Premijer tvrdi kako je Ustav pisan za normalne okolnosti i normalne ljude. A tko procjenjuje tu normalnost?
Što ako predsjednik Republike, Plenkovićevim poučkom, zaključi da je dio Ustava koji govori o tome da mandat za sastav Vlade treba dati onome tko ima podršku većine saborskih zastupnika pisan za - normalne situacije i normalne ljude? A na izborima pobijedi Plenković za kojeg Milanović, možebitno, procijeni da nije normalan?
Ništa nije bilo očekivanije od toga da će se predsjednik Vlade u slučaju uhićenog župana Damira Dekanića pozivati na to da proces još traje i da su institucije, ionako, neovisne. Malo manje neočekivano je bilo iskreno priznanje, s daškom olakšanja, o tome da će do odluke suda u ovom slučaju “proći još vremena”.
Izbjegavanje bilo kakve mogućnosti da se u Vukovarsko-srijemskoj županiji održe za HDZ vrlo nezgodni izvanredni izbori u najnezgodnije moguće vrijeme (prije superizborne 2024. godine) bilo je, pak, predvidivo. Nekoga je možda mogla osupnuti tek rutina kojom je Andrej Plenković odbio i razgovarati o ostavci župana koji je jučer uhićen zajedno s troje policajaca jer su svi skupa zataškali činjenicu da je pijan razbio službeni automobil.
Tko to tamo krši Ustav?
Ono što je, međutim, Plenković napravio govoreći o nesuradnji s predsjednikom Republike, doslovno ostavlja bez riječi. Optužujući Zorana Milanovića za svjesno i dugotrajno kršenje Ustava, premijer je doslovno ocrtao potpuno suprotnu sliku – onu u kojoj Ustav krše on i njegova Vlada i pritom nas uvjeravaju da je to sasvim u redu.
No, prije toga je teren pripremio s nekoliko falsifikata. Naime, pokušao je javnost uvjeriti kako nitko do Milanovićevih prethodnika nije kao jedan od svojih političkih ciljeva isticao rušenje Vlade. Pa tako ni Kolinda Grabar-Kitarović.
Kako je Grabar-Kitarović rušila Vladu
Jao, kako je pamćenje selektivno. Prije samo sedam godina, Grabar-Kitarović je započela svoju “tvrdu kohabitaciju” s Vladom zahtjevom za održavanjem sjednice o gospodarskim mjerama za izlazak iz krize. Banski dvori, u kojima je tada stolovao Milanović, prefrigano su odgovorili kako nema problema, samo da im ona prije toga pošalje svoje prijedloge mjera, s ekonomskim analizama njihovih učinaka.
Predsjednica im je uzvratila kako joj gospodarski stručnjaci na osnovu analiza sugeriraju da je najkonkretnija mjera za izlazak iz krize – ostavka premijera (dakako, nikad nije javnosti rekla koji su to stručnjaci, ni pokazala analize). U narednim danima je na Pantovčaku primila izaslanike iz Šatora, branitelje koji su protiv Vlade prosvjedovali u Savskoj, a zatim govorila na predstavljanju gospodarskog programa – HDZ-a.
Milanovića treba cancelati
Time nije izašla iz okvira svojih ustavnih ovlasti, samo je bila licemjerna, jer je neprestano pričala o zajedništvu. Ustav ne isključuje pravo predsjedniku Republike na politički stav i političke sukobe, uostalom, imali su ih i Ivo Josipović i Stipe Mesić u svojim mandatima.
No, 2015. godine Andrej Plenković nije rekao ni riječi zbog stalnih napada predsjednice na stranku na vlasti. Čak ni kad je podržavala one koji su Vladu rušili na ulici. Štoviše, i sam se, kao europski zastupnik, poklonio ekipi u Šatoru. Danas, međutim, zbog stalnih napada predsjednika na stranku na vlasti i zbog njegovog neprihvaćanja kadrovskih prijedloga Vlade, Plenković je odlučio da Milanovića jednostavno treba – cancelati.
