Pandemija koronavirusa još nije dostigla svoj vrhunac. Iako talijanske vlasti same sebe uvjeravaju da će ubrzo moći olabaviti mjere lock downa, zatvaranja stanovništva u vlastite kuće (za onoga koji je ima), iako su kineski vlastodršci s olakšanjem doživjeli silazak njihove zemlje s prvog mjesta ljestvice oboljelih od koronavirusa, iako hrvatski vlastodršci popuštaju pred katoličkim vlastima da bi dopustili ono što čak ni papa ne želi – preduskršnja okupljanja, pandemija se tek razmahala.
I pokazala je duboku krizu modela neoliberalnog kapitalizma, onoga za koji mnogi misle da je pobijedio padom Berlinskog zida 1989., kada je Francis Fukuyama slavodobitno proglasio ”kraj povijesti”.
Nažalost, epilog povijesnog ciklusa koji je označen padom Berlinskog zida sveo se na nazadak demokracije, u obliku ”iliberalne”, dakle neliberalne demokracije koja sada vlada Istočnom Europom i zemljama bivše Jugoslavije, ne samo Mađarskom i Poljskom.
Ali taj povijesni ciklus započeo je još početkom osamdesetih godina, i u povijesti će ostati zabilježene dvije velike opsjene koje su lansirali lideri svjetskih sila, željezna lady Margaret Thatcher, koja je slavodobitno proglasila da ”ne postoji društvo, postoje samo pojedinci”, i američki predsjednik Ronald Reagan koji je isto tako slavodobitno lansirao krilaticu ”država nije rješenje, država je ta koja je problem”.
Evo im ga na! Sada, kada ”pojedinci” umiru u pandemiji koronavirusa, sada se čak i u Velikoj Britaniji počinje shvaćati da društvo itekako postoji, i da država jedina može ponuditi rješenje za spas društva, dakle njezinih članova, od ove pošasti.
Društvo je demisioniralo iz političke agende neoliberalnih vođa Zapada, i sada u Velikoj Britaniji plaču što su ukinuli besplatnu zdravstvenu zaštitu iz šezdesetih godina, kada je svaki građanin imao kakvu-takvu socijalnu i zdravstvenu zaštitu.
Plaču i u Italiji, jer su konstatirali da je reformom zdravstvenog osiguranja izgubljeno više od 5.000 bolničkih kreveta, da je izgubljeno isto toliko liječnika u primarnoj zaštiti, da je privatizacija zdravstva dovela do toga da se velike farmaceutske industrije više ne bave istraživanjima, kao, na primjer, nekadašnji gigant Angelini koji sada živi od rente – prodaje, kao i Pliva, osnovnih lijekova protiv bolova.
A ako se neki iz svijeta farmaceutskog špekulativnog kapitala bavi istraživanjima, to je samo da bi pronašli neku novu kozmetičku kremu ili pomadu za pomlađivanje.
Kako su pobijeđene epidemije iz prošlosti? Dječja paraliza je poražena tako da su pronalazači odustali od patenta da bi ga svi mogli proizvoditi, a sada bi američki predsjednik Trump htio kupiti njemačke istraživače da samo za njega, ekskluzivno, proizvode spasonosnu vakcinu.
Neoliberalna ekonomija dovela je do ambijentalne katastrofe – globalnog zatopljenja, neotpornosti društva zbog komercijalizacije zdravstva i farmaceutske industrije, dovela je do lakog širenja ove pandemije i nepoduzimanja nikakvih zajedničkih, nadnacionalnih mjera da se borba protiv koronavirusa koordinira na međunarodnoj razini i suzbije.
Nastala je jagma oko zaštitnih maski, rukavica, respiratora – i u takvoj paradoksalnoj, grotesknoj situaciji propagandno su profitirali i autoritarni režimi, kao, primjerice, Kina koja sada velikodušno šalje pomoć u materijalu i liječnicima Italiji i Europi, kao i Kuba čiji su liječnici dočekani u Italiji sa zahvalnošću, iako je i sama Kuba na rubu gladi i gole egzistencije zbog američke blokade.
Koji su danas jahači apokalipse koja se, izgleda, sve više približava? Ova pandemija samo je jedna etapa u nizu pandemija koje nas još očekuju, ako se svijet ne trgne, i zacijelo prvi i najaktualniji jahač apokalipse.
Drugi je jahač apokalipse, ne više na dugu stazu, globalno zatopljenje.
