Petar Bašić doktorand je povijesti koji je predavao u više brodskih osnovnih i srednjih škola i na Hrvatskim studijima, te radio na Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu, kao politički i svjetonazorski krivovjernik njegovom utemeljitelju Tuđmanu. Povjesničar koji je bio i gradski koordinator za projekte u kulturi i znanosti, pa je bez obrazloženja šutnut nakon šest plodnih mjeseci u kojima je dobiven novac za obnovu kuće Brlić, iskopan stari most (koji upravo postaje novi), a zakotrljalo se i osnivanje brodskog Sveučilišta, o kojem javno piše i govori na svakim izborima od 2001. Humanistički znanstvenik koji živi od prodaje osiguranja. Prije četvrt stoljeća suosnivač i dugogodišnji, sada već bivši, predsjednik brodskog Astronomskog društva Gea X, slučajni predsjednik Taekwondo kluba Brod u najavljenoj ostavci, član predsjedništva ogranka Matice Hrvatske gdje je također dao ostavku, odnedavni predsjednik udruge brodskih intelektualaca... Još prije i aktivist udruge za spašavanje životinja Victus iz koje je izašao, ali je sa sobom ponio popriličnu otpremninu: čak pet pasa koji su dom našli u njegovoj kući, obiteljskoj kući na koju je dignuo kredit za financiranje svojih političkih kampanja! O Petru Bašiću, kandidatu za gradonačalnika i višestrukom kandidatu za gradsko vijeće Slavonskog Broda, a sada i saborskom kandidatu u nemogućoj kombinaciji možete štošta reći, osim da nije osebujna ličnost brodske javne i političke scene...

Kao uvod u razgovor s Brođaninom Petrom Bašićem, potpredsjednikom DC-a, prenosimo vijest koja je na neki način zatekla hrvatsku javnost: Potpredsjednik DC-a, Brođanin Petar Bašić, jedan od rijetkih u stranci ostalih utemeljitelja DC-a iz veljače 2000, odbio je najavljeno ujedinjenje te stranke s HDZ-om te je pokrenuo okupljanje nezadovoljnih "ponižavajućim sporazumom kojim bi DC, nakon 15 godina, trebao prestati postojati".

• Iskreno, iznenadio sam se da Demokratski centar još uvijek postoji u smislu akcijskog djelovanja odnosno da je u pokušaju ostvarivanja neusahlih ambicija da ponovo zaigra na uzavreloj političkoj sceni, u jesenjoj sezoni igranja predstva u kojima se manijakalno nagovara narod na opredjeljivanje baš ovu ili onu glumačko-političku postavu. Kad bih bio ciničan do kraja, konstatirao bih da je i članstvo DC-a iznenađeno da DC postoji.

Svaku stranku čine ljudi. S njihovim idealima, nadanjima, svjetonazorima i, ako ćete pravo, najnižim interesima. Demokratski centar nije nipošto drugačiji od drugih stranaka.
Kad je na "trećejanuarskim" izborima srušen parazitski, gangsterski režim Ivića Pašalića i raznih drugih "pašalića", koji je vegetirao nakalemljen na ostatke ratne psihoze i Tuđmanove slave, bio sam mladi povjesničar željan političkog djelovanja. U tadašnjem izboru nije postojala opcija koja bi nudila neku radikalniju promjenu sustava. SDP pod Račanom nije mi bio blizak po političkim stavovima (premda sam po pitanju ljudskih prava praktično anarhist, pa me ljudi uporno guraju među ljevičare, ja sam po pogledima na gospodarski dio društvenih odnosa skloniji laissez-faire pristupu). Preživjeli HDZ nije dolazio u obzir, a ostale strančice bile su loše kopije ovih velikih.
Dolazak na scenu nekakvog "europskog centra" koji neće guslati po slavnoj prošlosti već govoriti o konkretnim idejama društvenog razvitka, u liku tada simpatičnog europskog lica Mate Granića i slavno-mirno-reintegrirajuće Vesne Škare Ožbolt, omogućio mi je izbor, premda me baš tih dana vrbovala profesorica s Filozofskog Mirjana za izvjesnog mladog ambicioznog supruga Ivu.
Prije nego li graknete u neslaganju s ocjenama, vratite se u to vrijeme i odbijte 15 godina mojeg (i vašeg!) sadašnjeg političkog iskustva. To je tada uistinu bio prvi pokušaj "trećeg puta", kakvih se od onda pojavilo na desetke.
Nakon što je PR-ovski europeizirani Ivo Sanader preuzeo HDZ i gurnuo ga, javno barem, prema centru počeli smo se boriti za isti politički prostor s desetak puta manjom organizacijom na terenu od hadezeovske i rezultat je bio predvidiv.

