U hrvatskoj policiji vrlo su ozbiljno shvatili nedavno lupanje po stolu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Revno su počeli ispunjavati njezino obećanje da nikad više srbijanski tenk neće ući u Vukovar.
Na graničnom prijelazu Bajakovu jučer su ujutro spriječili ulazak u državu kadetima i pitomcima vojne gimnazije u Beogradu, dakle mahom djeci, koji su se bez tenka zaputili u Jasenovac, kako bi komemorirali žrtve ustaškog logora.
Pristali su oni pripremljene uniforme ostaviti na granici i ući u Hrvatsku kao obični civili, ali kad vrhovna zapovjednica lupi šakom po stolu to za hrvatskog policajca nije tek prigodan predizborni skeč.
Procijenjeno je valjda da je sa skupinom Srba, vozili se oni u tenku ili ne i neovisno o njihovom odredištu, bolje ne imati posla. Neka njih na srpskoj strani granice. Uostalom, niti u SSSR-u nije se moglo putovati kako je kome palo na pamet. Reda mora biti.
Potvrdio je to jučer poslijepodne premijer Andrej Plenković. Pozvao je novinare kako bi se obratio hrvatskoj javnosti i pritom mu je lice bilo namrgođeno, djelovao je zabrinuto, ali vjerojatno se jedva susprezao da ne bi pokazao koliko je sretan razvojem događaja.
Incident na Bajakovu predstavio je kao onemogućavanje velikosrpske agresije, četiri mjeseca prije predsjedničkih izbora nije mogao poželjeti ništa bolje za mobiliziranje birača HDZ-a i Kolinde Grabar-Kitarović.
Može im Plenković, to je on otkad vodi HDZ-a itekako naučio, pričati koliko god hoće o veličanstvenim gospodarskim uspjesima, smanjenju nezaposlenosti, oporavku kreditnog rejtinga, nižim kamatama, poplavi novca iz europskih fondova, oni se još uvijek daleko najviše pale na - Srbe.
Ma, više Plenkoviću vrijedi to zaustavljenje 11 srpskih kadeta nego da je u subotu otvorio tisuću radnih mjesta. Naravno, jednaka je situacija u Srbiji. Njihov predsjednik Aleksandar Vučić i ministar obrane Aleksandar Vulin očekivano su se zgražali, tobože im je bilo krivo što ta djeca nisu stigla do Jasenovca, a zapravo su likovali.
Opet su dobili priliku da optužuju Hrvatsku da je povampirena NDH, na čelu s Pavelićevim sljedbenikom Plenkovićem. Što da radi opozicija u Srbiji dok im u susjedstvu haraju fašisti, a Vučić je jedino jamstvo da neće krenuti preko granice.
Ništa od spomenutog ne bi bilo da su hrvatski policajci postupili razumno. U redu, Srbi nisu ishodili dopuštenje za vojne uniforme, što su navodno morali prethodno učiniti, ali kad su izrazili spremnost da nastave put bez njih, što hrvatske vlasti ne negiraju, logično bi bilo da im se to omogućilo.
Posebno zato što nisu išli na nogometnu utakmicu nego im je cilj bilo mjesto stradanja njihovih sunarodnjaka u Drugom svjetskom ratu. Ti ljudi nisu bili nikakva prijetnja Hrvatskoj. Malo tko bi i znao da su boravili u Jasenovcu da ih se pustilo tamo.
No, neki policajac u Bajakovu napravio je glupost, možda ga je doista previše impresioniralo predsjedničino lupanje, a onda je Plenković, umjesto da se ispriča tim Srbima i osobno ih pozove da već danas dođu u Hrvatsku, odlučio politički poentirati prikazujući se zaštitnikom hrvatstva.
Uz besmisleno opravdanje da su Srbi htjeli provocirati. Zašto, kako, na koji način? Prokleti izbori. Četiri mjeseca morat ćemo slušati samo o Hrvatima i Srbima, čista lobotomija.
HDZ u tome pliva kao riba u vodi i Kolinda Grabar-Kitarović pokušat će do kraja sanirati posljedice koje je za nju imalo prošlogodišnje ugodno druženje s Vučićem. Šanse umjerenih kandidata, primjerice Zorana Milanovića, pak, u ovakvim okolnostima rapidno opadaju.
novilist
