Dva dana uoči službenog početka kampanje za lokalne izbore u Bosni i Hwercegovini , hrvatski premijer Andrej Plenković samog je sebe pozvao u dvodnevni „službeni posjet“ toj susjednoj zemlji.
Samo dva dana uoči službenog početka kampanje za lokalne izbore u BiH zakazane za 6. listopada 2024., CRO premijer Andrej Plenković se samopozvao u čak dvodnevni „službeni posjet“ toj susjednoj zemlji u kojoj je nakaradna velikohrvatska politika tzv. HZ/HR Herceg-Bosne – kompromitirana 1991.-1995. i kasnije etničkim čišćenjem Bošnjaka i Srba, strašnim ratnim i zločinima protiv čovječnosti te osuđena u Haagu kao tzv. udruženi zločinački pothvat, projektiran, instruiran i vođen iz ekstremističkih struktura (ne)službenog Zagreba – svela tzv. sukonstitutivne Hrvate (uz Bošnjake i Srbe) na gotovo zanemarivih i neutjecajnih jedva 14 posto. Budući da se i u Sarajevu i u – nezaobilaznomu svaki put!? – Mostaru družio uglavnom s HDZ-u potčinjenim „vječnim“ političkim vođama preostaloga hrvatskog korpusa u BiH (zapadnoj Hercegovini) „plemenitim“ Draganom Čovićem i Borjanom Krišto te da su njegov posjet ignorirali bošnjački i srpski prvaci u BiH i entitetu Federaciji BiH, uključujući hvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, logična je parafraza one pučke ironije o Martinu i Zagrebu: Plenković u BiH, Plenković iz BiH?
Penkovićevo samopozvano hodočašće među b-h Hrvate, koji složno pušu u njegov rog, uopće ne opravdava razlog što ga je naveo kao „potrebu“ svoga čak dvodnevnog „službenog“ posjeta Sarajevu i MostaruTi politički Hrvati – à propos, na tzv. konstitutivnom hrvatstvu materijalno nakrcani kao kontejnerski brod, je li, za nekoliko obiteljskih naraštaja ubuduće – nisu kadri ništa riješiti bez suglasnosti Bošnjaka i Srba, ali i međunarodne zajednice koja se ne svodi samo na Washington via Bruxelles. Bez obzira na „dobronamjerno“ voajersko sufliranje Zagreba, Beograda i Ankare. CRO je premijer Andrej Plenković jako dobro znao što se i kako kuha u tzv. bosanskom loncu i što (ne) može očekivati od svoga dvodnevnog „službenog“ posjeta ne državi BiH, nego HDZ-ovim b-h Hrvatima, životno sada zauzetim (pred)izbornim inženjeringom radi što unosnijih participacija u novoj vlasti, pa mu „državnički“ diskurs ne zvuči uvjerljivo. U CRO je izalanstvo poveo vladina potpredsjednika i ministra mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića zbog otvaranja mosta „Počitelj“, politički u Mostaru preimenovanog u most „Hercegovina“, na koridoru V c, gdje je vrag zna kojom Krišto-Čović (velikohrvatskom?) „logikom“ imao prigodno slovo i premijer tuđe države, Andrej Plenković.
Plenkovićevo je predizborno hodočašće među b-h Hrvate – pod izovorom tzv. čvrste potpore RH europskom putu BiH, što je puka politikantska fraza s već podugačkom, sijedom bradom – nastavak miješanja HDZ-ova službenog Zagreba u unuradnje stvari susjedne države. Ustrajanje na, je li, pohrvaćivanju unutarnjih poslova i postignuća u Federaciji BiH, ali i na državnoj razini, gdje neprincipijelna, duopolna hrvatska vanjska politika – ako uopće postoji zbog nesloge dvojice ustavnih sukreatora – ne priznaje ni hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. Jer, nije iz HDZ BiH-Čovićeva polit-ideološkog jata, preglasavajem su ga „izabrali Bošnjaci“ i jer ne priznaje tutorstvo sa zagrebačkog Trga žrtava fašizma. Premijer i vlada koji ne priznaju legitimno, po važećem izbornom zakonu izabrane prvake u drugoj državi krše osnovni diplomatski bonton i bildaju međudržavno nepovjerenje.