Moj stav je uvijek bio kritičan prema HDZ-u, jer nažalost smatram da o tome kamo povede svoju vojsku vodstvo te stranke, cijelo hrvatsko društvo se opasno naginje na tu stranu; dok je to prema centru nemam primjedbi, ali kada njihov brod zaplovi prema desno, prijeti opasnost potonuća u fašističke dubine.
Kao što sam rekao, ljudi čine stranku, pa i stranačka zastranjivanja su posljedica odluka stranačkih prvaka. Bilo je tu svakakvog materijala, od vrhunskih intelektualaca do malih ljudi, ne mislim rastom dakako. Imali smo prilike u nekim trenucima bitno promijeniti smjer DC-a i povećati mu šanse, ali su brojne dugoročne prilike propuštene u lovljenju kratkoročnih koristi za pojedince.

Naše članstvo pak nije uvijek pokazivalo veliku zainteresiranost za to kamo plovi DC. Mnogi su članovi i došli iz HDZ-a. Ja nisam, već mi je ovo prva stranka i članska iskaznica broj 00033 iz veljače 2000. znači mi više od onoga što na prvi pogled DC sada jest.

Je li DC u političkom limbu? Tko još uvijek podržava stanku koja se potpuno pasivizirala?

Koja stranka osim dviju najvećih između izbora nije pasivna? Kad ste čuli neku programsku izjavu liberala ili seljaka ili pravaša? Jedino ste mogli čuti za njih kad neki od njihovih liderčića riješi sebi nekakvu sinekuru u političkoj trgovini. Kad je uostalom neka od tih stranaka uopće imala snagu izaći sama na izbore, bez kišobrana jedne od velikih partija?

Prije tri godine postao sam koordinator za politička pitanja DC-a i počeo sam s prezentacijom serije programskih stavova, čak direktnih zakonskih prijedloga: o poticanju poljoprivrede po sustavu "kila je kila i litra je litra" umjesto sadašnjih paušala kojima samo nagrađujemo velike latifundije ili u uvođenju maksimalnog a ukidanju minimalnog poticaja, kako bi Todorić ostao bez stotina milijuna iz proračunam a svaka bakica na selu za dvije svinje i dvadesetak kokoši dobila par stotina kuna kojima bi ju država ostavila na životu do socijalne mirovine (također naš prijedlog). Predlagali smo jedinstveni porez od 20% na sve (PDV, plaće, dobit), uz poreznu olašicu kojom najveći dio radnika ne bi uopće plaćao porez, ili uvođenje zakona o minimalnoj plaći u visini egzistencijalnog minimuma.
Predlagao sam i dekriminalizaciju lakih droga tri godine prije nego li je na primjer osnovan Orah! Svi ovi prijedlozi ignorirani su od medija, sukladno stavovima medijskih kuća da skandali u dvjema partijama bolje prodaju tisak i dižu gledanost od konstruktivnih prijedloga nekog beznačajnog iz beznačajne stranke.
Stranku stoga podržavaju oni rijetki koji povećalom, između starleta i mrtvih na cestama, u medijima traže vijesti pa za ovakve konkretne prijedloge (sa)znaju, koji ih čitaju s razumijevanjem i stavljaju u suodnos s lupetanjem dviju velikih partijskih organizacija. Takvih ljudi je, znamo, u Hrvatskoj malo, pa je malen i dio biračkog kolača na koji je pretendirao DC.

• Usporedio bih stanje u DC-u s komom. Podsjetimo se da je koma najteži kvantitativni poremećaj svijesti koji može trajati godinama. Zahtijeva posebnu stručnu njegu. U komi pacijent je bez svijesti i ne reagira čak i na najjače bolne podražaje. Neurološkim pregledom se ustanovljuju ugašeni mišićni refleksi i nereagiranje zjenica na svjetlost. Refleks gutanja je ugašen, očuvane su jedino vitalne funkcije (disanje i krvotok), koje mogu biti povremeno poremećene. Koma je posljedica teškog poremećaja funkcije vitalnih organa (središnji živčani sustav, srce, pluća, bubrezi, endokrini poremećaji) izazvani različitim noksama kao što su traume, trovanja, infekcije, poremećaji cirkulacije, metabolizma, tumori i dr.
O čemu je riječ kod vas? Što je metaforički vitalno poremećeno? Mozak? Srce? Endokrini organi (muda?)? Pluća?

