Papa Franjo je po stoti put poručio isto: zaustavite rat, pregovarajte o obostrano prihvatljivom rješenju, spriječite daljnja ubijanja, ranjavanja, razaranja i milijunska raseljavanja ljudi!
Dobri papa Jorge Maria Bergoglio – je li, „globalni moralni autoritet“ kojeg nitko moćan u političkom svijetu ne sluša, pogotovo ne ratnoprofiterski huškači i geostrateški predatori, sic transit – možda se jest nes(p)retno izrazio kad je neki dan spomenuo da je „možda došlo vrijeme za bijelu zastavu u Ukrajini“, iako je i svaki politički hlebinac mogao pročitati iz konteksta kako papa Franjo nije zazivao predaju Ukrajine, priznanje ratnog poraza i pogotovo ne nekakve teritorijalne sukcesije po linijama razgraničenja dviju vojskâ. Papa je iksti put poručio isto: zaustavite rat, pregovarajte o obostrano prihvatljivom rješenju i time spriječite daljnja ubijanja, ranjavanja, razaranja i milijunska raseljavanja ljudi iz njihovih domova. Njegova metaforma bijele zastave je isključivo mirotvorna i ljudski empatična, jer zagovara pregovore, ne ratni poraz i predaju. Poraz je nastavljanje rata i što ratna kataklizma duže traje, poraz je strašniji. Odgovorni za rat i ti što ga ne žele zaustaviti moraju odgovarati i na svjetovnom, i na povijesnom i na božjem sudu. Bez olakšavajućih okolnosti i oprosta.
Baš u trenutku kada se sa proameričkog Zapada sručila lavina drvlja i kamenja na Papino mirotvorstvo, opet je iz političke paštete iskočio redikulozni francuski predsjednik Emmanuel MacronStoga je izvan svake pameti da su protiv Papina poziva na mirotvorne pregovore suprotstavljenih strana – a gordijski čvor ukrajinske nesreće može presjeći samo dogovor SAD-a i Rusije, svi drugi su zloupotrijebljeni autsajderi – istog časa skočili Volodimir Zelenski i glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg. „Kakvi pregovori, ne dolaze u obzir dok se Rusiju ne porazi na bojištu i istjera iz Ukrajine (što će se dogoditi kad na vrbi bude grožđe raslo, op. a.)“, ljutito Zelenski i Stoltenberg kontriraju papi Franji. „Ukrajini treba još oružja i zapadni saveznici ga moraju osigurati koliko god treba i dokle god treba!“ Nema veze, je li, koliko će Ukrajinaca još biti ubijeno i doživotno osakaćeno, koliko će domova još biti uništeno, koliko njiva zatrovano i preorano tenkovima, koliko tvornica srušeno…!? „Papa 2500 kilometara daleko od rata govoriti o našojnpredaji“, ironizira Zelenski, „a požrtvovni kapelani dijele sudbinu naših hrabrih vojnika koji odlučno brane domovinu na bojišnicama.“
Nerazumni su protiv Papine bijele zastave razuma. Zelenski stotinama kilometara od prvih ratnih crta, gdje se gine, a Stoltenberg i tisućama, iz veće daljine no papa Franjo, zazivaju još smrti i uništenja, što je strašno. Sekundira im francuski predsjednik Emmanuel Macron, čija se zemlja našla na europskom repu oružane i financijske tzv. pomoći Ukrajini i koji je notornom budalaštinom nedavno o slanju vojske zemalja članica EU-a na ukrajinsku bojišnicu globalno doveo u pitanje svoje mentalno zdravlje. Sekundira im i njemački kancelar Olaf Scholz, čija je zemlja recesijom, masovnim štrajkovima, energetskom krizom i znatnim padom standarda građana iskusila najteže posljedice primjene SAD/EU/NATO-ovih tzv. sankcija Rusiji. Scholz (SPD) se pokazao najneuspješnijim kancelarom u poslijeratnoj Njemačkoj, njegova je vlast najnepopularnija i sugurno gubi skore izbore na kojima će uvelike poentirati proputinovska, radikalna tzv. desnica (npr. AfD je u velikom zamahu popularnosti).
