Kao rečenica kojom gospon Fulir, uz neveliku novčanu naknadu, otpravlja maloga Pericu Šafraneka iz dnevnog boravka u kojem kani i dalje snubiti njegovu lijepu mamu, zbunjenu gospođu Anu, u svevremenskom Golikovom filmu "Tko pjeva zlo ne misli" glasio je nekako i jedini uvjet za prijavu na natječaj što su ga Hrvatska narodna banka i njezina Komisija za novac raspisale glede dizajna pozadine hrvatske inačice kovanice od jednog eura. Perica nije imao pojma, ali je slagao da zna, privučen novčanom nagradom, a fuliri su u miru nastavili obrađivati temeljito sluđenu gospođu Javnost svojim bajkama o pravu na trgovanje bankarskim obveznicama i dionicama
"Perice, a znaš li ti narisati konja?", tako otprilike glasi rečenica kojom gospon Fulir, uz neveliku novčanu naknadu, otpravlja maloga Pericu Šafraneka iz dnevnog boravka u kojem kani i dalje snubiti njegovu lijepu mamu, zbunjenu gospođu Anu, u svevremenskom Golikovom filmu "Tko pjeva zlo ne misli".
"Perice, a znaš li ti narisati kunu?" - tako je nekako glasio i jedini uvjet za prijavu na natječaj što su ga Hrvatska narodna banka i njezina Komisija za novac (kako to gordo zvuči, a? Komisija za novac!) raspisale glede dizajna pozadine hrvatske inačice kovanice od jednog eura. Perica nije imao pojma, ali je slagao da zna, privučen novčanom nagradom, a fuliri su u miru nastavili obrađivati temeljito sluđenu gospođu Javnost svojim bajkama o pravu na trgovanje bankarskim obveznicama i dionicama. Znamo što je bilo dalje: Perica je izišao na terasu i, prije nego kutiju s bojicama, otvorio laptop. Lukaviji no što bi se reklo na prvi pogled, nije odmah uguglao "kuna", nego je prvo pošao vidjeti što Googleov prevoditelj misli, kako se to na engleskom kaže. Potom je otišao na Googleovu beskrajnu galeriju fotografija, ukucao "marten" i u moru slika kune ugledao onu škotskog fotografa Iaina Leacha.
Super, pomislio je, evo je i na grani, precrtat ću i nju, da bude na crtežu i neki ukras, ne samo životinja! Gospodi fulirima crtež se jako svidio, baš jako ("Gle, i na granu ju je stavio, mali je stvarno umjetnička duša!" rekli su oduševljeno, jedna članica Komisije za novac čak je i u zanosu zapjevušila onu "Vezak vezla Hrvatica mlada, vezak vezla u pet grana"), ali gospođa Javnost već je sljedećeg dana shvatila da je Perica površni muljator, baš kao i svi ti fuliri.
I tako - raspukla se tanka grana pod kunicom od tartana…
No dobro, da prestanem i ja s plagiranjem, parazitiranjem i jeftinim parafraziranjem (fućkaj ga, lako se čovjek navuče kad dugo živi u kopipejsterskom okruženju, ispričavam se, evo, poći ću već sutra na terapiju popravljanja svoje komunikacije s javnošću) još je jedno hrvatsko govno upalo u hrvatski ventilator i pošpricalo sve ljude u ovoj sve manje lijepoj domovini. I jedino se oni najpošpricaniji prave da na njihovim obrazima nema baš nijedne točkice prljavštine. Njima je jedinima sve okej, evo, "Perica" se povukao i raspisuje se novi natječaj za tu jednu jedinu kovanicu na kojoj će opet morati biti motiv te (kopiram jednog prostaka iz kvarta, ali uredno sam mu u kafiću nadoknadio autorska prava za neograničeno korištenje, imam kopirajt, sve je lege artis) proklete jebene kune!
Pa tko će se normalan javiti na taj natječaj, tko će nacrtati prokletu jebenu© kunu ako je neće odnekud precrtati? Okej, netko će vjerojatno napraviti ono što je "Perica" morao učiniti u startu, pa ne bi bilo nikakve frke - otkupiti prava na fotografiju uz jasnu specifikaciju svrhe otkupa. Ali, ako se i nađe netko dovoljno inteligentan za tako banalan i odavna poznat potez, to će i opet biti samo prilagođena kopija neke jebene© kune, snimljene moćnim teleobjektivom nakon sati čekanja. Jer tu vižljastu grabežljivicu nitko ne drži kao kućnog ljubimca, nikome ona nije posebno draga, osim možda lovcima, kao trofej. I nikome drugom.
Ispričavam se, da, hvala što ste me podsjetili, draga je i ustašonostalgičarima. Premda ne kao živo biće, nego kao simbol najsramotnijeg režima u hrvatskoj povijesti. Briga njih za floru i faunu, njima je bitno jedino da i na europskoj kovanici ostane barem neki trag sjećanja na izdajnički i zločinački četverogodišnji period endehazije. "Hihihi, opet smo im je podmetnuli", smijulje se sad zadovoljno, baš kao što su se smijuljili i početkom devedesetih, kad su uspjeli u nakani da se nacionalna valuta u Hrvata nanovo (za vijeke vjekova, mislili su) zove isto kao i ona Pavelićeva. "Hihihi, kako sam im je podmetnuo", zadovoljno se sad smješka onaj "suverenist" koji je neki dan u Saboru s govornice mahao baš ustaškom kunom, vjerojatno po prvi put nakon debelih sedam i pol desetljeća. Zašto baš tom kvislinškom, s tek četverogodišnjim rokom trajanja, a ne ovom suvremenom koja traje, evo, već skoro četiri i pol puta dulje, u kojoj mu se na kraju krajeva obračunava i solidna plaćetina sa svim naknadama? Pa eto, baš zato što je ustaška, a on se već vidi u povijesnim knjigama kao prvi koji je nekažnjeno unio endehazijski simbol u parlament i tamo ga javno pokazivao. Suverenist, nema što, baš pravi!
Naravno da sam bio među prvima koji su na društvenim mrežama potpisali prijedlog Alide Bremer da se umjesto kune na hrvatski euro stavi lik dalmatinskog psa (dalmatinca, dalmatinera) i naravno da je taj javni prijedlog nenadjebivo stručna HNB-ova Komisija za novac ljubazno otklonila, iako već ima odrađenu kompletnu pripremu za izradu, budući da je prije prije nekoliko godina sama dala otkovati prigodne zlatnike i srebrnjake upravo s likom tog i takvog psa. I ne bi im, ni Banci niti Komisiji, trebao nikakav novi natječaj. Za kojim će se - prilično je izvjesno, znamo se - opet vući neki repovi, dugački i kitnjasti poput onoga na jebenoj© kuni.
Hihihi, opet će nam je podmetnuti…
tportal