On njima ne treba
“On nama za naše djelovanje ne treba ni za što, da budemo sasvim jasni”, kazao je danas zapanjenim novinarima na pitanje o suradnji s predsjednikom Republike Plenković. Kako je malo neobično što se u stanovitoj knjižici naziva Ustav Republike Hrvatske potanko opisuje kad i kako predsjednik Republike treba Vladi (i obrnuto), novinari su ga pitali za tu sitnicu, ustavnu obavezu ili kako se to već zove.
“Ustav nas obvezuje na suradnju u normalnim okolnostima i s normalnim ljudima”, otpovrnuo je, sasvim lagano i neopterećeno Plenković. Kako je nešto ranije i natuknuo – Milanović time dobiva tretman kakav zaslužuje.
Kome treba psihoterapija?
E sad, lako za Milanovića, lako za međusobne uvrede koje su znale ići i daleko iznad toga tko je normalan, tko lopov, a kome treba psihoterapija. Ali, Plenković je ovdje, metaforički, pred cijelom javnošću uzeo Ustav, ritualno ga poderao i objasnio publici kako se radi o vrhovnom činu obrane ustavnog poretka zemlje.
Jer, u toj knjižici, naime, nema ni riječi o tome je li netko normalan i kad okolnosti koje nalažu suradnji premijera i predsjednika prestaju biti normalne. Ni slova. Nije čak ni, provjerio sam, među precizno nabrojanim ovlastima Vlade spomenuta procjena nečije normalnosti, bilo osobe, bilo situacije. Štoviše, kad se govori o nenormalnim situacijama, poput rata ili prirodne katastrofe – onda Ustav čak i nalaže bližu suradnju Vlade i predsjednika Republike, dok ovaj kompliciraniji demokratski mehanizam Sabora privremeno stavlja po strani.
Saborski opoziv Vlade? Pih…
Ukratko, premijer je danas otvoreno i potpuno uvjeren u to da radi ispravnu stvar, priznao da krši Ustav, odnosno da primjenjuje svoju, sasvim originalnu interpretaciju tog dokumenta. Ubuduće, dakle, bilo koji premijer može u nekom trenutku procijeniti da je aktualni predsjednik Republike nenormalan i staviti Ustav izvan snage, jer predsjednik Vladi, kako je rekao Plenković, za njihovo djelovanje “ni ne treba”.
Ili, zašto se ograničavati – možda stvar ode dalje čistom evolucijskom inercijom. Jer, ako predsjednik države – po procjeni predsjednika Vlade – može biti nenormalan i to je razlog da se s njim prekine Ustavom definiranu suradnju, zašto Plenković ili netko tko će ga naslijediti ne bi mogao procijeniti i da određeni saziv Sabora jednostavno nije normalan? I da valja ignorirati nenormalne gluposti i trice poput, recimo, saborskog opoziva Vlade. “Oni nama za naše djelovanje ne trebaju ni za što, da budemo sasvim jasni”, mogao bi tako kazati neki novi premijer. Ili sam Plenković, zašto ga ograničavati kad mu je tako dobro krenulo.
Plenkovićeva igra opasnom vatrom
Stvar, međutim, može ići i u suprotnom smjeru. Što ako predsjednik Republike Zoran Milanović, Plenkovićevim poučkom, zaključi da je dio Ustava koji govori o tome da mandat za sastav Vlade treba dati onome tko ima podršku većine saborskih zastupnika pisan za – normalne situacije i normalne ljude? A na izborima pobijedi Plenković za kojeg Milanović, možebitno, procijeni da nije normalan?
Plenković se, ukratko, igra vrlo, vrlo opasnom vatrom. Točno onakvom kakve Ustav u demokratskim zemljama pokušava spriječiti da se pretvore u razorni požar.
