Cijelu bijesnu liturgiju don Josipa policajci su odslušali pokunjeno gledajući u vrhove cipela, sve dok na njegovu gnjevnu kletvu, ‘Bože, jel’ me čuješ, kazni ih na moj zahtjev!’, jedan stasiti, plećati policajac – valja taj prizor pohraniti u javnu memoriju – ponizno i tiho nije promucao: ‘Bog je ljubav’
Dosađujete se zatvoreni u kućnoj karanteni? Evo zabave za cijelu obitelj, društvene igre koja funkcionira i kao društveni eksperiment: obavijestite novine i portale – pa najavite i preko svih raspoloživih društvenih mreža – kako u nedjelju ispred zgrade organizirate neku veliku manifestaciju, punk koncert, modnu reviju, demonstracije protiv klimatskih promjena u svijetu ili 27. kolo Prve hrvatske nogometne lige. U pozivu ćete, razumije se, navesti kako od odazvanih građana očekujete da se drže preporuka Kriznog stožera i propisane međusobne socijalne distance od dva metra. Podijelite onda svakom članu kućanstva po dva komada papira: svatko od njih neka na svoj papirić upiše procijenjeno vrijeme za koje će na vrata pokucati interventna policija. I, naravno, požurite, jer oni su već na stubištu.
Eh da, drugi papirić: na njemu bi svatko od vas trebao upisati procijenjeni broj pendreka po glavi člana obitelji nakon što policiji objasnite da je bila riječ o društvenoj igri.
Ako vam se ovaj mali društveni eksperiment svidio, evo jednog još boljeg. I u ovome, jasno, može sudjelovati cijela obitelj, uključujući i najstarijeg sina s blažom frakturom lubanje: u bolnici, naime, zadržavaju samo one s koronavirusom. Ovaj put podijelite svakom članu kućanstva po jedan prazni papir i jedan red hot chilli Pringles čips sa super ljutom meksičkom paprikom, pa preko novina, portala i društvenih mreža obavijestite javnost kako u nedjelju organizirate koncelebriranu uskrsnu misu. Neka svaki član kućanstva potom na papirić upiše koliko će se puta komandir jedinice i policajci ponizno ispričati na smetnji. Važno je pritom precizno definirati pravila, i odmah utanačiti računaju li se u pobjednički najbliži broj i duboke isprike ravnatelja policije i ministra unutarnjih poslova.
Eh da, red hot chilli Pringles čips sa super ljutom meksičkom paprikom: policijski će službenici nakon duboke, ponizne isprike očekivati, razumljivo, i sakrament svete pričesti.
Ova zabavna igra u posljednje je vrijeme sve popularnija u Hrvata. Još od slučaja onoga građanina Poreča koji je, sve po pravilima igre, preko Facebooka organizirao korona-party na jednoj javnoj lokaciji, pa policijsku patrolu i kaznenu prijavu dočekao i prije nego što je pritisnuo ‘enter’, pa do slučaja one dvije građanke što su uz propisno policijsko citiranje svojih zakonskih prava, ‘gospođo, koji je vama kurac!’, privedene i prijavljene u Splitu zbog obične i vrlo propisne šetnje – te građanina koji je tom prilikom pred malodobnom djecom efektno i školski, kao na policijskoj vježbi ili snimanju ‘Krim tima 2’, zavrnute ruke oboren na tlo i uguran u maricu – bezbroj je u ovo vrijeme pandemijske psihoze primjera odnosa policije prema običnim, nezaređenim građanima.
Evo samo posljednji nasumični primjer, čudesnom igrom slučaja opet iz Splita: bahati je neki policajac poput odbjeglog gorile iz zoološkog vrta upao usred živog javljanja novinarke HTV-a – koja je sa svim dozvolama i po svim propisima uzimala izjavu od ravnatelja doma za starije i nemoćne, novog žarišta zaraze koronavirusom – pa rječnikom, stilom i scenskim nastupom vođe Torcide razjurio cijelu ekipu.