Putin se jamačno neće libiti udara i Iskanderom 9K720 na nekog od provokatora, pa tek onda vagati hoće li SAD riskirati rat sudnjeg danaÀ propos, ne bi li se ukrajinska ratna (ne)sreća kopernikanski okrenula i putinovsku armiju istog časa natjeralo u paničan bijeg prema Jakutsku i Vladivostoku da ovi što – također sa sigurne, višekilometarske udaljenosti njihova polit-birokratskog obilja – kontriraju bijeloj zastavi pape Franje pograbe puške u ruke, bazuke, bacače granata, bestrzajne topove, zaposjednu nišanske sprave haubica, raketnih lansera, uskoče u one Leoparde, Abramse i Challengere (što ih više nitko ne spominje kako uništavaju ruske tenove, sic transit) i – juriiiiš!? Volodimir Zelenski prvi, na čelu ofenzive, jer najbolje poznaje teren, a za njim Joseph Robinette „Joe“ Biden, Jr., Jens Stoltenberg, Ursula Röschen/Ružica von der Leyen, Emmanuel Macron, Olaf Scholz, njegova tzv. zelena jastrebica Annalena Baerbock, Donald Tusk, obavezno i Rishi Sunak… Politikanti, oružje u ruke i „u boj, u boj za narod svoj“ (ta Rusi su globalni agresor!?) umjesto laprdanja izdaleka i natjeravanja tuđe djece u sigurnu pogibelj.
Ali, nikako u tu ofenzivu najagilnijih ratnoprofiterskih huškača s političkim pedigreom vođa proturuskoga ratnog stroja bez „predanoga“ tzv. pravoj strani povijesti Andreja Plenkovića, osobnog prijatelja i ratnog savjetnika Volodimira Zelenskog. Plenkovića će – opskrbljenog SIG Sauerovom jurišnom puškom nove generacije XM5, zaštitnim prslukom i Šestan-Buschovom balističkom kacigom BK-ACH, navodno ravnom američkim modelima ACH – osobno na mjesto ratnog rasporeda dovesti brigadni general Michael Križanec tek isporučenim HRZ-u Black Hawkom, pa… Nema veze, je li, što CRO premijer – navodno zbog anemije – nikad nije odradio obavezni vojni rok, pa neće znati ni rastaviti i očistiti svoj XM5.
Na svu sreću, na mjestu ukrajinskoga ratnog rasporeda na prvoj crti bojišnice naći će mu se pri ruci „draga Ursula“, bivša njemačka ministrica obrane i… Pa kad ti ljudi zvučnih političkih imena krenu na juriš i pokažu osobni primjer demoraliziranim ukrajinskim vojnicima ima da Rusa više nema – ni od korova. Ima u tomu nešto, pokaži se djelom, ne laprdavim jezikom i neodgovorno tuđe ljude u tuđoj zemlji činiti topovskim mesom. U ukrajinskom se ratu pokazalo da tzv. kolektivni Zapad proameričkih gena ne samo što se debelo preračunao u tomu da naudi Rusiji – nije oborio Putina s vlasti, nije mu uništio ekonomiju niti ga je, očekivano, porazio u Ukrajini – nego sada nema ni rješenje kako se „bezbolno“, ako već ne „pobjednički“, povući iz toga sve neugodnijeg vrzinog kola po ekonomsku, vojnu i političku stabilnost u vlastitom taboru.
Ukrajina ne može i neće pobijediti Rusiju dok ju vodi bivši agent sovjetskog KGB-a Vladimir Vladimirovič PutinPapina priziv zdravoj pameti možda dobije odjeka nakon tzv. velikih izbora u Uniji i SAD-u dođu li na vlast ljudi koji bijelu zastavu smatraju važnijom od ratne. Neki mudri ljudi su kazali da je bolje i sto godina pregovarati i razgovarati, nego jedan sat ratovati.
