Na Javni poziv pjesnicima i piscima kratkih priča javio se Mato Jozić. Rođen je 1957. u Bebrini. Objavio je četiri zbirke poezije: Poker dama (1998), Tebi za ljubav (2001), Pjesme iz noćne smjene (204) i Bačena pjesmarica (2016). O pjesniku je pisao urednik SBPeriskopa Veljko Lukić u tekstu Kritika stvarnosti, angažman i strast Izabrane pjesme su iz posljednje zbirke.
TVOJA PJESMA
Stara kad budeš baka
Unuci pjesmu ćeš čitati
A ona neće znati o kome
Neće te ni upitati
Ti ćeš joj reći, dušo moja
O ljubavi je to rima
Skrivat ćeš od djeteta
Suze ćeš kriti u očima
I reći ćeš joj, ljubavi moja
Pjesnik je volio tu ženu
Kao što i ja tebe volim
I pjesma joj je za uspomenu
JOŠ BIRAM RIJEČI
Ti zaslužuješ najljepšu pjesmu
Ali još riječi tražim za nju
Kad je napišem jednog dana
Prepoznat ćeš ju pri čitanju
Znat ćeš da je pisana tebi
Jer bit će lijepa kao i ti
Sve jedna od druge ljepša
Birane riječi u njoj će biti
NAJLJEPŠA PJESMA
Ne bih ti smio reći
A trebala bi znat'
Da sam i noćas sanj'o
Kako ti ljubim vrat
Kako se kosa sijeda
Sa mojim brcima plete
A rime kao ptice
Šire krila i lete
Koliko ja te volim
Pjevaju u svome letu
Slažući najljepšu pjesmu
Najljepšoj ženi na svijetu
I ONE ODOŠE
Neki dan smo se žena i ja
Vratili kasno iz Osijeka
Vozili smo im neke stvari
I bili u posjeti kod Malih Seka
One tamo idu u škole
I kad završe jednog dana
Ostavit će nam prazne sobe
I srca naša puna rana
Plakali smo na kraju puta
Više od tuge nego od sreće
Dolazit' će ta djeca kući
Ali se više vratiti neće
OPORUKA
Ako mi se jednom nešto desi
O Materi vodite računa
Jer ona je uvijek bila žrtva
Da bismo mi živjeli, život je davala
I bivala mrtva
Skupa je samnom u ponoru bila
Dizala se ponovo
Ko da nije pala
Uresite joj ostatak života
Jer ovo do sada sve je nama dala
