Autorica je radni vijek provela kao nastavnica matematike i fizike te kao pedagogica
Prava je istina, da u nas ima ljudi koji znaju i hoće, ali nažalost ne mogu, jer ih razni mediokriteti ometaju i onemogućavaju, u svemu što bi državu i društvo izvuklo iz duboke rupe u koju su nas doveli, u ovih četvrt vijeka, svi oni koji su sebe, svoje osobne i stranačke interese, stavili ispred svega drugog nužno potrebnog, dok u ime tog drugog tobože rade, djeluju i zalažu se.
Istina je, isto tako, da pravi ljudi, obrazovani, sposobni, kompetentni, odgovorni, vjerodostojni, pravedni, istinoljubivi, domoljubni, kreativni, inovativni, sposobni, odlučni, hrabri i požrtvovni, rijetko kad isplivaju na površinu i pruži im se prilika, da rade za opće dobro, budu vođe, upravitelji državnih tvrtki, vođe stručnih timova, nositelji pozitivnih stremljenja, cjelovitog napretka i boljitka za sve, u svakom smislu.
Malo je takvih na izbornim listama, što su donekle i sami krivi, jer se ne guraju, nisu asertivni, a još manje agresivni, a bez toga se nažalost, u nas ne može uspjeti, pogotovo u politici, što je najunosniji i najsigurniji posao kod nas. Čak i onda kada ti otkriju sumnjive poslove i neetičku političku rabotu, na rubu ili izvan zakona, ništa ti se loše neće dogoditi, ukoliko imaš sigurno zaleđe, utilitarno i ideološki si umrežen, mnogi te se boje, jer raspolažeš kompromitirajućim materijalom o nekim pojedincima i interesnim skupina, poznat si po beskrupuloznosti, bešćutnosti, prevrtljivosti i snalaženju, što je godinama nastajalo, razvijalo se, stvaralo i opstalo, od prvog šverca traperica iz Trsta, do infiltriranja u razne i različite segmente i strukture vlasti, s pravim tajmingom za promjenu posla i dresa. Takvi i njima slični odlučuju o našoj sadašnjosti i budućnost, sistematično svađajući prošlost i sadašnjost, što uništava dobru i pozitivnu budućnost. Za bolju budućnost svih nas, države i društva, su potrebne mnoge reforme, ponajprije u odgoju i obrazovanju djece i mladih.
Nije dobro za sve nas, a najviše djecu i mlade uvoditi i provoditi bilo kakvu politiku u odgoj i obrazovanje (FOTO: Lupiga.Com)
Kurikularna reforma obrazovanja je puno obećavala, u smislu nužno potrebnih i bitnih promjena, od školskog sustava, nastavnih područja, nastavnih predmeta, suvremenih nastavnih sadržaja, potrebe i mogućnosti korelacije tih sadržaja, suvremene metodike, primjene teorije na praksu, djelotvornog, pravednog i realnog vrednovanja ishoda učenja, postignuća svakog učenika, realizacije njegovih potreba u odgojnom i obrazovnom smislu, „stvaranja” samostalnog, samosvjesnog, odgovornog, vjerodostojnog, autonomnog, humanog i slobodnog bića, koje cijeni svoju i poštuje tuđu osobnost.
Da bi se to postiglo u najvećoj mogućoj mjeri treba dijete postaviti u centar svih zbivanja u odgoju i obrazovanju, osvijestiti njegove potrebe, postaviti glavni cilj odgoja i obrazovanja, povezati sličnosti i različitosti, uz pedagoški i školski pluralizam, ostvariti dječja i ljudska temeljna prava. Po meni prvo trebalo krenuti od odgoja. Pluralizam odgoja je imperativ demokratskog društva, jer proizlazi iz same biti odgoja, gdje svatko ima pravo na različitost mišljenja, vjerovanja, pretpostavki i ostalih stavova, gdje se poštuje razvija i osobnost svakog djeteta, gdje se različitost uvažava, gdje se stalno traga za drugačijim mogućnostima, gdje se ne prihvaća i stalno ne ponavlja isto i jednako, gdje se postaje čovjekom prihvaćanjem različitosti, gdje se omogućuje rast i razvoj svakog čovjeka u skladu s njim samim i društvom u kojem živi. Za to je nužno potreban odgoj za pluralizam i pluralizam u odgoju. Pri tome treba dobro paziti da mnoge zablude, koje s vremenom postanu predrasude ne postanu zakoni, kao i da moralizacija nekih likova s mesijanskim sindromom ne postane djelotvorna.