(Pro)američkom Zapadu ni nakon dvije i kusur godina ratne kataklizme u Ukrajini, gdje u ognju i tsunamiju otrovnog čelika masovno ginu ljudi i nestaju s lica zemlje cijeli gradovi, nikako da dođe iz debelog mesa u falše glavu da – uza sve stotine milijardâ kešovine i beskrajne šlepere oružja – Ukrajina ne može i neće pobijediti Rusiju dok ju vodi bivši agent sovjetskog KGB-a Vladimir Vladimirovič Putin. Nespreman za pregovore, iako loše stoji na ratištu zbog strateško-taktičkih promašaja, nedostatka streljiva i vojnika, pada borbenog morala i rastućeg nezadovoljstva među građanima politikom predsjednika Volodimira Zelenskog, nerazuman i nesavjestan režim u Kijevu ne želi zaustaviti daljnja stradanja Ukrajine. Najveći krivac za već pola milijuna ubijenih i ranjenih vojnika i civila, bivši osrednji tv-komedijaš Volodimir Zelenski, bez političkog i vojnog iskustva, glupo se uhvatio u SAD/EU/NATO-ovu proturusku mišolovku i izazvao rusku vojnu invaziju, tzv. specijalnu operaciju za denacifikaciju Ukrajine.
Upravo to što je (pro)američki Zapad konspirativno programirao kao „alibi“ za tzv. sankcije Rusiji i sve što će se potom suicidno događati. Je li, međunarodna polit-ekonomsko-financijska izolacija i izbacivanje ruske konkurencije s europskog tržišta energenata i hrane, pokušaji unutarnje destabilizacije Rusije, itsl.
Zelenski je – slijedeći naputke (pro)američkog Zapada za improviziranjem „uvjerljiva alibija“ radi SAD/EU/NATO-ovog rata s Rusijom do posljednjeg Ukrajinca (valjda i Rusa) – odbacio mirotvoran rusko-ukrajinski interes za neutralnošću svoje zemlje, za neširenjem NATO-a u Ukrajinu, pogazio međunarodno podržane mirotvorne dogovore Minsk 1 i 2, ali i izbjegao ustavno zajamčiti sva ljudska/etnička/građanska prava ruskoj narodnoj manjini. Koja pak u jugoistočnim pokrajinama čini – većinu. Da je u Zelenskoga bilo domoljubne/suverenističke svijesti i savjesti, kao što nije, a bio u poziciji najodgovornijeg u zemlji za mir, sigurnost i budućnost Ukrajine, rat je morao i mogao izbjeći u posljednji čas uoči kobnoga 22. veljače 2022., kada je Putin bio poručio i Kremlju i (pro)američkim mu jatacima da vrag dolazi po svoje prijeđe li se tzv. crvena crta. Dopuštenje NATO-u da instalira projektile sudnjeg dana na ukrajinsko-ruskoj granici.
Povijest je pokazala da u prošlih tisuću godina nitko nije pobijedio Rusiju, a upravo su Francuska i Njemačka iskusile na vlastitoj koži što znači rat s tom zemljom. Uđe li tko neprijateljski u Rusiju – je li, tzv. najunosniju nekretninu na svijetu (dr. sc. Slavko Kulić), najveću na Kugli – garant više neće izaći živ. Ma što tko mislio o Vladimiru Putinu kad spominje moguću uporabu nuklearnog oružja („naprednijeg od američkog“, tvrdi) bude li NATO-ovim ratnim igrama na rubu živaca ozbiljnije ugrožen nacionalni i teritorijalni integritet Ruske Federacije, Putin se jamačno neće libiti udara i Iskanderom 9K720 (NATO-ov kodni naziv SS-26 Stone) na nekog od provokatora, pa tek onda vagati hoće li SAD riskirati rat sudnjeg dana. Budući da je dio Ukrajine pripojio svojoj zemlji – doduše, međunarodno nepriznato – pitanje je bi li takav radaru neuhvatljiv, neoboriv nuklearni projektil supersonične brzine od 2100-2600 m/s (šest-sedam Macha) s visine od 50 km na „svom teritoriju“ – možebitno i na ozemlju susjednog izazivača? – aktivirao famozni NATO-ov članak 5. o kolektivnoj obrani.
Doduše, kad je Putin neki dan opet spomenuo mogućnost upotrebe oružja sudnjeg dana, u fusnoti je, što bi se reklo sitnim slovima, istaknuo da ne vjeruje u takav konačni ishod, računajući da i na proameričkom Zapadu postoji kritična doza razuma. A to može i ne mora biti istina uzmu li se u obzir makar samo naopaka reagiranja Zelenskog i Stoltenberga na Papino zazivanje bijele zastave u Ukrajini. I ne samo Ukrajini. Bijele zastave koja znači razum, zaustavljanje daljnjih ubijanja i razaranja poštenim pregovorima i primjenom međunarodnog prava, a ne poraz i diktiranje ponižavajućih uvjeta bilo komu od zaraćenih strana.
