo vrlo teško jer smo mi svi djeca svojih roditelja a u vlastitoj djeci uvijek možemo i moramo vidjeti dio sebe.Ne možemo kao roditelji nedovoljan rad ili angažman djeteta ili nedostatak talenta opravdavati lošim sustavom,lošim školstvom (koje neosporno ima svojih mana).Ja sam se u OŠ panično bojala "kozlića"i nema te sile koja bi me natjerala da ga preskočim,a to je vještina koja se ocjenjuje.I u redu,ne smatram da je nastavnik tjelesnog bio konj zbog loše ocjene.U današnje vrijeme bi tata ili mama vjerojatno otrčali u školu i nahebali se familije profesoru samo tako.S godinama smo strahovito kao populacija izgubili kompas i mjeru toelrancije a cijena toga je iznimno pogubna za naše potomstvo.

Pa ja zato i pitam.evo kako biste vi riješili tu situaciju nezadovoljan roditelj-nezadovoljni djelatnici u školi-nesretno dijete?

SveMirko,ovdje morate napraviti razliku izmedju maltretiranog djeteta i onog koji maltretira ( žrtva vrs. nasilnik ).Sustav poznajem prilično dobro i on se u praksi itekako provodi (možete provjeriti koliko ima izrečenih mjera nadzora i i drugih mjera u nadležnom CZSS).A što se tiče djeteta ,pa za početak djeca ostaju u školi,normalno da ostaju,mislim ne znam kako ste zamislili da ih se izmjesti iz škole.Ne znam možda vas nisam dobro shvatila,ali nije mi jasno zašto bi dijete moralo mijenjati školu,nastavnike,ravnatelja.Eventualno se nasilnik premješta u drugu školu ali ukoliko su prethodno izrečene sve mjere u hijerarhiji i ukoliko je djelo takvo da zahtjeva takvu mjeru.djeca koja su žrtve ostaju u školi,no drugi par je rukova što su vrlo često da ne kažem redovito poljuljani medjuljudski odnosi na relaciji roditelj-škola pri tome mislim na nastavnike i ravnatelje,pa da onda sve skupa bude neizdrživo i da onda zbog toga dijete mijenja školu.Nikada se nije dogodilo da je roditelj rekao e u školi su stvarno odlično odradili posao,najčešće su roditelji jako nezadovoljni mjerama koje poduzima škola,vrlo često sve skupa eskalira do verbalnog uglavnom sukoba,i kada se i situacija smiri ostaje gorak okus koji se ne da tako lako isprati.Nisu zadovoljni jer im je dijete ostalo u školi ali ne žele ga ni premještati i zpravo zapadate u jedan ćorsokak iz kojeg nema izlaza.Roditelji zapravo imaju problem,ne znaju ga riješiti,a škola ima dojam da je poduzela dosta toga ili sve a da i dalje isto tako imaju problem.Ja uopće nisam govorila o mjenjanju škole,ali u vašem slučaju očito niste iscrpili sve zakonske mogućnosti, ne znam.Moram priznati da nisam baš u cjelosti razumjela post odnosno što ste htjeli reći osim što ste me optužili da sam suhoparni birokrat.Naravno kao roditelj predpostavljam da očekujete i emotivni angažman ili ne znam ,sve drugo samo ne suhoparnu birokraciju ali vremenom u radu sa "problematičnim"oguglate neminovno na neke stvari koje vas više ne uzbuđuju.znate ja svoj posao ostavljam na poslu,ne nosim ga kući i ako sam zbog toga suhoparni birokrat pa moram reći da ću to biti i dalje.znate ni službenica u banci ne plače jer njen klijent ima ovrhu na stan ili ne može platiti kredit u "švicarcima".

Molim vas, nastavite raspravu, odlična je. Ja se, s prijedlozima, javim za vikend.

Ne mogu vjerovati koliko su ljudi skloni eksponiranju i izlaganju privatnih stvari na internetu. Unbelievable! Bez imalo muke možeš ući u nečiji dom, razgledati fotografije, saznati šta voli ili ne voli, s kim se druži, gdje radi, kako tulumari...?!

Osnovno je ozbiljno upozoriti dijete da njegova intima izlaganjem na internetu postaje javna stvar i da "SVE ŠTO OBJAVIŠ MOŽE SE UPOTRIJEBITI PROTIV TEBE!"

Kao što učimo djecu da nipošto ne ulaze strancima u kola, tako ih trebamo učiti da se nipošto neograničeno ne izlažu na internetu. I da je nemati facebook cool.

A što se tiče škole iskreno nisam sigurna kako hijerarhijski idu mjere.zadnja je uglavnom izbacivanje iz škole tj premještaj u drugu školu.Mislim da škola nema ovlasti za bilo što drugo,osim prijaviti policiji i CZSS što škole rade.znate velika većina prijava upravo dolazi iz škola.