À propos, prije Željka je Komšića po istim „preglasavajućim“ paragrafima izabran Dragan Čović na dužnost hrvatskog člana Predsjedništva BiH, i tada ni Zagrebu niti Mostaru taj izborni zakon nije bio protuhrvatski ni diskriminatoran sve dok se protubošnjačka, tzv. trećeentitetska politika HDZ-a BiH naslonjena na praksu/tradiciju tzv. HZ/HR Herceg-Bosne i HVO-a nije teško zamjerila većinskomu biračkom tijelu u bošnjačko-hrvatskom entitetu Federaciji BiH. Čemu je uvelike i Čović bio kumovao kada je svoj ured supredsjedatelja tročlanog Predsjedništva BiH preselio iz glavnoga grada države Sarajeva u Mostar, „glavni grad“ međunarodno nepriznate, osuđene u Haagu kao udruženi zločinački pothvat HZ/HR Herceg-Bosne. RH je ustavno obavezan skrbiti i za Hrvate u inozemstvu, pa i daytonski tzv. konstitutivne u BiH, kojima je BiH domovina, ne samo zapadna Hercegovina i nikako tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena, ali ta skrb ni u kojem slučaju ne smije biti paternalistička.
Koliko se god CRO premijer Andrej Plenković busa u „europejska“ prsa i zasluge za tzv. europski put BiH, činjenica je da osobno nije niti će ubuduće biti u poziciji jezičca na vagi u tom smisluHrvatska država – unatoč Thompsonovoj „Lijepa li si“ i vatrenom jatu, je li, Zlatka Dalića i Luke Modrića, sic transit – nije „svoja na svomu“ ni u jednom dijelu BiH, pa ni u zapadnoj Hercegovini i Mostaru, jer su tamo „svoji na svomu“ samo b-h Hrvati ravnopravno s Bošnjacima, Srbima i inoetničkim žiteljima te, inače, disfunkcionalne, ali jedinstvene države. Plenković je sada podcrtao ustavno obaveznu skrb RH i za daytonski tzv. konstitutivne b-h Hrvate time što je poveo u BiH i ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića-Radmana (po službenoj dužnosti), ali i ministricu kulture i medija Ninu Obiljen-Koržinek (RH financira gradnju HNK u Mostaru, ulaže u Sveučilište i Sveučilišnu kliničku bolnicu…) te „vječnog“ šefa Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonka Milasa (predaja domaćinima ugovora tog ureda).
Budući da b-h Srbe u vlastitom entitetu ne zanimaju previše hrvatsko-bošnjački odnosi u „njihovoj“ Federaciji BiH, na Plenkovićev predizborni posjet su – mahom negativno – reagirali bošnjački političari. Banja Luka bi najradije razbila i BiH (referendumom o odcjepljenju Republike Srpske) i „njihov“ entitet, pa separatist Milorad Dodik otvoreno zagovara „pravo Hrvata“ na svoj, tzv. treći entitet, alter ego Republici Srpskoj, koji bi valjda doživotno imao voditi dojučerašnji mu krvni neprijatelj Dragan Čović. Mediji su bučno zabilježili kako Dodik privatnim helikopterom slijeće na „mostarskom Beverly Hillsu“ (naselje Bare, najljepše u gradu) u dvoriše basnoslovne, navodno tri milijuna eura vrijedne, rezidencije „plemića“ Čovića (dao si je izraditi obiteljski grb, sic transit) slaviti mu rođendan. Zbog vile Čovićevih, na parceli cca 2000 četvornih metara – čijoj bi raskošimogle pozavidjeti i hollywoodske ikone – bio preusmjeren čak i prirodni tok rijeke Radobolje.