Mozak i muda.
Da je bilo mozga, DC je mogao igrati značajniju ulogu na političkoj sceni. Sjetimo se izbora 2003. kada je koalicija DC-HSLS imala u anketama i 18% glasova mjesec dana prije izbora, a na kraju smo jedva prošli u V. izbornoj jedinici (Vesna Škare Ožbolt) a provukao se i Čehok u Varaždinu.
Na lokalnoj razini, 2001. smo, pomalo bez mozga a potpuno bez sreće, išli samostalno i dobili 4.99% glasova (na 3500 dobivenih glasova falilo je desetak! ...što je valjda priča mog života). Umjesto da DC u županijskoj skupštini ima 3-4 mandata i možda dožupana, postali smo "oni koji ne mogu proći ni prag". Jedna anegdota o sreći: kad je stranka bila najjača, imala oko 17.000 članova, ministricu i desetak pomoćnika, kad smo 10. prosinca 2005. godine imali okupljanje 2300 delegata iz cijele zemlje u velikoj dvorani Lisinski (na tom skupu sam inače izabran prvi put u nacionalno Predsjedništvo DC-a)... taj dan je uhićen general Gotovina i nijedan medij nije prenio nijedan detalj o snazi DC-a. Doista treba imati političke (ne)sreće.

Muda je stranka pokazala kad se suprotstavila svemogućem DrIvi 2006. i kad nam je pola članova ucjenama ili bombonima otišlo u sanaderovski Borg. Ali, trebalo je imati muda, to jest imati manje taštine, i okupiti 2007. sve stranke centra na zajedničkoj platformi ne samo rušenja Sanadera već i dovođenja u red prepotentnog junoše Milanovića. DC, narodnjaci, liberali i seljaci izašli su na 4 zasebne liste, osvojili tada više od 12% glasova i umjesto 20 mandata ukupno imali samo 8, te su postali moneta za potkusurivanje, a DC je ispao iz Sabora i ostao nemoćan, da ne kažem impotentan.

• Upravo tako se gleda na DC, jer niste reagirali na niz podražaja: gospodarsku situaciju, rad Vlade, izbjeglički val, Savsku 66, uklanjanje ćirilice u Vukovaru, švicarac... Ostali ste u komatoznom stanju? Možete li odjednom, naglo probuđeni, uopće hodati, a da o trci i ne govorimo?

Moja je greška što nisam na vrijeme pljuskao komatoznog pacijenta prizivajući ga k svijesti.
Očekivao sam da je "glavna doktorica odjela" ta koja bi trebala pokrenuti stvar i koja bi trebala davati izjave. U Predsjedništvu, u kojem sam bio od 2005, atmosfera je bila gotovo uvijek usiljeno ljubazna prema predsjednici, primjera radi, samo smo ju dr. Slobodan Lang i ja oslovljavali sa "ti"!? Svaka njena greška pokrivena je zaključkom kako je "odlično analizirala situaciju i predložila najbolje rješenje".
U realnoj politici stavovi o svakom društvenom problemu i nisu najvažniji, jer ni biračima najčešće više igra ulogu percepcija snage kandidata nego li percepcija njegovog političkog (a još manje konkretnog gospodarskog!) programa.
Pojednostavljeno, važnije je snažno sudjelovati u političkoj trci nego li pokazivati neka spektakularna rješenja.
Moje ideje za budućnost DC-a su išle prema toj pragmi. U veljači ove godine sam predložio razgovore DC, Reformista, Novog vala i Josipovićeve grupe, neovisnih načelnika (poput Petrova), pa možda i Bandića o organiziranju jačeg saveza stranaka centra.
Kolikogod imali subspecijalističke dojmove o imenima Radimira Čačića, Ljube Jurčića, Ive Josipovića, Škare Ožbolt... ne možete generalno ne zaključiti da se radi o kompetentnim osobama koje imaju nekakve rezultate iza sebe u svom području djelovanja. Birači honoriraju takva okrupnjavanja, jer i oni znaju da su alternative Vaso Brkić ili Igor Dragovan, i slični, profesionalni policajci ili uhljebljeni politikanti.
Nažalost, nisam inzistirao na tome da se u projekt krene odmah i energično, a pregovore sam prepustio prvoj violini. Naknadno sam saznao da ih većinu nije ni kontaktirala!?