E sad, baš u trenutku kada se sa proameričkog Zapada sručila lavina drvlja i kamenja na Papino mirotvorstvo, opet je iz političke paštete bio karikaturalno, morskim idejama, iskočio redikulozni francuski predsjednik Emmanuel Macron: „Ako Europa želi mir, mora se pripremiti za rat! Proširi li se rat, Rusija će biti krivac. Ako danas odlučimo da nećemo odgovoriti, kao da smo već izabrali poraz“. Smiješno se ratoboran na jeziku Macron – lider zemlje koja je najmanje oružjem i novcem stala uz Ukrajinu, sic transit – nedavno „proslavio“ urbi et orbi pozivom zemljama EU-a da pošalju svoju vojsku na ukrajinsku bojišnicu, jer „Rusija ne smije pobijediti ni po koju cijenu“. Naravno da je taj poziv na izravni sukob, je li, NATO-a i Ruske Federacije, zapravo poziv na suicid ljudskog roda na Plavnom planetu, smjesta proglašen na Zapadu „osobnim Macronovim stajalištem“ i proglašen neumjesnim. Međutim, evo ga sada – u intervjuu francuskim televizijama TF 1 i France 2, manje-više za domaće potrebe – opetuje tu notornu budalaštinu. Europsku vojsku u Ukrajini, što je i papi Franji dignulo tlak netom što je Macron prvi put bubnuo taj kretenizam.
Reuters prenosi da je Macron sada kazao kako „smo najprije uskratili Ukrajini konvencionalno oružje za obranu, pa smo ga poslali, uskratili projektile srednjeg i dugog dometa te dronove, pa smo ih poslali, uskratili smo im moderne tenkove, pa smo ih poslali, poslat ćemo i borbene avione i, zašto ne, ustreba li, europske trupe… Ako pobijedi, Rusija se neće zaustaviti na Ukrajini, a kredibilitet Europe će biti sveden na nulu. Europa ne treba povlačiti crvene crte koje bi ohrabrile Rusiju da nastavi invaziju na Ukrajinu. Trenutno, stanje ne zahtijeva slanje francuskih ili zapadnih trupa u Ukrajinu, ali ne treba isključiti tu opciju. Sve opcije su otvorene. Ta je zemlja sada u vrlo teškoj poziciji na bojištu, pa joj je neophodna snažnija pomoć. Jednog će dana doći vrijeme za pregovore o miru s ruskim predsjednikom, ma tko to bio.“
Bit će Vladimir Vladimirovič barem još šest godina, sviđalo se to Zapadu ili ne, jer je upravo dobio izbore, a nakon Putina će jamačno opet biti neki Putin, jer to naprosto drukčije neće biti moguće. Stanje političke svijesti i mentaliteta u toj ogromnoj zemlji neiscrpnih bogatstava povijesno je zadano i nemoguće ih je tek tako mijenjati izvana. Pogotovo ne silom i pogotovo ne izolacijom/isključenjem iz tzv. međunarodne zajednice, kojoj je Rusija neodvojiva sastavnica, ako svijet želi funkcionirati uredno. Pa i Macronova ničim izazvana proturuska histerija, je li, protivljenje mirnom rješenju ukrajinskog rata i zaustavljanju daljnjih smrti i uništenja suludo zvuči, reklo bi se posvema nezbrojeno u usporedbi s njegovo tvrdnjom o tomu da „Francuska nikad ne bi inicirala napad na Rusiju (valjda su joj još u svijesti Napoleonovih cca 700.000 vojnika što su najvećim dijelom ostavili tamo kosti za invazije na Carsku Rusiju 1812. godine, op. a.)“ i da „Pariz nije u ratu s Moskvom, unatoč činjenici da je Rusija pokrenula agresivne napade protiv francuskih interesa unutar i izvan Francuske“.