Što bi, je li, kritično siromašan kao i u RH, politički ubijen u pojam i opet iseljenički potentan hrvatski b-h puk popratio prarafrazom iz bivše 24-milijunske zajedničke države o Ljubičici Bijeloj i Ljubičici Plavoj: to je nama naša borba dala da imamo… Osjećaj pristojnosti i poštovanje tih koji će slučajno pročitati ove retke ne daju nam spomenuti tu ružnu riječ što se rimuje s – dala. Plenković-Čovićeva politika o tzv. europskom putu BiH, demonstrirana i dva dana uoči službene kampanje za prestižem na lokalnim izborima u susjednoj državi, smokvin je list ili figa u džepu za praksu koja u aktualnim okolnostima – ne samo u BiH nego i u Uniji, na Starom kontinentu i šire u svijetu – ne sluti dobrim čak ni tzv. europskom putu, jer se potencijalne putnike ne tretira jednako.
Jednima se bezobrazno gleda kroz prste (Ukrajina, Moldavija, nešto manje Gruzija…) i nesavjesno gura u prvi kandidatski plan, druge se kinji i nepravedno drži u bivšoj RH-čekaonici (Sjeverna Makedonija), trećima se pak (BiH, Srbija, Crna Gora…) riskantno zbog protoka vremena maše pred nosom čas mrkvom, čas batinom, a da se zapravo ne zna što se, kako i kada želi postići. A ono, ako nećeš ti, hoće druga tri, pa…!?
Koliko se god CRO premijer Andrej Plenković busa u „europejska“ prsa i zasluge za tzv. europski put BiH i zaklinje u tzv. čvrstu potporu RH na tom putu, činjenica je da osobno nije niti će ubuduće biti u poziciji jezičca na vagi u tom smislu budući da BiH ni u sljedećem tisućljeću – tako, je li, disfunkcionalna zbog polit-nacionalističkih, da se ne kaže separatističkih, ovnova na brvnu – ostvariti tih barem 120 reformâ/uvjeta za dotrčati tzv. europskim putem do cilja. Jedan od aktualnih dokaza su na srpskoj b-h strani Dodikovi ratovi „do istrage naše ili vaše“ (mostarsko-beogradski velikosrbin Nikola M. Stojanović) s Unijom i proameričkim tzv. kolektivnim Zapadom, odnosno bošnjački „nesporazumi“ (ne samo zbog izbornog zakona, koji ni EU ne inzistira promijeniti po hrvatskoj želji, sic transit) s HDZ-ovim b-h Hrvatima i zagrebačkim suflerima s Trga žrtava fašizma.
Jednima se bezobrazno gleda kroz prste i nesavjesno gura u prvi kandidatski plan, druge se kinji i nepravedno drži u bivšoj RH-čekaonici, trećima se pak riskantno maše pred nosom čas mrkvom, čas batinom, a da se zapravo ne zna što se, kako i kada želi postićiU tom svjetlu, Penkovićevo samopozvano hodočašće među b-h Hrvate, koji složno pušu u njegov rog, uopće ne opravdava razlog što ga je naveo kao „potrebu“ svoga čak dvodnevnog „službenog“ posjeta Sarajevu i Mostaru. Tim više, jer je i sama predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto vrlo tamnim bojama predstavila stanje u svojoj zemlji, gdje su od proljeća 2024. intenzivirane političke svađe onemogućile dogovor o reformama radi pristupa EU fondu sa šest milijardâ eura potpore Planu rasta za zapadni Balkan, nisu doneseni zakoni, koji su uvjet za početak pristupnih pregovora niti je imenovan glavni pregovarač. Neki političari i mediji drže da je i to dio – predizborne igre. Politikantstvo prije ili protiv europskog napretka zemlje!? Itekako, jer samozvani „vječni“ vođe svih triju daytonski tzv. konstitutivnih b-h naroda bogovski žive upravo na sabotiranju tzv. europskog puta BiH, čemu su Milorad Dodik i Dragan Čović, paradoksalno, najuvjerljivija usporedba sa slikom Doriana Graya.
