Koncertom, 26. svibnja u Brodskom Centru mladih, Zlatko Paya Burić, živa legenda brodske rhythm and blues i rock scene, proslavio je pola stoljeća svog bavljenja glazbom. Tu večer, neumorno nastupajući u sastavu više bandova, povezujući u izvedbama glazbenih brojeva brojne okupljene izvođače, prijatelje i mlade kompanjone, kojima je učitelj, svojom pojavom, gitarističkim bravuroznim umijećem i vokalom, Paja je pokazao i dokazao, po tko zna koji put, da se isplatilo i supstancijalno i esencijalno posvetiti rock muzici koja još uvijek ima relativnu moć mijenjanja čak psihosomatske strukture glazbenika i publike.

Na Pajinom FB profilu grupa njegovih prijatelja napisala je: Najveća vrijednost 50. obljetnice Pajinog bavljenja glazbom i jest u tome što je izvukao na svjetlo pozornice brodske glazbene legende, koje su zasukale rukave, uhvatile se instrumenata, odradile hrpu proba i pokazale nam da još itekako mogu i znaju.

Što se tiče potpisnika ovih redaka, i on je, kao dio publike, izvučen, ali ispred očaravajućeg svjetla pozornice. Stoga Pajin veliki datum ima i drugu veliku vrijednost. Omogućio je meni i sličnima, da sretnemo brojne poznanike, junake „našeg doba“, čagere, povremene ljubitelje marice, posjetitelje rock večeri i plesališta, curke koje su se za samo pedest godina pretvorile u živahne starice, i druge pripadnike generacije vjernika u RnR kao sredstvo borbe protiv autoriteta, a za bolje društvo. Omogućio nam je Paja i drugi članovi brodskih rock pionira, da se podsjetimo na bolje jučer.

U Shakespearovom Mletačkom trgovcu Lorenzo kaže: Čovjek koji u sebi nema muziku, koji ne osjeća harmoniju dragih zvukova, rođen je za izdaju, prevare i krađe... Ne vjerujte takvom čovjeku. Slušajte muziku. Slušam muziku, nadajući se čudu, slušam kako malobrojni slušaju dobru mjuzu. Tišina je strana vjernicima rocka. Ali, sve češće tišina je na repertoaru naših dana.

Odavno je rock and roll suvereni vladar audio-vizaualnih kanala u kulturi cijelog svijeta. Ipak, Bowie je rekao da je RnR mrtav u smislu njegove prvotne definicije kao muzike bunta. Tako je i ova predivna Pajina večer izazvala nostalgično sjećanje na ondašnju nadu da je bunt moguće pretvoriti u promjene društva. Kada je pobunom protiv establišmenta počeo upravljati sam establišment poznatim kapitalističkim sredstvima kojima koje na kupu drži profit, rock je postao tek zabava. Kontestativnom energijom mladih dirigiraju oni protiv kojih je ta energija usmjerena.

Osjećali smo se dobro. Paja, koji ne stari, niti će ostariti dok svira, širio je pozitivne vibracije, a svirao je i pjevao maestralno. Koncert je imao uobičajene trenutke... štimanja gitara, dovikivanje s publikom, familijarna naklapanja pred svaku novu eksploziju (poli)ritmičnog zvuka koje su kod poklonika izazivale trans kao lučenje sline kod pasa u Pavlovljevoj laboratoriji. Light show bio je gotovo uvredljivo primitivan, jer su mu mogućnosti bile neiskorištene i ispod muzičkih bravura protagonista glazbenog užitka.

Paja, vidimo se i slušamo na 60. obljetnici tvog bavljenja magijom, s nadom da će se glazbeni vremeplov više zadržati u sedamdesetima.