• Nametnuta procedura namjernog prekidanja života bolesniku DC-u, slažem se, sramotno je antidemokratska, ali ako nema šanse za normalni život...? Na čemu temeljiš perspektivu stranke?

Ponuda da se DC ujedini u HDZ pala nam je iznenada na glavu, premda smo od predsjednice tražili da pregovara o centru ili eventualno, realistički, o Bandiću, s osloncem na najjaču organizaciju naše stranke u Velikoj Gorici i Zagrebačkoj županiji.
Ona je javno izjavila da se vraćamo u HDZ, svih 10.400 članova stranke, baš u Slavonskom Brodu, na INA pumpi Marsonia, bez da je dobila prethodnu suglasnost Predsjedništva. Dovedeni pred svršen čin, donijeli smo odluku da se pokrene postupak pregovora o tome, s nadom da ćemo pregovarati i o koaliranju na izborima.
Moja je ideja bila i ostaje sasvim drugačija; želim da stranka s jezgrom aktivnih članova u desetak županija zaigra utakmicu s konkretnim rješenjima (kako sam počeo raditi kao politički koordinator), ali da pri tome pokušamo u medijima isforsirati prenošenje naših stavova, sustavnošću i originalnošću rješenja.
Uvjet svega je dakako sudjelovanje na parlamentarnim izborima i u Saboru.

• Očito da je riječ o stranačkom unutarnjem raskolu. Kako ocjenjuješ izdaju Vesne Škare-Ožbolt? Je li ona zapravo politički realist?

Raskol je evidentan. Ali Vesna ovdje nije bila realist, već naivac. Pokušao sam joj objasniti da ju je Karamarko izigrao, nju i sve članove stranke koja je ionako teško se borila za opstanak i da će rezultat njene politike biti ne samo nestanak stranke već i politička smrt svih aktivnih članova i oko devedesetak zastupnika koje imamo u lokalnih skupštinama. Ja sam u projekt "normalne stranke centra, nevelike ali bitne za hrvatsku politiku i demokraciju" uložio 15 godina javnog djelovanja, i kako rekoste vlastitu kuću. Stoga sam donio tešku odluku da joj ne dopustim uništenje stranke.
Pozvao sam ju neka da ostavku i ode dostojanstveno.
Karamarkov HDZ pokazao se tako baš na njenom primjeru daleko zloslutniji od najgoreg pašalićevskog HDZ-a s početka priče. Njihov PR je vijest o gutanju DC-a već iskoristio, a Vesna je ostala u političkoj pustoši bez obzira kako se sve završi; ostala je, simbolično u "bespućima povijesne zbiljnosti" i tako zatvorila krug svojeg političkog djelovanja.

Žao mi je što nije imala snage suprotstaviti se takvoj blamaži direktnim prozivanjem za pokušaj prijevare, baš kako se davno suprotstavila (prva!) Sanaderu.
U četvrtak 15. listopada podnio sam zahtjev da se u skladu sa Statutom "zbog očite političke ucijenjenosti zbog kojega joj je onemogućeno djelovanje" smijeni predsjednica, ovlasti mene za pregovore s drugim strankama centra kako bi DC izašao na izbore i raspiše nova Konvencija stranke u roku od 60 dana. Četiri člana predsjedništva (od devet) su se pismenim putem složila a četiri su dala predsjednici rok da se izjasni je li stvarno izigrana!
Nažalost, sve se dogodilo prekasno da bi DC službeno mogao izaći na izbore.

• Niste li bili mogući partneri i Josipoviću i Čačiću? Zašto ste se tako kasno uopće uključili u izbornu utrku i to s Bandićem?