Macron, doduše, ističe kako Putinov režim ne smatra neprijateljskim, već suparničkim, a prijetnje uporabom nuklearnog oružja neprimjerenima. E sad, vrag će znati što je tom čovjeku u politikantskoj glavi da s jedne strane „ne isključuje“ opciju slanja i francuskih trupa u Ukrajinu ubijati Ruse, a s druge – na kvazipapinskom fonu, ne spominjući njegovu bijelu zastavu – tvrdi rečenima francuskim televizijama kako „mir ne znači kapitulaciju Ukrajine“, odnosno da „željeti mir ne znači poraz, željeti mir ne znači odreći se Ukrajine“. Kaže mudar pûk da gadno nastrada debelo meso tomu tko sjedi na dva stolca, pa mu se jedan izmakne.
Trenutno, ukrajinska se uvelike već malaksala vojska ukopava iza prvih crta bojišnice ne bi li zaustavila rusko napredovanje, a to neće biti tako jednostavno ne uspije li brzo unovačiti barem još cca 500.000 vojnika, što je problem nad problemima. Dragovoljaca odavno više nema, pa se režim Vlodimira Zelenskog hvata za slamku: mijenja zakon kojim će se, htjeli-ne htjeli, silom režimske volje natjerati nove vojne obveznike navući uniforme i poslati na bojišnicu. Putin je pak pripremio odgovor, kojim želi parirati odnosu snaga na ratištu i zadržati inicijativu, pa cijela ta situacija itekako ide na ruku Papinoj bijeloj zastavi, a ne Zelenskom i Stoltenbergu za čijim skutima cupka Emmanuel Macron. Najavio je posjetiti Ukrajinu, pa se predomislio. Rusi tvrde: iz sigurnosnih razloga. „Nije istina, Rusi lažu“, brani se francuski predsjednik.
„’Dvije godine bez pauze, bez rotacije – naravno, moral je nizak i to ubija motivaciju’, kaže Ilja, koji služi u jurišnoj brigadi i u dvije godine na ratištu je imao tek 25 dana dopusta“, prenio je Jutarnji list pisanje zapadnih medija u povodu donošenja 31. ožujka 2024. godine novog zakona o novačenju. „Kaže da je beskrajna vojna služba u Ukrajini jedan od razloga zbog kojih su ljudi pokušavali izbjeći mobilizaciju. No, ističe, ‘ako ljudi ne dođu, nećemo se moći odmoriti’, dodajući da je manjak ljudi u njegovoj jedinici tolik da je predstojeći dopust otkazan.“ Procjenjuje se da je na bojištu raspoređeno cca 330.000 ukrajinskih vojnika, a Zelenski je neki dan priznao tek 31.000 ubijenih, što valja uzeti s rezervom, odnosno pomnožiti barem s tri da bi se dobila koliko-toliko realna slika. Plus, je li, još tri-četiri puta više teško i lakše ranjenih, plus iks tisuća ubijenih i ozlijeđenih civila u svakodnevnim granatiranjima gradova i sela, plus…
Pa više no ironično zvuči izjava ukrajinskog ministarstva obrane uglednu britanskom The Financial Timesu da će „nacrt zakona biti fokusiran na modernizaciju novačenja i obuke, kao i na zamjenu vojnika, koji su na bojišnici od prvog mjeseca rata. To će ojačati našu obrambenu poziciju“. Sic transit. Novi deseci tisuća mrtvih i ranjenih što vojnika, što civila te nove himalaje totalno razorenih domova i bojnim otrovima zagađenih njiva još će više i dugoročnije unesrećiti nedužan ukrajinski živalj. Samo pregovori i prestanak ubijanja mogu ojačati ukrajinsku poziciju. Mir, ne rat! To što zagovara i papa Franjo neshvaćenom bijelom zastavom, a ne što neodgovorno nude Zelenski, Stoltenberg i Macron, pa i njihov mali od tzv. pravostrane povijesti CRO premijer Andrej Plenković. Gurajući tuđu djecu u pogibelj u tuđoj zemlji. „Junaci“, puške u ruke i pravac – bojište! Za svojima koji, tvrdi ruski obavještajci, „na ukrajinskom bojištu već govore engleski i francuski, i ginu u velikom broju“, a ta je umiješanost Zapada provaljena i presretanjem povjerljivih dogovora u njemačkom vojnom vrhu, čime se režim Olafa Scholza globalno osramotio kao nikada dosad.
