Napomena: Spomenut kao jedan od važnih aktera u kolumnističkoj priči Maria Brajkovića Gaudeamus igitur, Petar Bašić svojim je komentarom ispod teksta potvrdio sve iznešene tvrdnje iz, sada se već slobodno može nazvati, slučaja „Reizbor ravnatelja Studentskog centra Slavonski Brod“. Stoga njegov komentar objavljujemo kao zaseban post.
Komentirat ću sve odjednom, i neka se tu zaključi rasprava jer je jalova poput našega prava i pametna poput našega naroda.
Kad sam prije 4 godine bio kandidat rušio sam prvi natječaj (jer nisu dostavili statut sc-a sudu na vrijeme), pa drugi natječaj (jer su stavili rok prijave od 8 dana umjesto statutom propisanih 30 dana; strašno je kad spoznaš da su toliko nesposobni da ne znaju ni tehnički namjestiti natječaj?).
Kad sam pokušao srušiti treći natječaj, na kojem je prof.dr.sc. Radoslav Galić (inače, tada zamjenik predsjednice stranke Ruže Tomašić) progurao uz pomoć tajnice rektorata u Osijeku Barišić i nekog tipa iz Ministarstva, Peje, A.D.Delhusu (inače njegovog “brata” Lyonsa), rečeno mi je da samo uzalud trošim vrijeme državnih institucija.
Rezultat te žalbe je bio sljedeći….
Od suda sam dobio presudu da “…je praksa Vrhovnog suda RH da odbija takve tužbe jer poslodavac ne mora nikome objašnjavati (doslovce!) zašto je odabrao jednog kandidata a nije drugoga, ako takav kandidat zadovoljava minimalni(!) uvjet za to radno mjesto… Kako g. Delhusa ima 5 godina staža i VSS, dakle, sud je “pravilno presudio” i rekao mi da nemam pravo postavljati daljnja pitanja….
U presudi koliko me sjećanje služi, sudac je između ostalog izričito naglašavao da “kod odabira kandidata za rukovodeća mjesta, predstavnici javne vlasti u upravama nisu dužni (a za što onda primaju naknadu!? op P.B.) procjenjivati je li neki kandidat imao negativne rezultate prije natječaja, a može i reizabrati kandidata bez obzira je li ispunio program na temelju kojega je izabran”….
Dakle, slobodno sudačko (to jest upravničko) uvjerenje…
Ovaj put u upravi su bili:
student (koji “odgovorno tvrdi da studenti ne žele raditi, i da nije problem u ravnatelju što nema posla preko studentskog centra i nema zarade za SC, već je problem u lijenim studentima”),
predstavnica zaposlenika (koju u potpunosti razumijem, jer plaća joj je ista radila za sadašnjeg ravnatelja koji dođe na posao jednom tjedno, a ponekad i jednom mjesečno i ništa ne talasa, ili za nekog nadobudnog ravnatelja tipa mene ili nekih drugih kandidata – a bio je na primjer i jedan višegodinji odvjetnik, jedan stečajni upravitelj i sudski vještak, jedan koji ima dugo godina svoju firmu, jedna gospođa s dugogodišnjim iskustvom, itd itd itd)
opet tajnica Barišić iz Osijeka (kojoj se svakako digne kosa na glavi od mojeg zalaganja za Sveučilište u Brodu, jer bi se ono otkinulo od osječkoga, pa i nju razumijem) Zanimljivo je da je ta osoba već desetljeće i pol u upravi brodskog studentskog centra za koje vrijeme je primila oko 600+ tisuća kuna za svoje “upravljanje” a načulo se i da je uzimala putni trošak uz upotrebu svojeg automobila, premda nije imala ni vozačku dozvolu?
predstavnik Ministarstva nije bio neki Pejo, nego neki Ronald, koji je u upravi Hrvatskih autocesta neki glasnogovornik. Prije toga je pisao za Playboy pa je vrlo stručan za studentski standard.
I na kraju prof.dr.sc. Dražan Kozak, koji inače zna reći da je šteta kako ja kreativan ne dobijem priliku, i da je sramota za ovaj grad da ja ne radim… Samo ne u njegovom ataru, dakako
Ideje koje su novi kandidati naglašavali (stari nije govori skoro ništa “jer ga uprava jako dobro poznaje, njega i njegove napore”) su bile da se pokrene restoran (koji je sadašnji ravnatelj obećap prije 4 godine otvoriti za mjesec dana, ali igrom slučaja ne može jer mu je neugodno prekinuti suradnju s Lotosom), ili da barem potpiše ugovor s više restorana u gradu (konkurencija čuda čini, smanjila bi cijene i povećala kvalitet, ali dakako smanjila i zaradu jedinom restoranu koji godišnje napravi stotinjak tisuća obroka) i da uz to otvori catering (ako može privatna pečenjarnica opstajati, koliko bi to bilo lakše restoranu koji priprema i tisuću obroka po dampinškim cijenama, a gle čuda, možda bi se mogli i zaposliti neki studenti preko student servisa, zar ne? Ako ima ijedan koji nije lijena mrcina, kako ih je lijepo počastio predstavnik studenata u upravnom vijeću)…
Moja ideja je bila da se provjeri na DGU koliko zemljišta ima SC (9000 kvadrata na prime lokaciji!) i koliko je GUPom dopušteno graditi (prizemlje i do 5 etaža!) te da se ispita javnim natječajem (možda su se toga uplašili?) bi li bilo zainteresiranih investitora da naprave na primjer umjesto 90 kreveta oko 400-500 kreveta plus menzu plus komercijalne prostore za tržište?…
Netko je čak (ne sjećam se tko, ne ja) predložio da kad već država potiče i sklapa ugovore i sa privatnicima, sklopila bi valjda i sa SC-om za preko 1000 kvadrata kosog krova okrenutog jugu i suncu, pa ako SC i ne bude investitor solarne elektrane neka barem kaplje koja para za poboljšanje studentskog standarda od zakupoprimca?…
Itd, itd nadamo se svi da će se barem nešto od ovoga primijeniti, jer je šteta da ravnatelj koji je dobio novih 4 godine (ukupno već 8) ne iskoristi dobronamjerne ideje svojih sugrađana kojima je stalo do studenata u ovom gradu, kao i njemu, jelte?
Moje pitanje koliki je proračun SC-a nije bilo provokativno. Htio sam samo upitati koliki je proračuna koliko od toga dobiju iz proračuna kao transfer za plaće a koliko zarade sami. Kao i u Muzeju Brodskog Posavlja, na natječaju pitao sam to isto (kod njih je udio 1%!)…Nisam imao pojma da neće znati, ali to uopće nije ni važno, pa “imaju knjigovodstvo za te stvari” kako su nas podučili.
Pitanje samo svima (a osobito prof.dr.sc. Kozaku, kojega cijenim kao stručnjaka) da je u pitanju njihovih privatnih 10-15 milijuna kuna u 4 godine, bi li povjerili svoj novac Delhusi ili meni ili nekom od drugih kandidata? Ako ustvrde da s intuicijom znaju da je Dalhusa najbolji da zaštiti tu vrijednost, tko sam ja da sumnjam u njihovo poštenje ili poslovni moral?
Pokojnog mi Milasa…
Stoga, rezigniram, ovaj tjedan sa svih privatnih, hobističkih i društveno “jako” korisnih funkcija, od astronomskog društva, do matice i taekwondo kluba i Tošinih intelektualaca itd… Shvatite, društvo je takvo kakvo je i ne umišljam si (više!) da ga mogu mijenjati, a imam još par godina životarenja, pa što da ih uludo potrošim?