Treći je glad i siromaštvo koji izazivaju masovne migracije kojima se nikako ne može stati na kraj zatvaranjem granica, kao što je i koronavirus lako preskočio državne granice usprkos policiji i vojskama.
Četvrti je jahač suvremene apokalipse prijetnja nuklearnog rata i mentaliteta preventivnog nuklearnog udara što ga propovijeda američka administracija vođena čovjekom kojeg je psihijatrijska struka dijagnosticirala kao kompulzivnog sociopata.
Ali tu su još dva jahača apokalipse, pored ova četiri: tu je još terorizam, koji sada više nije na prvim stranicama medija, ali još uvijek odnosi brojne ljudske živote, s time da ne postoji samo vjerski fundamentalistički terorizam, već i transgranično organizirani kriminalni terorizam i drugi oblici državnog terorizma.
Šesti jahač apokalipse je politički autoritarizam, koji dovodi sve više sociopata na čelo država i društava, u svakodnevnu politiku, i uništava demokracije zasnivajući se na korupciji koju je izazvao neoliberalni model ekonomije.
Sasvim je sigurno da će ova pandemija natjerati mnoge da preispitaju način našeg dosadašnjeg života, i uopće poimanje smisla života u takvim apokaliptičkim koordinatama.
Neće doći ni do kakvog otrežnjenja, jer će proroci – interpreti i branitelji neoliberalizma interpretirati kraj pandemije kao olakšanje koje će nas utješiti povratku sveopće potrošnje s time da ćemo svi, i u ovom razvijenom dijelu svijeta osiromašiti, opterećeni dugovima koje su u međuvremenu stvorili vlastodršci da bi efikasno maskirali sve propuste ovakvog ekonomskog, socijalnog i političkog modela.
Časopis Politico je napravio intervjue sa 34 svjetska intelektualca, i većina njih je prilično pesimistična u odnosu na lekcije koje ćemo naučiti iz svega ovoga.
Slavoj Žižek govori čak da će nas koronavirus prisiliti na izmišljanje jednog svojevrsnog ”komunizma” koji će biti zasnovan na povjerenju u ljude i znanost. Naravno, ne komunizma kakav je bio u svojem distopijskom oživotvorenju širom svijeta, već jedne solidarne, globalne, međunarodne organizacije koja će regulirati i kontrolirati ekonomiju i ograničiti suverenitet država-nacija.
Spisateljica Naomi Klein, autorica kulta radikalne globalne ljevice, kazala je da samo ovakva kriza može proizvesti pravu promjenu i da ideje koje su sve donedavno izgledale preradikalne i nemoguće s aspekta njihove realizacije, odjednom postaju moguće i realne.
Arundhati Roy, društvena aktivistica i indijska spisateljica, kaže da naklapanja o tome hoće li svijet biti bolji ili lošiji nakon koronavirusa znače da smo pred otvorenim vratima i da idemo prema nečemu što će biti mnogo drukčije od onoga u čemu se sada nalazimo, i ne može se nazrijeti kakav će biti ishod svega toga.
Noam Chomsky, jedan od vodećih svjetskih intelektualaca, u razgovoru sa Srećkom Horvatom kaže da se nalazimo pred različitim opcijama: od instaliranja brutalnih, autoritarnih vlasti do radikalne rekonstrukcije društva u ljudskijem obliku, koje će se više zanimati za ljudske potrebe nego za privatni profit, i čovječanstvo se sada nalazi u kritičnom trenutku svoje povijesti.
Edgar Morin, veliki francuski kulturolog, smatra da ova pandemija ima veliku šansu da promijeni na bolje čovječanstvo: zdravstvo i odgoj s obrazovanjem čine dva stupa ljudskog dostojanstva, i ako se u tome nešto promijeni na bolje, onda će to dovesti i do niza promjena u drugim sferama, i u politici.
Ne preostaje nam ništa drugo nego uzdati se u to, da se pesimizam intelekta spoji s optimizmom volje, kako je govorio Antonio Gramsci, i da će ova noćna mora, kada se završi, doista stvoriti jednu kritičnu masu za promjene kakve su potrebne. Da bismo uopće preživjeli.
autograf
I pokazala je duboku krizu modela neoliberalnog kapitalizma, onoga za koji mnogi misle da je pobijedio padom Berlinskog zida 1989., kada je Francis Fukuyama slavodobitno proglasio ”kraj povijesti”.