Možda ja pokažem da sam veći realist od Vesne Škare Ožbolt? Prva i osnovna misao mi je bila sačuvati priliku da DC pokaže na izborima svoj program i svoje ljude. U V. izbornoj jedinici reformisti su također nudili suradnju, ali njima listu nosi Jadranka Kosor. Premda sad imam daleko bolje mišljenje o njoj nego li kad je bila premijerka (da, Milanović je stvarno dobro zeznuo stvar kad u odnosu na njega čak i Kosorica izgleda kao jako dobar premijer!?) ipak zbog mojih tadašnjih stajališta prema njoj nisam mogao prihvatiti takvu ponudu.
S druge strane, s prof.dr.sc. Ljubom Jurčićem već mjesecima sam pokušavao kroz kontakte dogovoriti suradnju njega kao vrhunskog stručnjaka i njegove stranke Novi val u kojoj imam dosta mladih i držim vrlo idealističkih aktivista. Njegovu ponudu sam prihvatio, a kako je on potpisao suradnju s Milanom Bandićem i 13 drugih stranaka, našao sam se tako kao DC-ovac pri vrhu šarolike koalicije koja ima izglednu šansu ostvariti dobar rezultat.

Preduvjet za suradnju je bio samo jedan: da ne spominjemo ustaše i partizane, jer rasprava o tome u izborima ne bi donijela nijedno konkretno rješenje, a raspirila bi strasti i dovela vodu na mlin kvazi-lijeve i kvazi-desne partije. Kao povjesničar i publicist mislim da sam ionako dovoljno jasno istaknuo svjetonazorski pogled da su ljudska prava, nas i "onih drugih" ma tko to u pojedinom trenutku bili "drugi", temelj na kojem počiva mir i razvoj države.

Konkretan uvjet za suradnju je bio da u programu idemo samo s konkretnim mjerama koje mogu riješiti tri najveća problema današnje Hrvatske: nezaposlenost, nezaposlenost i nezaposlenost.
Jurčić je tu neprikosnoven: teorijsko profesorsko znanje, nekoliko vlastitih profitabilnih tvrtki, iskustvo u rješavanju Podravke, ministarsko iskustvo, kandidatura za premijera prije nekoliko godina u kojoj su ga politički izigrali a svima nama natovarili breme drugog Sanaderovog kabineta...
Milan Bandić je svakako kontroverzniji od njih dvojice, ali njegov model je model koji radi, koji je od uspavanog poratnog Zagreba napravio europsku metropolu. Sve što drugi obećavaju da će (možda) napraviti u sljedećem mandatu, on je već napravio. Da se i samo besplatne knjige ostvare, to bi bila jedna velika stvar više od ove koju imamo sada u tri najnerazvijenije hrvatske županije.

Dogovorili smo se u dvije rečenice, na koncu sam 2. na listi broj 2. na kojoj su još bivši zapovjednik 204. vukovarske brigade, Stjepan Sučić, dr.sc. Milan Bitunjac, dugogodišnji ravnatelj brodske bolnice koji je ostavio za sobom Polikliniku i koji je istupio iz HDZ-a pa kao neovisni pobrao priličan rezultat na prošlim lokalnim izborima, Jozo Gavran iz Požege koji ima stotine autobusa u svojoj švicarskoj firmi, ali se vratio pomoći Požeštini u kojoj volonterski drži većinu u županijskoj skupštini, i tako dalje...
Poredak na listi je sasvim irelevantan.
Ovo su prvi izbori na kojima građani biraju konkretnu osobu, neovisno o tome na kojoj listi i na kojem mjestu se čovjek nalazi. Kad izađete na biračko mjesto, samo si postavite pitanje želite li da Vas u Saboru zastupa Petar Bašić ili vojnik partije Ronko iz Požege ili Galić, vinkovački župan!?

• Koji potezi slijede?

Prolaz u Sabor, pa spašavanje stranke.
Kao saborski zastupnik, mogao bih ostvariti sve ono što sam predlagao godinama
Ako sam predlaganjem, podbadanjem, lobiranjem iliti "pukim piskaranjem" kako mi je rekao jedan kolega povjesničar, pripomogao da se u Brodu osnuje Sveučilište, onda zamislite koliko bih mogao ostvariti kao narodni predstavnik u najvišem zakonodavnom tijelu?
Pogotovo ako odnos snaga u njemu bude napet kako se očekuje.
Što se stranke tiče, pričekat ću rezultat izbora jer bojim se i da kolege kalkuliraju: ako postanem zastupnik, vidjet će da sam ja bio u pravu i da je DC mogao odavno postati nešto više od komatoznog pacijenta kakvim ste ga nazvali; ako pak HDZ pobijedi, oni će se vjerojatno prikloniti pragmatičnoj predsjednici, pa za mene u stranci neće biti mjesta.