BILJEŠKA O PISCU: Na Javni poziv pjesnicima i piscima kratkih priča javila se Matea Ćelebija. Matea je mlada Brođanka. Poezijom izražava sebe, svoje snove i nade.

 

Pjege

Usnula sam ćupriju na Drini...
Da sam uspravno stajala
Vješto isprepletena pjegama
Pjegama nekog iz prošlosti
Tko mi je bio vrlo drag.

To su pjege onoga koji umije
U jednom trzaju srušiti i izgraditi
potpuno novi svijet.

To su pjege čiji tonovi
Stvaraju nove boje
Oku najugodnije
Tijelu najrazornije.

Pjege koje ruše i grade nove svjetove
Pjege kojima sve svoje posvećujem
A to nisu zaslužile...

"Vidim ja, ti nisi navikla da prema tebi budu dobri.“

 

Sve što heroj nije

Sjedeći bespomoćno
Jer sam jedina koja sanjam
Unutar mrkih zidova
Jer sam jedina koja sanjam...

U začaranom krugu
Prijateljica panika tapša mi ramena
I tjekoskoba pobjeđuje
Jer sam jedina koja sanjam...

Oslanjam se o svoju sjenu
Koja pod pritiskom popušta
Zar sam Ja sve što heroj nije
Jer sam Ja jedina koja sanjam?

 

Trzaj nadanja

Vidjela sam ga jednom
Kako stoji i gleda u nebo
Prošla sam ne trzajući
I dobila isto

Onda sam ga opet vidjela
Zamišljen je stajao uz more
Izgledao je kao lađa
Koja diže svoja sidra

Promatrala sam ga
Proučavajući svaki njegov pokret
Kao da je cijela vjećnost bila satkana u njemu.

I tako, prolazili su dani, mjeseci, godine...

Dani vjerovanja
Mjeseci traženja
I godine nadanja

Treći put ga vidjeh
Opet je stajao i gledao u nebo
Pa pomislih
Idemo skupa!
Prišla sam trzajem
Takve sam i tražila
Još jače dobila
Još veće osjetila
Zauvijek zapamtila
Nikad ponovila
Valkirin kas

Valkire ponovno udaraju oblake
Kasom svojih do nebeskih visina
I jedna će opet posuti pepeo
Nekog pogana

Polako padat će zvijezde
Ali sigurno korak izgubiti neće
Ljudi koji hodu uz valkirin kas

Padat će pahulje te
Nije važno, sunce ili snijeg
Zamračit i izbrisat sve
Valkire i njihov gnjev.