Nažalost, epilog povijesnog ciklusa koji je označen padom Berlinskog zida sveo se na nazadak demokracije, u obliku ”iliberalne”, dakle neliberalne demokracije koja sada vlada Istočnom Europom i zemljama bivše Jugoslavije, ne samo Mađarskom i Poljskom.
Pandemija koronavirusa pokazala je duboku krizu modela neoliberalnog kapitalizma, onoga za koji mnogi misle da je pobijedio padom Berlinskog zida 1989., kada je Francis Fukuyama slavodobitno proglasio ”kraj povijesti”, a prije toga je Margaret Thatcher izjavila da ”ne postoji društvo, postoje samo pojedinci”, a Ronald Reagan da ”država nije rješenje, ona je ta koja je problem”
Ali taj povijesni ciklus započeo je još početkom osamdesetih godina, i u povijesti će ostati zabilježene dvije velike opsjene koje su lansirali lideri svjetskih sila, željezna lady Margaret Thatcher, koja je slavodobitno proglasila da ”ne postoji društvo, postoje samo pojedinci”, i američki predsjednik Ronald Reagan koji je isto tako slavodobitno lansirao krilaticu ”država nije rješenje, država je ta koja je problem”.
Evo im ga na! Sada, kada ”pojedinci” umiru u pandemiji koronavirusa, sada se čak i u Velikoj Britaniji počinje shvaćati da društvo itekako postoji, i da država jedina može ponuditi rješenje za spas društva, dakle njezinih članova, od ove pošasti.
Društvo je demisioniralo iz političke agende neoliberalnih vođa Zapada, i sada u Velikoj Britaniji plaču što su ukinuli besplatnu zdravstvenu zaštitu iz šezdesetih godina, kada je svaki građanin imao kakvu-takvu socijalnu i zdravstvenu zaštitu.
Plaču i u Italiji, jer su konstatirali da je reformom zdravstvenog osiguranja izgubljeno više od 5.000 bolničkih kreveta, da je izgubljeno isto toliko liječnika u primarnoj zaštiti, da je privatizacija zdravstva dovela do toga da se velike farmaceutske industrije više ne bave istraživanjima, kao, na primjer, nekadašnji gigant Angelini koji sada živi od rente – prodaje, kao i Pliva, osnovnih lijekova protiv bolova.
A ako se neki iz svijeta farmaceutskog špekulativnog kapitala bavi istraživanjima, to je samo da bi pronašli neku novu kozmetičku kremu ili pomadu za pomlađivanje.
Kako su pobijeđene epidemije iz prošlosti? Dječja paraliza je poražena tako da su pronalazači odustali od patenta da bi ga svi mogli proizvoditi, a sada bi američki predsjednik Trump htio kupiti njemačke istraživače da samo za njega, ekskluzivno, proizvode spasonosnu vakcinu.
Neoliberalna ekonomija dovela je do ambijentalne katastrofe – globalnog zatopljenja, neotpornosti društva zbog komercijalizacije zdravstva i farmaceutske industrije, dovela je do lakog širenja ove pandemije i nepoduzimanja nikakvih zajedničkih, nadnacionalnih mjera da se borba protiv koronavirusa koordinira na međunarodnoj razini i suzbije.
Nastala je jagma oko zaštitnih maski, rukavica, respiratora – i u takvoj paradoksalnoj, grotesknoj situaciji propagandno su profitirali i autoritarni režimi, kao, primjerice, Kina koja sada velikodušno šalje pomoć u materijalu i liječnicima Italiji i Europi, kao i Kuba čiji su liječnici dočekani u Italiji sa zahvalnošću, iako je i sama Kuba na rubu gladi i gole egzistencije zbog američke blokade.
Koji su danas jahači apokalipse koja se, izgleda, sve više približava? Ova pandemija samo je jedna etapa u nizu pandemija koje nas još očekuju, ako se svijet ne trgne, i zacijelo prvi i najaktualniji jahač apokalipse.
Neoliberalna ekonomija dovela je do ambijentalne katastrofe – globalnog zatopljenja, neotpornosti društva zbog komercijalizacije zdravstva i farmaceutske industrije, dovela je do lakog širenja ove pandemije i nepoduzimanja nikakvih zajedničkih, nadnacionalnih mjera da se borba protiv koronavirusa koordinira na međunarodnoj razini i suzbije
Drugi je jahač apokalipse, ne više na dugu stazu, globalno zatopljenje.
Treći je glad i siromaštvo koji izazivaju masovne migracije kojima se nikako ne može stati na kraj zatvaranjem granica, kao što je i koronavirus lako preskočio državne granice usprkos policiji i vojskama.
