Onu davnašnju iz tzv. socijalističkog mraka da „me ne mogu tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi“ „domoljubni“ saborski zastupnici tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene već osam godina operacionaliziraju kao „ne mogu me tako puno platiti koliko ja mogu malo raditi“. I nikomu ništa. I tada i danas. Međutim, jednako i tada i danas vrijedi ona: Alaj volim ovaj režim, plaća ide, a ja ležim!
Sto pedeset hrvatskih narodnih uzdanica u najvažnijem predstavničko-zakonodavnom tijelu u državi – prosječno plaćeni po 4500 eura neto na mjesec, plus unosne povlastice – upravo se razišilo na „zasluženi“ (sic transit) dvomjesečni odmor, pa su novinari opet dobili prigodu analizirati jesu li i koliko, ako su, savjesnim radom opravdali svoj kruh bez motike. Ako se pod savjesnim radom podrazumijeva stranački dirigirano „vlastito mišljenje“, odnosno premijerova volja izglasana tzv. stabilnom saborskom većinom, daleko kuća takvom radu.
Redovan dolazak saborskih zastupnika na sjednice – od plenarnih do pojedinih odbora i inih radnih tijela – obaveza je kao i svih zaposlenih redovno dolaziti na svoja radna mjesta. I dok je ta obaveza svetinja pod prijetnjom sankcija i otkaza ugovora o radu zaposlenicima u tzv. realnom sektoru, javnim i državnim službama, saborskim je zastupnicima prćija neodgovornosti zbog koje ne mogu biti otpušteni s posla niti izgubiti dio gole plaće najmanje triput više od minimalne u državi.
A više je no neodgovorno i nezahvalno prema biračima koji su im ukazali povjerenje, vjerovali im u predizbornim kampanjama, neopravdano izostati s posla u tzv. Visokom domu, gdje se rješavaju ključni državni i problemi životnog standarda tih istih birača i njihovih obitelji. Sramotno je vidjeti u TV-prijenosima više praznu no polupraznu sabornicu u kojoj desetak ljudi od 150 zastupnika dokono štrika po mobiteljima, ne sluša onu ili onog za govornicom i čeka da predsjedavajući oglasi stanku kako bi se sjurili u saborski restoran popiti piće ili gotovo besplatnima biranim delicijama za kikiriki podmiriti domovinu.
Ruke na daljinski upravljač
Kako nije sram te preplaćene ljude za ono što (ne) rade izostajati s posla u sabornici, ne sudjelovati u raspravama, prostački vrijeđati po narudžbi ili dizati ruku na daljinski upravljač stranačkih vođa? Ta vrst demokracije nema blage veze s izvornim značenjem tog pojma – vladavinom naroda. Dakako, ni s tim petkom kada se sabornica napuni gotovo do zadnjeg mjesta jer tzv. stabilna saborska većina ima izglasati vladine prijedloge, koji su pak esencija autoritarne premijerove volje.
Statistika će potvrditi kako je od petero zastupnika, koliko ih je u srpnju uoči ljetne stanke neopravdano izostalo s plenarne saborske sjednice, SDP-ov Tonći Restović izostao osam od deset dana zasjedanja. Zato će mu paušal od 199,10 eura – toliko zastupnici, mimo plaće, dobivaju svaki mjesec – biti umanjen za 159,28 eura, što je smiješna svota, jer ne znači nikakvu ozbiljniju sankciju. ‘Ajde da radnik na građevini, ili učitelj u školi, ili zapisničarka na sudu, ili policajac ili… neopravdano izostane s posla osam od deset radnih dana! Ne samo da bi fasovao osam dnevnica manju plaću nego i otkaz s posla. Smjesta! Slijedom zakonske norme i bez obzira na svu sindikalnu larmu!
