Kad ne zna što s Inom i gašenjem sisačke rafinerije, osnuje Vladin savjet za koji onda više nikad ne čujemo da postoji. Kad ga zamori lom u Agrokoru, otputuje na sastanak sa Stoltenbergom da pričaju o NATO savezu i kako Krstičević kupuje borbene avione. Kad ne zna kako se riješiti Martine Dalić, pramajke Ante Ramljaka uspravi se da nam saopći kako s njom ima upravo odličnu suradnju. Kad mu pukne skandal s HDZ-ovim županom Tomaševićem i njegovom pretučenom ženom, izjavi da »to nije bilo prineseno njegovoj pozornosti«.


Jaojao, već smo potpuno zaboravili da postoji Plenkovićevo Vijeće za suočavanje s prošlošću, koje je lani dobilo obilatu godinu dana da nacrta Vladi idejni pravac kojim treba ići s obzirom na nasljeđe fašizma i komunizma. No, vrijeme je isteklo, rok koji im je dao premijer je sada, u četvrtak 1. ožujka, a iz Vijeća ni »a« ni »bu«. Jutarnji list javlja da sjednicu, dapače, nisu održali od studenoga. Tri mjeseca pauze pred sam finale. A predsjednik Vijeća, ujedno i predsjednik HAZU-a Zvonko Kusić, rekao im je kako je ipak sve ok, »radi se«, te kako se nada da »neće trebati produljivati rok«.

Zašto bi im, nakon godinu dana – u kojoj se ponekad razviju svjetska otkrića – opet trebao još koji mjesec da eventualno završe posao, to nikome nije jasno. Ali zapravo... Nije jasno niti zbog čega je Plenković uopće osnivao tijelo od 17 stručnjaka za povijest, pravo i politologiju da mu kažu stvari koje pišu u Ustavu, važećim zakonima i u preporukama Europske unije.

No, već znamo kako to ide. Kad treba donijeti odluke, premijer se ionako često služi svojim zafrkancijama koje zaodijeva u ozbiljno ruho, veže im službenu kravatu i tako odgađa probleme koji su na stolu. Tako je bilo i s ovim. Kad se Plenković ne usudi presjeći s pločom u Jasenovcu, imenuje komisiju »za suočavanje« da ona s njim podijeli njegovu odgovornost. Ali tek za godinu dana.

Kad ne zna što s Inom i gašenjem sisačke rafinerije, osnuje Vladin savjet za koji onda više nikad ne čujemo da postoji. Kad ga zamori lom u Agrokoru, otputuje na sastanak sa Stoltenbergom da pričaju o NATO savezu i kako Krstičević kupuje borbene avione. Kad ne zna kako se riješiti Martine Dalić, pramajke Ante Ramljaka uspravi se da nam saopći kako s njom ima upravo odličnu suradnju. Kad mu pukne skandal s HDZ-ovim županom Tomaševićem i njegovom pretučenom ženom, izjavi da »to nije bilo prineseno njegovoj pozornosti«.

A kako bijeg od odlučivanja nikad ne donosi nikakva rješenja, tako će biti i s Plenković-Kusićevim hrvatskim nadvijećem za prošlost. Sve oko onoga o čemu će se kako-tako moći složiti predstavnici posve različitih svjetonazora koje je osobno odabrao premijer, već je lijepo pisalo u nacionalnim dokumentima i prije godinu dana. No, to se ne sviđa krajnjoj desnici, koja smatra da ustaštvo i socijalizam treba izjednačiti, kad već nije posve izgledno da bi ovo prvo moglo dobiti vrijednosnu i moralnu prednost nad drugim. Budući da se naš premijer ni s njima ne bi rado posvadio, uvalio je Vijeću da bar oko toga stane iza njega.

Nijanse će, dakako, ostati neraščišćene. Vjerojatno ćemo oko raznih stvari dobiti kakofoniju izdvojenih mišljenja, a možda i koju demonstrativnu ostavku tipa Strmoje. Šanse za konsenzus, koji je premijer postavio kao princip rada Vijeća, jednake su vjerojatnosti da sutra pod snijegom dozru jagode. Dakle, ništa se neće razbistriti. Jedino je Plenković sam sebi poklonio cijelu jednu godinu dana da ne mora poduzimati ništa oko vražje jasenovačke ploče. Ne mora jer će prvo vidjeti što kaže vijeće mudraca. Ali evo, dolazi taj dan kad se misterij prošlosti mora razotkriti. A kad se Plenkiju stara provalija opet otvori pred očima, to će biti novi alibi da ne učini ništa.

 

novilist