Četvrti je jahač suvremene apokalipse prijetnja nuklearnog rata i mentaliteta preventivnog nuklearnog udara što ga propovijeda američka administracija vođena čovjekom kojeg je psihijatrijska struka dijagnosticirala kao kompulzivnog sociopata.
Ali tu su još dva jahača apokalipse, pored ova četiri: tu je još terorizam, koji sada više nije na prvim stranicama medija, ali još uvijek odnosi brojne ljudske živote, s time da ne postoji samo vjerski fundamentalistički terorizam, već i transgranično organizirani kriminalni terorizam i drugi oblici državnog terorizma.
Šesti jahač apokalipse je politički autoritarizam, koji dovodi sve više sociopata na čelo država i društava, u svakodnevnu politiku, i uništava demokracije zasnivajući se na korupciji koju je izazvao neoliberalni model ekonomije.
Sasvim je sigurno da će ova pandemija natjerati mnoge da preispitaju način našeg dosadašnjeg života, i uopće poimanje smisla života u takvim apokaliptičkim koordinatama.
Neće doći ni do kakvog otrežnjenja, jer će proroci – interpreti i branitelji neoliberalizma interpretirati kraj pandemije kao olakšanje koje će nas utješiti povratku sveopće potrošnje s time da ćemo svi, i u ovom razvijenom dijelu svijeta osiromašiti, opterećeni dugovima koje su u međuvremenu stvorili vlastodršci da bi efikasno maskirali sve propuste ovakvog ekonomskog, socijalnog i političkog modela.
Časopis Politico je napravio intervjue sa 34 svjetska intelektualca, i većina njih je prilično pesimistična u odnosu na lekcije koje ćemo naučiti iz svega ovoga.
Slavoj Žižek govori čak da će nas koronavirus prisiliti na izmišljanje jednog svojevrsnog ”komunizma” koji će biti zasnovan na povjerenju u ljude i znanost. Naravno, ne komunizma kakav je bio u svojem distopijskom oživotvorenju širom svijeta, već jedne solidarne, globalne, međunarodne organizacije koja će regulirati i kontrolirati ekonomiju i ograničiti suverenitet država-nacija.
Spisateljica Naomi Klein, autorica kulta radikalne globalne ljevice, kazala je da samo ovakva kriza može proizvesti pravu promjenu i da ideje koje su sve donedavno izgledale preradikalne i nemoguće s aspekta njihove realizacije, odjednom postaju moguće i realne.
Časopis Politico je napravio intervjue sa 34 svjetska intelektualca, i većina njih je prilično pesimistična u odnosu na lekcije koje ćemo naučiti iz svega ovoga. Ne preostaje nam ništa drugo nego uzdati se u to, da se pesimizam intelekta spoji s optimizmom volje, kako je govorio Antonio Gramsci, i da će ova noćna mora, kada se završi, doista stvoriti jednu kritičnu masu za promjene kakve su potrebne. Da bismo uopće preživjeli
Arundhati Roy, društvena aktivistica i indijska spisateljica, kaže da naklapanja o tome hoće li svijet biti bolji ili lošiji nakon koronavirusa znače da smo pred otvorenim vratima i da idemo prema nečemu što će biti mnogo drukčije od onoga u čemu se sada nalazimo, i ne može se nazrijeti kakav će biti ishod svega toga.
Noam Chomsky, jedan od vodećih svjetskih intelektualaca, u razgovoru sa Srećkom Horvatom kaže da se nalazimo pred različitim opcijama: od instaliranja brutalnih, autoritarnih vlasti do radikalne rekonstrukcije društva u ljudskijem obliku, koje će se više zanimati za ljudske potrebe nego za privatni profit, i čovječanstvo se sada nalazi u kritičnom trenutku svoje povijesti.
Edgar Morin, veliki francuski kulturolog, smatra da ova pandemija ima veliku šansu da promijeni na bolje čovječanstvo: zdravstvo i odgoj s obrazovanjem čine dva stupa ljudskog dostojanstva, i ako se u tome nešto promijeni na bolje, onda će to dovesti i do niza promjena u drugim sferama, i u politici.
Ne preostaje nam ništa drugo nego uzdati se u to, da se pesimizam intelekta spoji s optimizmom volje, kako je govorio Antonio Gramsci, i da će ova noćna mora, kada se završi, doista stvoriti jednu kritičnu masu za promjene kakve su potrebne. Da bismo uopće preživjeli.
autograf
