Na Javni poziv pjesnicima i piscima kratkih priča javila se Rea Mihaela Maoduš. Rođena je 1996. godine u Slavonskom Brod gdje je provela dio djetinjstva. Preselila je u Hrvatsku Kostajnicu gdje je završila osnovnu školu. Srednju školu pohađa u Slavonskom Brodu. Godine 2014. objavila je zbirku pjesama Zapešća.
Pitanja snenih
Zatvoriš li nekad oči, izgubiš li se
u moru ljudi i topiš li se
ponekad u vlastitim mislima?
Sviđa li ti se taj osjećaj,
kada si jednostavno prazan?
Ili miris trave i betona nakon kiše,
onaj koji ti puni pluća
i drži prizemljenog ?
Voliš li biti sam?
Voliš li biti nitko?
Knjiga
Mirisala je na prošlost,
krv vitezova banova i heroja
čija imena su zaboravljena
i isprana s kamena
gdje nekoć su ih uklesali kipari.
Listovi su bili glatki i boje
pijeska, meki poput čiste
posteljine u koju legneš kada
ti san na oči dođe..
Bila je sve onima koji nisu
imali ništa i ništa onima
koji su imali sve.
Šuma
Mirisala je po lišću i
mokrim psima i
možda čak i po uspomenama
i izgubljenim dječacima
i listovima papira u lektiri,
a možda čak i po maminim
keksima za Božić i lakim
koracima kojima je otac
prilazio kućnim vratima
dok mu je um još bio
vjeran sluga.
Na kraju dana
Kada se ova strana Zemlje
okrene od Sunca i dopusti
Mjesecu da na tren pospe srebro
po rosom prekrivenoj travi
ti ćeš biti heroj svoje priče
a svi ostali likovi
bojat će se tvoje sjene.
Kratki opis onoga koji drži olovku
Godište 1996 ,visoka očekivanja
i nisko samopouzdanje.
Bila sam tek još jedno dijete
koje je pokušavalo odrasti.
Pomalo uznemireno,
pomalo umorno;
i kada bi me pitali od čega
nisam znala odgovoriti.
Samo bih se zavukla u sobu,
uzela najdražu knjigu i molila
likove sa sivoga papira
da mi u ruke polegnu
ključ za svoj svijet.