Cilj bi trebao biti težiti uspostavi najboljeg mogućeg školskog sustava u suvremenom društvu, u danim i mogućim okolnostima, poštujući potrebe i mogućnosti svakog djeteta, usklađujući vertikalno i horizontalno školstvo s potrebama gospodarstva i društva, imajući u vidu pedagoške ideje poznatih domaćih i svjetskih pedagoga, uspoređujući alternative pedagogije s kurikulima državnih škola, odlučivši se za najprikladnije u našim uvjetima i za naše potrebe, bez ikakvog eksperimentiranja, jer to već desetljećima provjereno i djelotvorno u različitim društvima i sistemima.
Ovom društvu su potrebni stručni kadrovi raznih i različitih profila, zanimanja i zvanja, čije bi sposobnosti i vještine trebalo maksimalno razvijati i usavršavati od početka školovanja (FOTO: Novilist.hr)
Školski pluralizam ostvaruju mnoge zemlje zapadne civilizacije. Danska, Nizozemska, Finska, Njemačka, SAD …odbacivši državne konfekcijske škole i jedinstvenu „državnu” pedagogiju, koju bi neki u nas, ponovo uveli. Svoj svjetonazor i uvjerenje žele pretočiti u odgoj i obrazovanje, što bi dovelo do pedagoškog jednoumlja, vraćanja unazad, nedemokratskog, instrumentaliziranog odgoja i obrazovanja, u kojem bi se očitovao karakter aktualne vlasti kroz političko djelovanje, nekih pojedinaca, koalicije na vlasti i reformske suradnje, štogod to bilo. Nije dobro za sve nas, a najviše djecu i mlade uvoditi i provoditi bilo kakvu politiku u odgoj i obrazovanje. Postoje primjenljivi i primjereni pedagoški, školski, odgojni, obrazovni, opći i posebni standardi, načela i principi, na kojima počiva suvremeno obrazovanje 21. stoljeća, s tim da se ne smije ponovo zanemariti iskustveno učenje (učenje rukama), kao i razvoj motoričkih kompetencija, ne kao dosad, samo intelektualne sposobnosti razvijati i tretirati kao dominantne.
Ovom društvu su potrebni stručni kadrovi raznih i različitih profila, zanimanja i zvanja, čije bi sposobnosti i vještine trebalo maksimalno razvijati i usavršavati od početka školovanja, kroz permanentno, doživotno školovanje i usavršavanje uz rad, sukladno njihovim potrebama, mogućnostima i interesu. To bi trebao biti društveni i državni imperativ, prvenstveni cilj, obveza i odgovornost. Ne smije se dopustiti da zbog politiziranja, politikantstva, mesijanskih poriva, kompenzacije nečijih osobnosti, nedovoljno zrelih, isključivih, osobno zainteresiranih, moralno i stručno upitnih, stručno problematičnih, uskogrudnih, sluganski nastrojenih, opskurnih, opstrukcijskih, mentalno rastrojenih, u neku ruku opasnih likova, interesnih skupina, prošlosti okrenutih pojedinaca i političkih stranaka, baci sve u vjetar, što je dosad dobro i kvalitetno napravljeno, u kurikulumu obrazovanja, samo zato što su to započeli i dali zeleno svjetlo za takav postupak i metode rada, oni koji su drugačiji, koji su bili prije na vlasti, koje treba diskriminirati, popljuvati, satrti i zauvijek odstraniti iz ovog društva, kako su to neki političari i kvazipolitičari najavljivali u izbornoj kampanji.
Krajnji je čas da se uozbiljimo, stavimo glave na kup, odredimo prioritete, pustimo, najbolje, izvrsne, iskrene, odgovorne, dobronamjerne, poštene ljude i vrsne stručnjake, da nas vode, da upravljaju državom, da provode reforme i da nas izvuku iz duboke rupe, smrdljive močvare, jada, bijede, depresije (gospodarske i društvene), da pokrenu pozitivne tijekove i trendove kako ne bismo bili na rubu egzistencije i srama, uslijed kolopleta nepotizma, klijentelizma, korupcije, primitivizma, lažnog domoljublja, velikog hrvatstva, političkog sljepila, stranačke zadrtosti i zaplotnjaštva, što u zadnje vrijeme doživljava svoj procvat, širi se poput kuge i kolere, zagađuje prostor i ubija svaku nadu.
lupiga
„Ne učimo za školu nego za život!” (Seneka)
Prava je istina, da u nas ima ljudi koji znaju i hoće, ali nažalost ne mogu, jer ih razni mediokriteti ometaju i onemogućavaju, u svemu što bi državu i društvo izvuklo iz duboke rupe u koju su nas doveli, u ovih četvrt vijeka, svi oni koji su sebe, svoje osobne i stranačke interese, stavili ispred svega drugog nužno potrebnog, dok u ime tog drugog tobože rade, djeluju i zalažu se.
