Na SBPeriskopov Javni poziv pjesnicima i piscima kratkih priča javio se Miroslav Fekete Bičanić. On o sebi kaže:
Rođen 27. prosinca 1961. u Slavonskom Brodu, i onda su me odnijeli u Donje Andrijevce, odakle sam se izvukao davne 1988. godine.
Od malih nogu sklon umjetnosti, no previše lijen da bi se bilo čemu posvetio do kraja.
Radio poslove koje nisam volio, pa ni poslovi nisu voljeli mene. Naglasak je ipak bio na rokenrolu, uz pisanu riječ, pa sam to spojio u pisanje tekstova i prepjeva stranih pjesama, što mi je trenutna preokupacija kao i terapija u malom, ali slatkom rokenrol bandu.
Napisao sam i par kratkih priča, za duge nemam živaca, kao i opus pjesama posvećen svom pokojnom sinu.
Pomalo se bavim i fotografijom, što je obilježeno jednom izložbom 2018.
I to je sve.
_______________________________
kliznuti
Želim
kliznuti
kroz koprenu
smrti
prema nebu
kao što
lovac na
bisere
u more
zaranja...
I pronaći
u kojoj
školjci
blistaš
dječače...
konvoj
i vežem
tako
dane
tankim
nitima
postojanja
u konvoj
olupina...
brodim
bonacom..
i želim se
s morem
za obzorom
stopiti
i dođe
I dođe
Tako u
San...
Sjedne...
Povuče
Dim...
Pita:
Šta radiš,
Kako si stari....
Šutim,
Da ne ode odmah...
Pa kažem:
Dogorjevam,
Dječače moj,
Dogorjevam....presporo
kukavičje gnijezdo
Tišina opet
Iz tame
Gricka...
Uteći probam
Gore do
Zvijezda...
A let
Mi kratak...
Krila mi
Slaba...
Dosežu
Tek do
Kukavičjeg
Gnijezda...
Dani bez stiha
Dani bez stiha
Dani bez proze
Prazni poput dana koji
Se praznim stihom i recima pišu
Riječima koje lete s usana
Poput kradljivih svraka
I ne kažu ništa osim poruge
Dani čekanja na slijepom kolosijeku
Dani čekanja na vlak što doći neće
Da se krene putem sreće te....
Dani, koji se vuku
Dani koji su sami sebi svrha
Jebeni dani, stari moj...
