Na Javni poziv pjesnicima i piscima kratkih priča, javila se Manda Karlić. Rođena 8. listopada1961. u Babinoj Gredi gdje je završila i Osnovu školu. Srednju školu završila u Županji a nakon toga Pedagošku akademiju u Tuzli - smjer razredna nastava. Apsolvent je na Filozofsko-teološkom institutu u Zagrebu. Iskustvo rada sa djecom - 40 godina, pohađala srednju glazbenu školu, sviranje klavira i vođenje zbora. Sklonost ka književnosti i glazbi ,pisanje pjesama od fakultetskih dana,a intezivnije posljednjih 15 godina. Radi u Osnovnoj školi Dragutin Tadijanović, Slavonski Brod- učiteljica razredne nastave. Prethodno je predavala vjeronauk u Zagrebu i Babinoj Gredi.
__________________________
MOLIM VAS MAHNITE MI
Zabilježen svaki prekinuti osmijeh
Neisplakana suza u oku i male zgrčene ruke od zbunjenosti.
Poslane nijeme molbe nemoćnih malih srca odrasloj.
Ne gazi srca puna cvijeća.
Budi nam mila kad otvaraš vrata.
Iza naših kapaka snivaju velike želje,
Koje je tako lako pokositi,
UČITELJICE!
Žalim za svakim snom
Koji se zbog mene otkinuo od osnove
i otplovio zauvijek neodsanjan.
Žalim za svakim danom
u kojim sam svojim likom zasjenila bijelu radost,
vama poklonjenu.
Djeco izrasla iz žitnih polja Slavonije,
meni poslana.
Najradije bih kupila tisuću zvončića
I vratila vam u osmijehe
Iz kojih sam ih ponekad neopravdano krala
ozbiljnim licem odraslog.
Sutra kad dođem, mahnite mi,
molim vas mahnite mi!
Da vam među prstima zaleprša oprost
I dobacite ga meni kao svoje igračke.
Da se poigramo.
Slavonski Brod, 2009.
JESEN
Sumorne misli,
turobne kiše,
uvelo lišće
i ništa više.
Pokisla zemlja
prozebli vrapci,
na prozorima vise
otužni kapci.
Sivilo danu
uporno smeta
to jesen mojim gradom
šeta i šeta.
25.10.2009. Slavonski Brod
SLAVONIJO ZEMLJO PLEMENITA
Večer je. Jutro je. Podne je.
Kolodvori, aerodromi.
Autobusi, vlakovi, avioni.
Putnici,teške torbe.
Odlasci!
Očevi, majke, djeca ,mladići, djevojke – pupoljci ruža.
Slavonci.
Tuđina, daljina.
Suze.
Pusto, prazno.
Zelena sela, bijeli gradovi, zlatna polja, šarene livade.
Slavonijo zemljo plemenita.
16. 1. 2018. Slavonski Brod
KUDA IDE OVAJ SVIJET?
Zvrka
Trka
Zbrka
Nemir
Svemir
Krici
Apatija
Depresija
Normabel
Strah
Praznina
Jad
Bijeg
Napadi
Izluđenost
Bezumnost
Ulice očaja
Titraji umjetnog svega
daleko do neba.
Lica bez osmijeha
Oblaci bez kiša
Sumorne zore.
Prirode nema
Čovijek se brani
Nesretni dani
Snovi uskomešani.
Kuda ide ovaj svijet?
7.1.2024. Slavonski Brod
MODERNO DOBA
Moderno doba,
robovi
suvremeno doba,
tehnologija
ljudi – roboti
bez osmijeha
i bez suza
i bez sreće
i bez tuge
zarobljeni sami sobom
uhvaćeni u stupice
oblake virtuale
jure, žure, trče
kuda?
Svuda.
Bez cilja – besmislieno.
Nešto neimenovano ih vuče u mrak, u oblak.
A mi ne bi ,
Mi bismo bili ljudi.
Al nešto nepoznato
nam ne da
da budeš ti – ti
da budem ja – ja,
da se grlimo i pjevamo
i da nam suze teku
i da se šuma zeleni
i da se livada cvijećem šareni
i da se ja i ti i mi divimo.
Kako li će to biti sutra,
Kakav li će to biti kraj?
