NAPOMENA: Na Javni poziv pjesnicima i piscima kratkih priča javila se Una Đurić, slavonskobrodska pjesnikinja s novim pjesmama. Ne želi otkriti svoj identitet. Biografski i bibliografski podaci poznati su redakciji SBPeriskopa.
onu noć
onu noć dok je grad spavao dok su prozori bili otvoreni
onu noć dok sam bosa hodala po travi
rukama pokušavala dohvatiti sjene
onu noć dok je mjesec zalazio za krov susjedne zgrade
srebrnkaste sjene plesale su posljednji ples
onu noć kad sam u mraku gledala u hodajuće sjene
tu noć se tišina prosipala
tu noć su prsti bili svileni šalovi uvijeni u pramenove kose
onu noć kad sam osjetila miris tame
tu noć sam zatvorila vrata mašte ugasila svjetla
zaogrnuta tugom otišla u san
dani
moji su dani ostavljeni u prošlosti
u paučini koja visi sa stropa
u oblacima koji promiču
na ušćima sjećanja u koritima snova
prolazim svakodnevno polako tiho i na prstima stazama iz davnina
pamtim ostavljene misli na granama drveća
njišu se poput jesenjeg lišća koje će uskoro pasti na tlo i nestati bez traga
ne žalim ne plačem ne tugujem
tražim izgubljene tragove prošlosti koje nikad neću naći
što je sreća
napisana riječ ili ostvareni san
pronalazak izlaza ili izlazak iz labirinta ucrtanih prolaza
odlazak iz stvarnosti ili povratak u svakodnevnicu
bijeg iz prošlosti ili odlazak u neisanjane snove
ostavljena košulja na dnu ormara ili nova haljina u izlogu
stara cipela ili nova čarapa
poznata pjesma ili neispisana nota
miris mamine kuhinje ili očevog zagrljaja
otkrivanje novih puteva ili prolazak kroz zatvorena vrata
pitanja ili odgovori poznato ili nepoznat stvarnost ili slučajnost
riječ koja za svakog ima drugo značenje ali koja se uvijek isto čita
misao koja daje nadu i drži nas na nogama
izmamljuje osmijeh koji smo izgubili u stvarnosti
daje izgubljenu snagui budi u nama želju za životom
zapamti me
zapamti me po mirisu prstima i osmijehu
nespretno napisanoj poruci
tragovima dana koji nestaje
koracima koji odzvanjaju kamenim stubama
osmijehom koji ne skidam s lica
borama oko očiju kosi koja otpada
zapamti me i kad nestanem iz tvog sjećanja
po slučajnim susretima neispričanim pričama
tajnim porukama, pogledima koji su skrivali istinu
zapamti me kad sam usnama pisala tvoje ime
na zamagljenom staklu automobila
kad sam bila dijete u tijelu žene
u noći koja je skrivala našu tajnu
zapamti me kada sam sa strahom otkrila lice
trenutak koji je spojio dvije osobe i želju koja se nikad ostvarila nije
balon od sapunice
živjeti u balonu od sapunice
gledati odbljesak svijetla na granici sna
hodati začaranim stazama koje ne vode nikuda
vidjeti kraj a biti na početku
razmišljati o sreći koja je privid trenutka
pronaći sebe a ostati stranac
dotaknuti blještavilo a hodati u tami
zaigrati se maštom udahnuti nove mirise
osjetiti toplinu zaboravljene sreće
opipati stijenke balona koji nestaje
probuditi se u javi a ostati u snu
živjeti u balonu koji smo sami stvorili i nestati u momentu kada se
najmanje nadaš
