UVODNA BILJEŠKA: Na Javni poziv pjesnicima i piscima kratkih priča, javila se Jana Markušić-Matanović. Rođena je 31. ožuka 1985. godine u Slavonskom Brodu od oca Mirka i majke Mirne. Završila Osnovnu školu " Ivana Brlić Mažuranić " i srednju " Antun Matija Reljković. Udana i majka prelijepe djevojčice. Pjesme je počela pisati još kao djevojčica u osnovnoj školi kada objavljuje svoju prvu knjigu " Moje pjesme moji snovi". Po završetku osnovne škole izdaje drugu knjigu pjesama " Ne traži me ". Njene pjesme objavljene su i u zajedničkoj knjizi Književne udruge Brod " Odmor u vrtu divljeg jorgovana."

 

Preglasna tišina

Osjećam fluid napetosti u zraku.
Kao da kroz prostor struje
neke nevidljive, tanke žice
koje me svojim tankim
ali probitačnim zvukom
izluđuju do besvijesti.
Osjećam nelagodu.
Najradije bih vrištala od muke,
ali ne mogu. Ne smijem!
Svi su se zvukovi izmješali u mojoj glavi
i osjećam kao da milijun glasova
govori nešto drugo u isti glas.
Izluđuje me ova preglasna tišina.

 

Hvala ti

Hvala ti za sve!
Za tvoje dane i noći,
za brigu i tugu!
Hvala ti za sve
što si prošla za mene!

Hvala ti što si me branila
i kad nisam znala.
Štitila kao lavica
od života i od zala.

Hvala ti što si majko
ti ponekad jedina znala,
šutjela a razumjela
što bilo je u meni.

 

Tko su oni

Tko su oni da odlučuju?
Tko su kad misle da znaju sve?

Misle da znaju baš sve,
Ali oni ne poznaju ... srce
...što u srcu ostaje...
nakon takve prevare, izdaje?

Tko su i što misle da su?
Možda kakvi
Bogovi?
Mudraci svijeta?
Ne znam!

Ali pitam Tebe Bože svemogući
kako si pustio da odluče oni a ne Ti?

 

Što nam budućnost nosi

Lagano koračam gradom
i gledam ovo prekrasno plavo nebo
i pitam se da li će ono
i sutra biti ovako plavo i vedro.

Gledam u sunce i pitam se
hoće li ono sutra sjati.
Gledam u nas i pitam se
hoćemo li uvijek postojati.

Pitam se hoćeš li me uvijek voljeti
baš isto kao sada.
Hoćeš li me isto gledati
i kada jednog dana ne budem lijepa i mlada?

Gledam u zvijezde i pitam se
hoće li ikada prestati blistati.
I sada, opet, pitam se
hoćeš li moj zauvijek ostati?

I ponekad se pitam
da li ljubav vječno traje?
Da li ovo što danas
ona nam i sutra daje?

Što sutra nosi nam budućnost,
vjerujem da svatko postavi to pitanje.
Život svakom čovjeku daje mogućnost
da uvijek promijeni svoje mišljenje.

Zato se budućnosti pomalo bojim,
zato me budućnosti pomalo strah,
strah me da ne izgubim ono što volim.
Da naša ljubav jednom ne izgori u prah.