U praksi ,vi kao oštećeni roditelj ili nezadovoljno roditelj možete cijelu stvar prijaviti nadležnom CZSS (to isto može napraviti škola).CZSS izlazi na teren i utvrđuje činjenično stanje te izriče neku mjeru (ukoliko se radi o kaznenom djelu i prijavi policije tipa sitne krađe,uništavanje tuđe imovine i sl,sud izriče mjeru).To je najčešće nekakv oblik nadzora sporne obitelji.Mjere nadzora po novome ne mogu trakati do vijeka a prije su mogle.sada one traju do 2god kada se mejra ili ukida ili se izriče nova.Nadzor se sastoji od posjeta te telefonskog kontaktiranja roditelja i djeteta.Svaki mjesec osoba kojoj je dodijeljen nadzor o svojim zapažanjima izvješćuje nadležni CZSS koji onda dalje planira postupke.Eto tako vam to otpr.izgleda u praksi,naravno ukratko i vrlo simplificirano.Ukoliko se rad npr.i o nasilju osoba nastoji kroz poučne razgovore zapravo objasniti djetetu i roditeljima o nepotrebnsoti,štetnosti i sl.Vrlo rijetko na žalost se dogodi da se obitelj ozbiljno uhvati u koštac s problemom ,eventualno će dijete odvessti psihologu ili dj.pshijatru koji je jedan jedini u županiji sve do Osijeka ukoliko se radi o ozbiljnijem problemu.I to je sve.neki će vas saslušati,otklimati glavom,situacija će se malo smiriti ,tj.primiriti i to je to.Druga krajnost su roditelji koji uopće ne žele surađivati.Sve skupa je najčešće beznadežno mada ne uvijek (obično obitelji koje dobro funkcioniraju i dijete koje u svojoj naravi nije loše ,uglavnom problem riješe).

Evo predlažem raspravu:kako svako od nas zamišlja kakav bi odgovor sustava trebao biti?Znači evo SveMirko vi možete reći kako biste vi razriješili Gordijev čvor u ovim vašim neslavnim i nelijepim primjerima.A ostali neka kažu tj.napišu neka svoja viđenja.
Samo nemojte neka agresivna rješenja tipa "zatući visoko obrazovane roditelje jer zlo nikad ne spava" ili neka drastična rješenja tipa "želim da uđe u Ustav kako broj visoko obrazovanih mora biti ili ograničen ili da uopće ne postoje".Znači neka normalna konkretna rješenja koja bi trebala uvesti u slučajevima maltretiranja djece od strane djece,nastavnika,ravnatelja,druge djece i sl.Znači,kakve mjere bi bile najpogodnije u takvim slučajevima?

Hm, anonimno postavljanje pitanja, iznošenje nategnutih "činjenica" i vrijeđanje?
Zašto zabraniti?
Pa ne vidim razliku između ask.fm-a i ovoga ili bilo kojega drugog portala i komentatora? :)

Nasilništvo kao neprihvatljiv oblik ponašanja u obliku interaktivne nastave trebalo bi u vidu posebnog predmeta uvesti u škole. Nije dovoljno samo istaknuti na zid ploču "Ovo je mjest nulte tolerancije na nasilje". Malim nasilnicima i grubijanima treba u startu oštrom reakcijom oduzeti prednost koju imaju nad nenasilnom djecom. I staviti ih nekim igrokazom u poziciju žrtve, nek osjete kako se osjećaju oni koje maltretiraju. Djevojčice znaju biti posebno perfidne u oblicima ponižavanja i omalovažavanja i mučenja neke koja im se zbog nečeg zamjerila. Mogu misliti koje su to traume za nenasilnu i dobro odgojenu mladu osobu. Školski psiholozi bi mogli u tom smislu puno napraviti.
A na internetu uvesti kaznu za svaki "debilni proizvod interneta" na kojem se vrijeđa, ponižava ili iskorištava dijete ili adolescent.
I postaviti u škole sandučiće u koje maltretirana djeca mogu ubaciti svoju priču.
Mislim da su autoritet, poštovanje i osobni primjer početak i kraj odgoja.
Kao nekad ;)

Informatika se kao izborni predmet dobiva u 5.razredu OŠ.E sad je drugi par rukava organizacija nastave iz istoga.Po meni bi ih trebala osposobiti za jedan adekvatan rad na računalu a i na internetu također.A na nama roditeljima je da uvijek znamo koliko internet koriste a koliko zloupotrebljavaju odnosno koliko ih zloubotrebljavaju.Škola da ali ne kao zamjena osnove brige o djetetu.Recimo moj sin je naravno na sve moguće načine blokirao svoj profil i informacije do kojih bih ja mogla doći ali zato to nisu učinili njegovi prijatelji (osobito cure,namjerno,slučajno,ne znam) tako da....Sve je stvar dobre informiranosti i primjene znanja to je neosporno.Pa i sam slogan "zemlja znanja" govori o tome ali je pitanje na koji način i da li uopće provodimo to u praksi.

Naravno da je preneseno iz stvarnog života, ali, konkretno taj Ask radi na principu anonimnosti (pitanja, ali i u uvrede ostavljanju anonimno). Možeš misliti kako to izgleda.

Ne uči se na isti način kao i prije dvadeset godina, uči se na način koji je uspostavljen još u Srednjem vijeku, ex cathedra.