Saborski zastupnici su zaštićena vrsta. Poput ličkog medvjeda, poskoka, vuka, endemskih biljnih vrsta injsl. Možebitno – iako je birački „zaborav“ psihijatrijski gordijski čvor, ali i štaka za svako političko kameleonstvo! – sankcija slijedi tek na sljedećim izborima? Uglavnom za „sitnu buraniju“, što bi kazala braća s lijeve strane Dunava, ali ne i za „kapitalce“ koji već više od tri desetljeća, uključivo prošlih osam godina, je li, manipulativno dopuštaju i neopravdane izostanke sa zastupničkih radnih mjesta. Jer tih 199,10 eura mjesečnog paušala ili tek 19,91 euro po danu izostanka zaista neodgovornima nije nikakav razlog za nekomu se ispričavati!?
A nije da ne mogu naći – makar i lagati, što također mnogi čine – barem neki od predviđenih opravdanih razloga za izostanak s posla: od bolesti i sudskog poziva do odlaska na političke, društvene i druge skupove, ali i sjednice gradskih i općinskih vijeća… Ipak, stalno se događa da netko svakog mjeseca neopravdano izostaje s posla u tzv. Visokom domu.
Godine 2017. na inicijativu Mosta nezavisnih lista uvedeno je novčano kažnjavanje neopravdanih izostanaka sa saborskih sjednica, ali time se nije stalo nakraj zastupničkoj neodgovornosti. I neće.
Osim rečena SDP-ovog Tonćija Restovića, na srpanjskoj su se crnoj listi neodgovornih zastupnika s po četiri neopravdana plenarna dana našle i SDP-ovka Sabina Glasovac i Dalija Orešković (DOISIP) s po četiri neopravdana od deset dana zasjedanja. To će svaku stajati paušalnih 79,63 eura manje u srpnju 2025. godine. Po jedan dan su neopravdano izostali Ivana Ribarić-Majanović (SDP) i Zoran Gregurović (HDZ), pa će im se odbiti po 19,91 euro. To će ih, je li, „uvjerljivo“ prizvati radnoj disciplini i zastupničkoj savjesti, sic transit!?
Baš kao i neopravdano izostale u lipnju saborske zastupnike platforme Možemo! Draženku Pavlović i Marina Živkovića. Inače, broj izostanaka razlikuje se od mjeseca do mjeseca, što je jedna strana „demokratske“ medalje, a druga je pak dodatna potrošnja saborskih zastupnika. U samo sedam i pol mjeseci lani dodatno su potrošili 686.000 eura poreznih obveznika. Ne računajući najmanje udvostručene plaće od prošle jeseni kada su udvostručene plaće (od kolovoza 2024.) najprije premijeru Andreju Plenkoviću, ministrima, svim političarima u Hrvatskom saboru te predsjedniku RH Zoranu Milanoviću.
To da su saborski zastupnici zaštićena vrsta poput ličkog medvjeda, poskoka, vuka, endemskih biljnih vrsta injsl., iako nikomu ne odgovaraju za svoj nerad i poslijeizborno polit-ideološko kameleonstvo, prodaju duša i obraza za kikiriki tzv. žetončića od općinskih/gradskih vijeća do Sabora, potvrđuje i niz povlastica o kojima radni narod može samo sanjati. A taj narod ih bira, njemu imaju služiti, ne svojim i stranačkim interesima.
Porezni obveznici, koje se kamuflažno naziva državom, plaćaju svakom zastupniku s prebivalištem udaljenim više od 50 kilometara od Zagreba troškove stanarine i režija u unajmljenom stanu u hrvatskoj metropoli, troškove osobnog automobila za službene (!?) svrhe, dnevnice za službena putovanja, hotelski smještaj, naknadu za odvojeni život (133 eura mjesečno) itsl. Za sedam i pol mjeseci lani, od 16. svibnja kada je konstituiran novi saborski saziv, do 27. prosinca 2024., zastupnici su samo za trošak stanovanja potrošili 205.600 eura, što je gotovo trećina ukupnih troškova.
