Konstrukcije od riječi oblikovanih
iz pjesnikove usiljene doživljajnosti,
protegnute u visine, dubine i širine
matematički izmaštanog svijeta,
povezuju traverze
proračunatih strasti,
predumišljajnih nadosjetilnosti,
prevarantskog modeliranja,
razdražujućih smicalica i opsjena.
Čitamo te čistunske pjesme skandinavke
nategnutih uzajamnih veza,
(Prvi red okomito: duhovna i/ili spolna
privlačnost jednog bića prema drugome? Treći red vodoravno: neugodno osjetno ili osjećajno iskustvo?)
čitamo pjesme ispovijedi u kojima nema
tjelesnih izlučevina, sranja, krvi i sperme,
nema popisa poraza i menua opasnih stimulusa,
nema istina o izvrgnutostima poniženjima
od najhladnije nemani od svih nemani,
u kojima nema kurvi, odvjetnika i doktora,
pjesme bez iskustva života u ovoj prirodi i društvu.
Čitamo te pjesme kao propagandne prospekte
lanaca robnih kuća
u kojima fotografije ne moraju odgovarati
dotičnim proizvodima, i u kojima ponuda
vrijedi do srijede ili do isteka zaliha.
Čitamo te pjesme, ali ih ne kupujemo.