Istodobno, u istom gradu, ista ta policija – a kad kažem ‘istodobno, u istom gradu, ista ta policija’, mislim baš na isto vrijeme, isti Split i istu Policijsku upravu splitsko-dalmatinsku – svećenik Josip Delaš, župnik crkve svetog Leopolda Mandića na Sirobuji, uredno je prošle nedjelje, sve dakle po pravilima igre, najavio i organizirao misu za blagdan Cvjetnice. Je li policija, koja se uskoro pojavila pred vratima crkve, uhapsila organizatora javnog događaja i protiv župnika Delaša podigla kaznenu prijavu? Je li mu urlajući zavrnula ruku i pred vjernicima ga oborila na tlo? Je li mu barem pročitala prava, ‘velečasni, koji je vama kurac’?
Naravno da nije: umjesto organizatorom, policija se bavila građanima, uljudno ih moleći da se udalje od objekta, dok je don Josip za to vrijeme urlao na policijske službenike, proklinjao ih i prijetio im. Postiđeni su policajci cijelu bijesnu liturgiju odslušali pokunjeno gledajući u vrhove cipela, sve dok na njegovu gnjevnu kletvu, ‘Bože, jel’ me čuješ, kazni ih na moj zahtjev!’, jedan stasiti, plećati policajac – valja taj prizor pohraniti u javnu memoriju – ponizno i tiho, poput sjemeništarca kojega je gvardijan upravo uhvatio kako požudno lista katalog ženskog donjeg rublja, nije promucao: ‘Bog je ljubav.’
‘Bog je ljubav’! To je sve što je mrka splitska policija imala reći organizatoru masovnog javnog događaja usred svjetske pandemije koronavirusa i stroge zabrane javnog okupljanja!
Ta, eto, fina i suptilna razlika – između ‘koji je vama kurac!’ i ‘Bog je ljubav’ – precizno je i točno izmjerena razlika između prava nezaređenih i zaređenih Hrvata, precizno i točno izmjerena visina položaja Crkve u hrvatskoj državi. Čak i u vrijeme apokalipse taj položaj nije ni za milimetar promijenjen: dok se nervozni, mrki policajci podjednako otresaju i na obične građane i na one neobične, pa upadaju čak i na obiteljska druženja viđenijih hadezeovaca, poput onog korona-partyja sisačko-moslavačkog župana Ive Žinića – jednako, recimo, rastjerujući konferenciju za štampu zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i prekidajući televizijsku izjavu hadezeovskog ravnatelja splitskog doma umirovljenika Ivana Škaričića – dotle se pred crkvama pretvaraju u plave uskrsne zečiće, pokunjene male štrumpfove iz oltarnih jaslica. I to ne samo pred katedralama i nadbiskupskim dvorima, već u svakoj jebenoj provincijskoj crkvici, pred svakim seoskim popom.
Nikola Galov, župnik župe Gospe od Rožarija u Segetu kraj Trogira, samo pretposljednji od bezbroj primjera, ne samo da cijelo vrijeme pandemije Covida-19 uredno za mještane drži mise, nego danima već – sve po pravilima one zabavne društvene igre – obavještava javnost kako će mise organizirati i dalje, svaki dan, sve do uskrsne nedjelje. Kako pak izgleda kad se policija – koja za to vrijeme, jasno, dežura po Bačvicama i Jarunu – naposljetku ipak nevoljko pojavi pred crkvom, vidjeli smo u epizodi s don Josipom na Sirobuji. Ili – još ovaj, posljednji primjer – u Čepinu kraj Osijeka, gdje je iste Cvjetne nedjelje nakon dojave jednog građanina policija stigla pred mjesnu crkvu, u kojoj je pred tridesetak okupljenih vjernika svetu misu držao župnik Andrija Vrbanić, javnosti otprije poznat po skupocjenom, pedeset hiljada eura vrijednom Mercedesu E klase, a policiji po nesreći koju je tom limuzinom skrivio.