Usporedbe radi, stanarine su u cijeloj 2023. godini pojele oko petine ukupnih dodatnih troškova, odnosno 244.500 od 1,177.500 eura. Infacija i notorna pohlepa stanodavaca utjecali su na to da su najamnine za zastupničke stanove porasle s cca 332 eura (unaprijed dogovorenih do tada 2500 kuna) na 650 eura mjesečno. Lani su porezni obveznici plaćali privatnim iznajmljivačima stanarine za 67 zastupnika te trostruko niže za još 27 zastupnika u službenim stanovima. Trošak u službenom smještaju iznosio je 17.900 eura. Pravo na naknadu za odvojeni život iskoristila su 82 zastupnika, a to je stajalo državu 40.400 eura.
Troškovi pak kilometraže, korištenja osobnih automobila za službene (!?) svrhe odnijeli su 2023. godine 409.000 eura i bili na prvomu mjestu na listi dodatnih troškova, a 2024. godine su sa 171.000 eura pali na drugo mjesto. Uz to je zastupnicima namireno i 30.500 eura za cestarine. Treće mjesto uvjerljivo drži 102.000 eura troškova hotela 78 od 150 zastupnika, avonskih 80.800 eura za 40 zastupnika te gotovo 21.000 eura dnevnica.
Javni prijevoz nije atraktivan tim ljudima koji se besramno drže one „kad je bal, nek’ je maskenbal“, jer ne ide iz njihova džepa. Godine 2023. samo 21 zastupnik koristio je javni prijevoz za službena putovanja, a lani njih 19, što je porezne obveznike stajalo uistinu skromnih 2250 eura.
Jandroković voli avione i hotele
Prema saborsoj statistici, pojedinačno, „najveće su troškove imali HDZ-ov Nikola Mažar, 15.720 eura, i SDP-ov Mihael Zmajlović, 15.227 eura. Obojica su u saborskom izaslanstvu, Mažar kao član te u Odboru za međuparlamentarnu suradnju, a i članovi su u međuparlamentarnim skupinama prijateljstva, Mažar u jednoj, Zmajlović u devet, a to su dužnosti koje podrazumijevaju česta inozemna putovanja i prateće troškove. Slične dužnosti utjecale su i na troškove HDZ-ovih Andre Krstulovića Opare (12.750 eura) i Danice Baričević (12.457 eura) te SDP-ove Ivane Marković (10.099 eura), koji su uz to i zastupnici iz Splita, odnosno s Brača“.
Predsjednik tzv. Visokog doma Gordan Jandroković (HDZ) potrošio je lani 7800 eura na troškove aviona, hotela i dnevnica.
„Neugodno je i napisati koliko puta prosječna plaća pripadnika navedene povlaštene kaste (4500 eura plaće saborskog zastupnika, op. a.) ‘šije’ mjesečna primanja umirovljenika, koji su danas sirotinja unatoč tome što su uredno odradili puni životni vijek“, komentirala je rujna 2024. Na GONG-ovu portalu saborska izvjestiteljica niza medija Sandra Bartolović. „Obaveze, pak, koje u pravilu velika većina njih ne ispunjava, našim uvaženim narodnim poslanicima ostale su iste, dakle minimalne, ali su im se materijalna prava dramatično povećala, naravno nezasluženo.
Da ne bude zabune, nisu saborski zastupnici te svoje plaće tako drsko, bezobrazno i neempatično podignuli sami sebi, nego je to učinila Vlada Republike Hrvatske podizanjem osnovice za obračun plaća u državnim i javnim službama kako ‘liječnici i školski profesori, primjerice, ne bi odlazili u inozemstvo’. Vlada je to napravila, o kako zgodno, tek neposredno nakon izbora.
I dok saborski zastupnici uvijek imaju puno i svašta reći na baš svaku temu, od vremenskih prilika do ratova u svijetu (doduše, ne nakon ozbiljnog i stručnog bavljenja nekom temom, nego nakon što su pročitali tek poneki novinski naslov), o gotovo dvostrukim iznosima u novčanicima nisu kazali ‘nit’ mu, nit’ be’“.
A komu lova nije mila? Pogotovo ovima kojima nije dosta ni kruha nad pogačom ni za kakav državi i sugrađanima koristan rad. Zato su si i uveli mizeran paušal kao ispušni ventil za svoju – neodgovornost.