Istina je, isto tako, da pravi ljudi, obrazovani, sposobni, kompetentni, odgovorni, vjerodostojni, pravedni, istinoljubivi, domoljubni, kreativni, inovativni, sposobni, odlučni, hrabri i požrtvovni, rijetko kad isplivaju na površinu i pruži im se prilika, da rade za opće dobro, budu vođe, upravitelji državnih tvrtki, vođe stručnih timova, nositelji pozitivnih stremljenja, cjelovitog napretka i boljitka za sve, u svakom smislu.
Malo je takvih na izbornim listama, što su donekle i sami krivi, jer se ne guraju, nisu asertivni, a još manje agresivni, a bez toga se nažalost, u nas ne može uspjeti, pogotovo u politici, što je najunosniji i najsigurniji posao kod nas. Čak i onda kada ti otkriju sumnjive poslove i neetičku političku rabotu, na rubu ili izvan zakona, ništa ti se loše neće dogoditi, ukoliko imaš sigurno zaleđe, utilitarno i ideološki si umrežen, mnogi te se boje, jer raspolažeš kompromitirajućim materijalom o nekim pojedincima i interesnim skupina, poznat si po beskrupuloznosti, bešćutnosti, prevrtljivosti i snalaženju, što je godinama nastajalo, razvijalo se, stvaralo i opstalo, od prvog šverca traperica iz Trsta, do infiltriranja u razne i različite segmente i strukture vlasti, s pravim tajmingom za promjenu posla i dresa. Takvi i njima slični odlučuju o našoj sadašnjosti i budućnost, sistematično svađajući prošlost i sadašnjost, što uništava dobru i pozitivnu budućnost. Za bolju budućnost svih nas, države i društva, su potrebne mnoge reforme, ponajprije u odgoju i obrazovanju djece i mladih.
Nije dobro za sve nas, a najviše djecu i mlade uvoditi i provoditi bilo kakvu politiku u odgoj i obrazovanje (FOTO: Lupiga.Com)
Kurikularna reforma obrazovanja je puno obećavala, u smislu nužno potrebnih i bitnih promjena, od školskog sustava, nastavnih područja, nastavnih predmeta, suvremenih nastavnih sadržaja, potrebe i mogućnosti korelacije tih sadržaja, suvremene metodike, primjene teorije na praksu, djelotvornog, pravednog i realnog vrednovanja ishoda učenja, postignuća svakog učenika, realizacije njegovih potreba u odgojnom i obrazovnom smislu, „stvaranja” samostalnog, samosvjesnog, odgovornog, vjerodostojnog, autonomnog, humanog i slobodnog bića, koje cijeni svoju i poštuje tuđu osobnost.
Da bi se to postiglo u najvećoj mogućoj mjeri treba dijete postaviti u centar svih zbivanja u odgoju i obrazovanju, osvijestiti njegove potrebe, postaviti glavni cilj odgoja i obrazovanja, povezati sličnosti i različitosti, uz pedagoški i školski pluralizam, ostvariti dječja i ljudska temeljna prava. Po meni prvo trebalo krenuti od odgoja. Pluralizam odgoja je imperativ demokratskog društva, jer proizlazi iz same biti odgoja, gdje svatko ima pravo na različitost mišljenja, vjerovanja, pretpostavki i ostalih stavova, gdje se poštuje razvija i osobnost svakog djeteta, gdje se različitost uvažava, gdje se stalno traga za drugačijim mogućnostima, gdje se ne prihvaća i stalno ne ponavlja isto i jednako, gdje se postaje čovjekom prihvaćanjem različitosti, gdje se omogućuje rast i razvoj svakog čovjeka u skladu s njim samim i društvom u kojem živi. Za to je nužno potreban odgoj za pluralizam i pluralizam u odgoju. Pri tome treba dobro paziti da mnoge zablude, koje s vremenom postanu predrasude ne postanu zakoni, kao i da moralizacija nekih likova s mesijanskim sindromom ne postane djelotvorna.