Dobro, jasno je da policija nije energično razjurila javni skup održan usprkos striktnoj zabrani javnih okupljanja, ali je li barem uljudno zamolila vjernike da se raziđu? Naravno da nije, koji je vama kurac? ‘Policijski službenici nisu prekidali misu: bila je to taktička procjena da ne izazovu bijes građana’, mrtvi hladni su novinaru portala Index odgovorili iz Policijske uprave osječko-baranjske. ‘Nisu prekidali misu da ne izazovu bijes građana’! Odnosno, shvatili smo, ‘Bog je ljubav.’
Niste, recimo, primijetili da je takvu tankoćutnost i razumijevanje policija pokazala prema građanima koji su se, umjesto na svetoj misi, te nedjelje odlučili za socijalno distanciranu šetnju, piknik ili – poput one grupe klinaca u zagrebačkom Borongaju – druženje uz muziku iz parkiranog automobila. Građanin Poreča s početka priče, što je najebao jer mu je na civilni um palo druženje na javnom mjestu, pogriješio je samo u onoj, kako se to policijskim rječnikom kaže, ‘taktičkoj procjeni’: da je, recimo, javno druženje organizirao kao grupnu molitvu za nerođene pred pulskim rodilištem – kao što ih je usred pandemije pred rodilištima nesmetano organizirao korizmeni inkvizicijski pokret Četrdeset dana za život – iz Policijske uprave istarske bi na konferenciji za novinare, sve pod strogom paskom nadbiskupa krotko gledajući u tlo, kratko priopćili: ‘Bog je ljubav.’
Izvanredno stanje u koji je za potrebe ovog društvenog eksperimenta uronjena deklarativno sekularna Republika Hrvatska, pokazalo je tako da su Crkva i njene paracivilne jedinice u potpunosti izuzete iz svih zakona, dekreta, propisa i preporuka koji važe za nas, statiste iz hrvatskog Ustava. Da ne bi bilo nesporazuma u tumačenju, pobrinuo se sam ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, na konferenciji za novinare Kriznog stožera u srijedu mrtav hladan najavivši – glasnogovornika Hrvatske biskupske konferencije Zvonimira Ancića. Koji je, jasno, govorio kako u svjetskoj pandemiji valja ‘štititi život od začeća do njegove prirodne smrti’.
Sva je sreća ispala na kraju da je Bog ljubav. Zamislite sranja da je Bog, štajaznam, nekakav teški akutni respiratorni sindrom.
portalnovosti
Dosađujete se zatvoreni u kućnoj karanteni? Evo zabave za cijelu obitelj, društvene igre koja funkcionira i kao društveni eksperiment: obavijestite novine i portale – pa najavite i preko svih raspoloživih društvenih mreža – kako u nedjelju ispred zgrade organizirate neku veliku manifestaciju, punk koncert, modnu reviju, demonstracije protiv klimatskih promjena u svijetu ili 27. kolo Prve hrvatske nogometne lige. U pozivu ćete, razumije se, navesti kako od odazvanih građana očekujete da se drže preporuka Kriznog stožera i propisane međusobne socijalne distance od dva metra. Podijelite onda svakom članu kućanstva po dva komada papira: svatko od njih neka na svoj papirić upiše procijenjeno vrijeme za koje će na vrata pokucati interventna policija. I, naravno, požurite, jer oni su već na stubištu.
Eh da, drugi papirić: na njemu bi svatko od vas trebao upisati procijenjeni broj pendreka po glavi člana obitelji nakon što policiji objasnite da je bila riječ o društvenoj igri.
Ako vam se ovaj mali društveni eksperiment svidio, evo jednog još boljeg. I u ovome, jasno, može sudjelovati cijela obitelj, uključujući i najstarijeg sina s blažom frakturom lubanje: u bolnici, naime, zadržavaju samo one s koronavirusom. Ovaj put podijelite svakom članu kućanstva po jedan prazni papir i jedan red hot chilli Pringles čips sa super ljutom meksičkom paprikom, pa preko novina, portala i društvenih mreža obavijestite javnost kako u nedjelju organizirate koncelebriranu uskrsnu misu. Neka svaki član kućanstva potom na papirić upiše koliko će se puta komandir jedinice i policajci ponizno ispričati na smetnji. Važno je pritom precizno definirati pravila, i odmah utanačiti računaju li se u pobjednički najbliži broj i duboke isprike ravnatelja policije i ministra unutarnjih poslova.
