Premijer Andrej Plenković požalio se novinarki N1 da se mediji nedovoljno bave slučajem fizičkog napada na SDP-ovog saborskog zastupnika Domagoja Hajdukovića. Slab interes za tu temu, pojasnio je, posebno bode oči ako se usporedi kojim se intenzitetom pratilo otkriće da požeški župan i tadašnji član HDZ-a Alojz Tomašević mlati ženu. To nije normalno ni korektno, zaključio je. Novinarka N1 je na to uzvratila spektakularno odvratnim protupitanjem izjednačava li premijer nasilje muškarca nad fizički slabijom ženom s nasiljem muškarca nad muškarcem, što je Plenkoviću dobro došlo da po tko zna koji put zagnjavi mantrom da „HDZ osuđuje svako nasilje“.
Potresna priča o toj nepravdi koja je počinjena HDZ-u počinje prije tjedan dana, kada je Tomislav Mikulin, šef ureda predsjednika SDP-a Davora Bernardića fizički napao SDP-ovog saborskog zastupnika Domagoja Hajdukovića, a policija to kvalificirala kao obiteljsko nasilje. Kako Mikulin i Hajduković nisu krvno ni rodbinski povezani, pretpostavilo se da se radi o nasilju među homoseksualnim partnerima, što je naknadno potvrdila predsjednica Foruma mladih SDP-a Biljana Gaća. Komentirajući napad na Hajdukovića i promptno isključenje Mikulina iz stranke, kazala je da nasilje u obitelji najteže pada ženama i pripadnicima LGBTQ zajednice i time uvijeno „autala“ ljude.
Desničarski mediji su na ovo krenuli s verbalnim orgijama, dok je progresivnije medije zahvatila potpuna paraliza. Valjda su se pitali smiju li točno izvijestiti da stranka koja je donijela najbolju zakonodavnu podršku homoseksualnim obiteljima – Zakon o registriranom partnerstvu – nije dovoljna podrška ni svojim gay članovima, tako da iz ovakve situacije ne moraju izlaziti na mala vrata, pod velom nekog načelnog problema. Naknadno javljanje Hajdukovića, tek da zahvali na podršci i najavi izbornu pobjedu, samo potvrđuje da je svima u stranci najmilije da se o događaju i akterima ipak komunicira iz ormara.
U svakom slučaju, isti dan kada se požalio da mu fali teme o homoseksualcima u SDP-u, Plenković je novinarima prilično ravnodušno izjavio da nije vidio fotografiju na kojoj navijači Bad Blue Boysa drže natpis „Jebat ćemo srpske žene i djecu“, ali bilo što takvo – pogađate – najoštrije osuđuje. I tu njegov interes za drugu temu završava.
Iz takvog se konteksta, kako se to običava reći, može izvući tendenciozan zaključak da premijer načelno osuđuje sve oblike nasilja, ali bi neke od njih potiho rado nastavio: prvo medijskim trančiranjem jedne privatne krize, a drugo okretanjem glave od mučne slike stvarnosti i političke povijesti ove zemlje koja je do nje dovela. Naravno, takva je pomisao toliko grozna da je treba sagledati u nekom drugom svjetlu, recimo, u realpolitičkom.
U istom se danu dogodilo da Andrej Plenković javno izrazi bojazan da bi desne stranke na izborima mogle odigrati istu ulogu koju su imale na predsjedničkim izborima, kada je, po njegovom uvjerenju, predsjednički kandidat SDP-a pobijedio zbog rascjepkavanja glasova desnice. "Nadam se da je biračko tijelo od centra prema desno naučilo i da neće uzalud rasipati glasove na njega", poručio je premijer. Međutim, zadnja istraživanja preferencija birača jasno govore da nada nije dovoljna, jer je interes desnog biračkog tijela za radikalnijim opcijama od HDZ-a toliko snažan, da je i najbjedniju postavu SDP-a statistički doveo u ravan s HDZ-om.
Plenković bi čačkao po ranama jedne manjine i olako prešao preko jezivih poruka drugoj manjini (SCREENSHOT: Novosti)
To je Plenkoviću očito dovoljno da prigodno rasturi svoju bjelosvjetsku uglađenost i odapne nešto u skladu s bolesnim očekivanjima željenog dijela glasačkog korpusa. Riječju, da pročačka po ranama jedne manjine i olako prijeđe preko jezivih poruka drugoj manjini. Tom je kombinacijom u moralnom smislu probio zvučni zid, dok s taktičke strane ne odaje politički superioran um.
Davno se i u mnogim povijesnim okolnostima pokazalo da koketiranje s političkim ludilom završi čvrstim zagrljajem. Realna je mogućnost da će šef HDZ-a, uz sve napore da zavlada mrakom, na koncu sam biti savladan i prisiljen na diobu resursa s opcijama koje političke ideje vrte oko zabrane abortusa čak i silovanim ženama, tvrdim revizionistima, „zadomspremnistima“, anti-imigrantima, anti-Srbima i ostalim zbogom pameti figurama, a da maksimalan domet toga bude vlast koja stalno visi o koncu i pritom nazadnjaštvom zlostavlja ostatak zemlje, manjinski i većinski. To svakako nije cilj za koji se vrijedilo skinuti do gola i izraziti žaljenje što mediji na taj potez ne prisile i sudionike obiteljskog nasilja.
lupiga
