Na Javni poziv pjesnicima i piscima kratkih priča javila se Amina Čilić. Rođena je 1996. godine u Jablanici gdje je i završila Gimnaziju.nici. Voli čitati i pisati. Pretežno piše poeziju, ali piše i kratke priče. U budućnosti bi voljela izdati knjigu i baviti se novinarstvom.
Glumačke scene
Čemu tolika žurba,
Šta se to zbiva?
Kakva se zabava u gradu odigrava?
Sve neka ušminkana lica,
Što gledaju sa visine,
A ljudi im čak ni ne znaju ime.
Lica im nasmijana dok si ti tu
Čim par koraka odeš
Više im nisi drag,
Tad bi ti bolji prijatelj bio i sam vrag.
Za njega bar znaš kakve je naravi
I šta je u stanju da ti napravi.
Ja nisam neko ko bi suditi trebao
To samo Jedan može i zna.
Jedini je On koji zna šta se iza nekog lica krije,
Šta je u nečijoj duši, šta su usta govorila,
A šta slušale uši.
I ja sam samo još jedno lice
koje se u ovoj gužvi ne pronalazi,
Ali tješi me to što sve prolazi..
Sreća
Sreća je imati svoj mali skromni dom,
sreća je imati iskrene ljude
u životu svom.
Sreća je imati voljenu osobu,
koja bi za tebe život dala,
sreća je imati onoga ko ti je snaga,
da nastaviš tamo gdje si ranije stala.
Sreća je kad osjetiš toplinu,
toplinu ljudi oko sebe,
ljudi koji se bore za tebe.
I teško povjerujem da imaju oni
koji bi pali da ti ustaneš,
koji bi suze s tobom prolili,
dok se ne nasmiješ.
Sreća je imati nekoga ko je ČOVJEK u duši,
ko to ostaje i kad se čitav svijet ruši.
Sreća su te sitnice oko nas,koje i ne tražimo,
a ustvari dali bi sve da ih imamo.
I nije novac ono što će sreću da ti pruži,
takav mi čovjek u životu ne služi.
Jer taj bi prodao sve, da bi sebi stvorio gomile.
Taj koji samo u novcu smisao vidi,
vjeruj da ništa vrijedno oko sebe ne vidi.
Moj svijet
Mogla sam birati neki drugi put,
put bez emocija,
možda bih i bila sretnija.
Nije pametno unositi toliko sebe,
za sve što život servira ispred tebe.
Nije pametno,ali ne znam drugi način da živim,
koračam iskreno životnim stazama,
i padat ću, al' ponovo s osmijehom ustat ću.
I ne brini ako vidiš me da plačem,
meni emocije nisu stid,
ja ne znam izgraditi oko sebe zid,
koji bi me štitio od svih.
I možda ovaj putnik nekad izgubi putanju,
izgubi jasan cilj,
ali vjeruj da je jači od svih.
Od svih prepreka što zadese ga,
nekim čudom,al' ne slome ga.
I još ga viđate na ulicama grada,
sa starom navikom,
da svaki dan dočeka i isprati s osmijehom.
Životna
Život je stvarno čudan tip,
danas ti je prijatelj,već sutra te da dno ruši,
danas ti daje mir,a sutra će da te guši.
I budeš li sretan,samo šuti.
tuga se lako probuditi može,
ne dopusti da se nove boli množe.
Padat će suze opet,ništa novo za mene,
ali zacijele vremenom i te rane.
Ostaju ti ožiljci koji nas podsjete
na bol koju je tijelo podnosilo,
na sjaj suza što je oko nosilo.
I ostaje za nama trag,
da se zna,
da smo nekad tu disali,
ali svi smo mi jednom bar molitvu pisali.
Molitvu koju izgovaramo sa samo jednim
imenom na usnama,
sa jednom vatrom u grudima.
I sa uslišenjem te molitve dobiješ sve što želiš,
jer bitan je samo onaj,čijoj se sreći veseliš.
Glumačke scene
Čemu tolika žurba,
Šta se to zbiva?
Kakva se zabava u gradu odigrava?
Sve neka ušminkana lica,
Što gledaju sa visine,
A ljudi im čak ni ne znaju ime.
Lica im nasmijana dok si ti tu
Čim par koraka odeš
Više im nisi drag,
Tad bi ti bolji prijatelj bio i sam vrag.
Za njega bar znaš kakve je naravi
I šta je u stanju da ti napravi.
Ja nisam neko ko bi suditi trebao
To samo Jedan može i zna.
Jedini je On koji zna šta se iza nekog lica krije,
Šta je u nečijoj duši, šta su usta govorila,
A šta slušale uši.
I ja sam samo još jedno lice
koje se u ovoj gužvi ne pronalazi,
Ali tješi me to što sve prolazi..
Sreća
Sreća je imati svoj mali skromni dom,
sreća je imati iskrene ljude
u životu svom.
Sreća je imati voljenu osobu,
koja bi za tebe život dala,
sreća je imati onoga ko ti je snaga,
da nastaviš tamo gdje si ranije stala.
Sreća je kad osjetiš toplinu,
toplinu ljudi oko sebe,
ljudi koji se bore za tebe.
I teško povjerujem da imaju oni
koji bi pali da ti ustaneš,
koji bi suze s tobom prolili,
dok se ne nasmiješ.
Sreća je imati nekoga ko je ČOVJEK u duši,
ko to ostaje i kad se čitav svijet ruši.
Sreća su te sitnice oko nas,koje i ne tražimo,
a ustvari dali bi sve da ih imamo.
I nije novac ono što će sreću da ti pruži,
takav mi čovjek u životu ne služi.
Jer taj bi prodao sve, da bi sebi stvorio gomile.
Taj koji samo u novcu smisao vidi,
vjeruj da ništa vrijedno oko sebe ne vidi.
Moj svijet
Mogla sam birati neki drugi put,
put bez emocija,
možda bih i bila sretnija.
Nije pametno unositi toliko sebe,
za sve što život servira ispred tebe.
Nije pametno,ali ne znam drugi način da živim,
koračam iskreno životnim stazama,
i padat ću, al' ponovo s osmijehom ustat ću.
I ne brini ako vidiš me da plačem,
meni emocije nisu stid,
ja ne znam izgraditi oko sebe zid,
koji bi me štitio od svih.
I možda ovaj putnik nekad izgubi putanju,
izgubi jasan cilj,
ali vjeruj da je jači od svih.
Od svih prepreka što zadese ga,
nekim čudom,al' ne slome ga.
I još ga viđate na ulicama grada,
sa starom navikom,
da svaki dan dočeka i isprati s osmijehom.
Životna
Život je stvarno čudan tip,
danas ti je prijatelj,već sutra te da dno ruši,
danas ti daje mir,a sutra će da te guši.
I budeš li sretan,samo šuti.
tuga se lako probuditi može,
ne dopusti da se nove boli množe.
Padat će suze opet,ništa novo za mene,
ali zacijele vremenom i te rane.
Ostaju ti ožiljci koji nas podsjete
na bol koju je tijelo podnosilo,
na sjaj suza što je oko nosilo.
I ostaje za nama trag,
da se zna,
da smo nekad tu disali,
ali svi smo mi jednom bar molitvu pisali.
Molitvu koju izgovaramo sa samo jednim
imenom na usnama,
sa jednom vatrom u grudima.
I sa uslišenjem te molitve dobiješ sve što želiš,
jer bitan je samo onaj,čijoj se sreći veseliš.