Eh da, red hot chilli Pringles čips sa super ljutom meksičkom paprikom: policijski će službenici nakon duboke, ponizne isprike očekivati, razumljivo, i sakrament svete pričesti.
Ova zabavna igra u posljednje je vrijeme sve popularnija u Hrvata. Još od slučaja onoga građanina Poreča koji je, sve po pravilima igre, preko Facebooka organizirao korona-party na jednoj javnoj lokaciji, pa policijsku patrolu i kaznenu prijavu dočekao i prije nego što je pritisnuo ‘enter’, pa do slučaja one dvije građanke što su uz propisno policijsko citiranje svojih zakonskih prava, ‘gospođo, koji je vama kurac!’, privedene i prijavljene u Splitu zbog obične i vrlo propisne šetnje – te građanina koji je tom prilikom pred malodobnom djecom efektno i školski, kao na policijskoj vježbi ili snimanju ‘Krim tima 2’, zavrnute ruke oboren na tlo i uguran u maricu – bezbroj je u ovo vrijeme pandemijske psihoze primjera odnosa policije prema običnim, nezaređenim građanima.
Evo samo posljednji nasumični primjer, čudesnom igrom slučaja opet iz Splita: bahati je neki policajac poput odbjeglog gorile iz zoološkog vrta upao usred živog javljanja novinarke HTV-a – koja je sa svim dozvolama i po svim propisima uzimala izjavu od ravnatelja doma za starije i nemoćne, novog žarišta zaraze koronavirusom – pa rječnikom, stilom i scenskim nastupom vođe Torcide razjurio cijelu ekipu.
Istodobno, u istom gradu, ista ta policija – a kad kažem ‘istodobno, u istom gradu, ista ta policija’, mislim baš na isto vrijeme, isti Split i istu Policijsku upravu splitsko-dalmatinsku – svećenik Josip Delaš, župnik crkve svetog Leopolda Mandića na Sirobuji, uredno je prošle nedjelje, sve dakle po pravilima igre, najavio i organizirao misu za blagdan Cvjetnice. Je li policija, koja se uskoro pojavila pred vratima crkve, uhapsila organizatora javnog događaja i protiv župnika Delaša podigla kaznenu prijavu? Je li mu urlajući zavrnula ruku i pred vjernicima ga oborila na tlo? Je li mu barem pročitala prava, ‘velečasni, koji je vama kurac’?
Naravno da nije: umjesto organizatorom, policija se bavila građanima, uljudno ih moleći da se udalje od objekta, dok je don Josip za to vrijeme urlao na policijske službenike, proklinjao ih i prijetio im. Postiđeni su policajci cijelu bijesnu liturgiju odslušali pokunjeno gledajući u vrhove cipela, sve dok na njegovu gnjevnu kletvu, ‘Bože, jel’ me čuješ, kazni ih na moj zahtjev!’, jedan stasiti, plećati policajac – valja taj prizor pohraniti u javnu memoriju – ponizno i tiho, poput sjemeništarca kojega je gvardijan upravo uhvatio kako požudno lista katalog ženskog donjeg rublja, nije promucao: ‘Bog je ljubav.’
‘Bog je ljubav’! To je sve što je mrka splitska policija imala reći organizatoru masovnog javnog događaja usred svjetske pandemije koronavirusa i stroge zabrane javnog okupljanja!
Ta, eto, fina i suptilna razlika – između ‘koji je vama kurac!’ i ‘Bog je ljubav’ – precizno je i točno izmjerena razlika između prava nezaređenih i zaređenih Hrvata, precizno i točno izmjerena visina položaja Crkve u hrvatskoj državi. Čak i u vrijeme apokalipse taj položaj nije ni za milimetar promijenjen: dok se nervozni, mrki policajci podjednako otresaju i na obične građane i na one neobične, pa upadaju čak i na obiteljska druženja viđenijih hadezeovaca, poput onog korona-partyja sisačko-moslavačkog župana Ive Žinića – jednako, recimo, rastjerujući konferenciju za štampu zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i prekidajući televizijsku izjavu hadezeovskog ravnatelja splitskog doma umirovljenika Ivana Škaričića – dotle se pred crkvama pretvaraju u plave uskrsne zečiće, pokunjene male štrumpfove iz oltarnih jaslica. I to ne samo pred katedralama i nadbiskupskim dvorima, već u svakoj jebenoj provincijskoj crkvici, pred svakim seoskim popom.