Cilj bi trebao biti težiti uspostavi najboljeg mogućeg školskog sustava u suvremenom društvu, u danim i mogućim okolnostima, poštujući potrebe i mogućnosti svakog djeteta, usklađujući vertikalno i horizontalno školstvo s potrebama gospodarstva i društva, imajući u vidu pedagoške ideje poznatih domaćih i svjetskih pedagoga, uspoređujući alternative pedagogije s kurikulima državnih škola, odlučivši se za najprikladnije u našim uvjetima i za naše potrebe, bez ikakvog eksperimentiranja, jer to već desetljećima provjereno i djelotvorno u različitim društvima i sistemima.
Ovom društvu su potrebni stručni kadrovi raznih i različitih profila, zanimanja i zvanja, čije bi sposobnosti i vještine trebalo maksimalno razvijati i usavršavati od početka školovanja (FOTO: Novilist.hr)
Školski pluralizam ostvaruju mnoge zemlje zapadne civilizacije. Danska, Nizozemska, Finska, Njemačka, SAD …odbacivši državne konfekcijske škole i jedinstvenu „državnu” pedagogiju, koju bi neki u nas, ponovo uveli. Svoj svjetonazor i uvjerenje žele pretočiti u odgoj i obrazovanje, što bi dovelo do pedagoškog jednoumlja, vraćanja unazad, nedemokratskog, instrumentaliziranog odgoja i obrazovanja, u kojem bi se očitovao karakter aktualne vlasti kroz političko djelovanje, nekih pojedinaca, koalicije na vlasti i reformske suradnje, štogod to bilo. Nije dobro za sve nas, a najviše djecu i mlade uvoditi i provoditi bilo kakvu politiku u odgoj i obrazovanje. Postoje primjenljivi i primjereni pedagoški, školski, odgojni, obrazovni, opći i posebni standardi, načela i principi, na kojima počiva suvremeno obrazovanje 21. stoljeća, s tim da se ne smije ponovo zanemariti iskustveno učenje (učenje rukama), kao i razvoj motoričkih kompetencija, ne kao dosad, samo intelektualne sposobnosti razvijati i tretirati kao dominantne.
Ovom društvu su potrebni stručni kadrovi raznih i različitih profila, zanimanja i zvanja, čije bi sposobnosti i vještine trebalo maksimalno razvijati i usavršavati od početka školovanja, kroz permanentno, doživotno školovanje i usavršavanje uz rad, sukladno njihovim potrebama, mogućnostima i interesu. To bi trebao biti društveni i državni imperativ, prvenstveni cilj, obveza i odgovornost. Ne smije se dopustiti da zbog politiziranja, politikantstva, mesijanskih poriva, kompenzacije nečijih osobnosti, nedovoljno zrelih, isključivih, osobno zainteresiranih, moralno i stručno upitnih, stručno problematičnih, uskogrudnih, sluganski nastrojenih, opskurnih, opstrukcijskih, mentalno rastrojenih, u neku ruku opasnih likova, interesnih skupina, prošlosti okrenutih pojedinaca i političkih stranaka, baci sve u vjetar, što je dosad dobro i kvalitetno napravljeno, u kurikulumu obrazovanja, samo zato što su to započeli i dali zeleno svjetlo za takav postupak i metode rada, oni koji su drugačiji, koji su bili prije na vlasti, koje treba diskriminirati, popljuvati, satrti i zauvijek odstraniti iz ovog društva, kako su to neki političari i kvazipolitičari najavljivali u izbornoj kampanji.
Krajnji je čas da se uozbiljimo, stavimo glave na kup, odredimo prioritete, pustimo, najbolje, izvrsne, iskrene, odgovorne, dobronamjerne, poštene ljude i vrsne stručnjake, da nas vode, da upravljaju državom, da provode reforme i da nas izvuku iz duboke rupe, smrdljive močvare, jada, bijede, depresije (gospodarske i društvene), da pokrenu pozitivne tijekove i trendove kako ne bismo bili na rubu egzistencije i srama, uslijed kolopleta nepotizma, klijentelizma, korupcije, primitivizma, lažnog domoljublja, velikog hrvatstva, političkog sljepila, stranačke zadrtosti i zaplotnjaštva, što u zadnje vrijeme doživljava svoj procvat, širi se poput kuge i kolere, zagađuje prostor i ubija svaku nadu.
lupiga