Nikola Galov, župnik župe Gospe od Rožarija u Segetu kraj Trogira, samo pretposljednji od bezbroj primjera, ne samo da cijelo vrijeme pandemije Covida-19 uredno za mještane drži mise, nego danima već – sve po pravilima one zabavne društvene igre – obavještava javnost kako će mise organizirati i dalje, svaki dan, sve do uskrsne nedjelje. Kako pak izgleda kad se policija – koja za to vrijeme, jasno, dežura po Bačvicama i Jarunu – naposljetku ipak nevoljko pojavi pred crkvom, vidjeli smo u epizodi s don Josipom na Sirobuji. Ili – još ovaj, posljednji primjer – u Čepinu kraj Osijeka, gdje je iste Cvjetne nedjelje nakon dojave jednog građanina policija stigla pred mjesnu crkvu, u kojoj je pred tridesetak okupljenih vjernika svetu misu držao župnik Andrija Vrbanić, javnosti otprije poznat po skupocjenom, pedeset hiljada eura vrijednom Mercedesu E klase, a policiji po nesreći koju je tom limuzinom skrivio.
Dobro, jasno je da policija nije energično razjurila javni skup održan usprkos striktnoj zabrani javnih okupljanja, ali je li barem uljudno zamolila vjernike da se raziđu? Naravno da nije, koji je vama kurac? ‘Policijski službenici nisu prekidali misu: bila je to taktička procjena da ne izazovu bijes građana’, mrtvi hladni su novinaru portala Index odgovorili iz Policijske uprave osječko-baranjske. ‘Nisu prekidali misu da ne izazovu bijes građana’! Odnosno, shvatili smo, ‘Bog je ljubav.’
Niste, recimo, primijetili da je takvu tankoćutnost i razumijevanje policija pokazala prema građanima koji su se, umjesto na svetoj misi, te nedjelje odlučili za socijalno distanciranu šetnju, piknik ili – poput one grupe klinaca u zagrebačkom Borongaju – druženje uz muziku iz parkiranog automobila. Građanin Poreča s početka priče, što je najebao jer mu je na civilni um palo druženje na javnom mjestu, pogriješio je samo u onoj, kako se to policijskim rječnikom kaže, ‘taktičkoj procjeni’: da je, recimo, javno druženje organizirao kao grupnu molitvu za nerođene pred pulskim rodilištem – kao što ih je usred pandemije pred rodilištima nesmetano organizirao korizmeni inkvizicijski pokret Četrdeset dana za život – iz Policijske uprave istarske bi na konferenciji za novinare, sve pod strogom paskom nadbiskupa krotko gledajući u tlo, kratko priopćili: ‘Bog je ljubav.’
Izvanredno stanje u koji je za potrebe ovog društvenog eksperimenta uronjena deklarativno sekularna Republika Hrvatska, pokazalo je tako da su Crkva i njene paracivilne jedinice u potpunosti izuzete iz svih zakona, dekreta, propisa i preporuka koji važe za nas, statiste iz hrvatskog Ustava. Da ne bi bilo nesporazuma u tumačenju, pobrinuo se sam ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, na konferenciji za novinare Kriznog stožera u srijedu mrtav hladan najavivši – glasnogovornika Hrvatske biskupske konferencije Zvonimira Ancića. Koji je, jasno, govorio kako u svjetskoj pandemiji valja ‘štititi život od začeća do njegove prirodne smrti’.
Sva je sreća ispala na kraju da je Bog ljubav. Zamislite sranja da je Bog, štajaznam, nekakav teški akutni respiratorni sindrom.
portalnovosti