„Reformski procesi u BiH su u blokadi koju osobno pokušavam ukloniti“, kazala je Krišto. „U situaciji smo dobro poznatoj, pa je svake dvije godine uoči lokalnih izbora u BiH otežano donošenje odluka, zbog kampanja gotovo nemoguće. To jako opterećuje odnose u BiH i europski put tako da je neophodno napokon riješiti pitanje legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda (Hrvata, op. a.) u tijelima vlasti na svim razinama. Nakon izbora se ipak nadam napretku. Čekaju nas obaveze na putu u EU. Određen broj zakona je dobro usuglašen, a još trebamo raditi na zakonima o sudstvu, graničnoj kontroli, zaštiti osobnih podataka, ali i na novom izbornom zakonu.“
Plenković je pak reagirao na bošnjačke kritike zbog navodne politizacije svog posjeta BiH dva dana uoči početka službene kamšanje za lokalne izbore 6. listopada i nazočnosti/govora na svečanosti otvaranja mosta „Hercegovina“ na koridoru V c nedaleko od Počitelja: „Došao sam kao promatrač i čestitar, pa to ne treba politizirati kao što čine bošnjačke oporbene stranke. Kritike su neprimjerene, jer se radi o zajedničkom koridoru. Ako je nekomu zbog toga krivo, meni je žao“. Bivši bošnjački član Predsjedništva BiH i šef ključne bošnjačke stranke SDA Bakir Izetbegović mu je oštro odbrusio: „Ponaša se kao da je u vlastitom dvorištu, cijela je ceremonija hrvatizirana, a hrvatski premijer nema što raditi na otvorenju tog mosta budući da ga Hrvatska nije financirala ni sudjelovala u izgradnji koridora V c“. CRO premijer Plenković tvrdi kako se „slučajno podudario njegov posjet sa svečanošću otvaranja mosta, a glavni je razlog dolaska snažna i kontinuirana potpora RH europskom putu BiH“, pa…
Je li mu vjerovati? Naravno da nije. Čak i svaki politički lajbek znâ kako se uoči svakih balkanskih izbora – od RH do BiH, Crne Gore i Sjeverne Makedonije – „svečano otvaraju“ pred tv-okom dizala, postavljanje novih žarulja na uličnim stupovima, dva metra nogostupa u selu bogu iza nogu, zakopava temeljno kamenje za zgrade koje nikad neće biti izgrađene, dovoze bageri na pustopoljine kojima nikad neće proći brza cesta… „Mi znamo, hoćemo i možemo“, viče se u novinarske mikrofone, „oni ne znaju, ne žele i ne mogu, pa vi birači vidite čija mati crnu vunu prede!“ Ključa li ključa u tzv. bosanskom loncu, pištanje vruće pare ne sluti na dobro, a „službeni“ Plenkovićv posjet kuhinji u kojoj ga mnogi ne žele, jer u njoj uistinu nema što tražiti – pa se druži samo s pomoćnim radnicima što gule krumpir i peru posuđe? – ostavit će samo dodatne kontroverze.
„U političkom i javnom životu, ali i u medijskom prostoru BiH, u razdoblju od suspenzije Ustava Federacije BiH na jedan dan, nametanja vlade Federacije, delegizimizacije izborne volje i uskraćivanja političkih i utavnih prava Bošnjaka, svjedočimo uznemirujućem i duboko zabrinjavajućem djelovanju i porukama političkih predstavnika HDZ-a BiH“, priopćio je Ured potpredsjednika Federacije BiH Refika Lande o Plenkovićevoj ulozi na svečanosti otvaranja mosta „Hercegovina“. „Osnaženi političkim položajem unutar federalne koalicije u kojoj sve političar odluke donosi isključivo Dragan Čović, a koje ‘Trojka’ izvršava i u odsustvu političke snage u vlasti koja bi zaštitila interese države, politički predstavnici HDZ-a BiH, državne su institucije i projekte financirane sredstvima građana BiH usmjerili prema ostvarenju vlastitih i političkih ciljeva Republike Hrvatske.“
Lando drži skandaloznim da premijer tuđe države ne samo drži govor već i da se projekt mosta „Počitelj“ preimenovanog u „Hercegovina“, izgrađen novcem svih građana Federacije BiH, predstavlja kao hrvatski. „Kulturno-umjetnički program“, navodi Lando, „jednako je neprihvatljiv, jer ističe samo i isključivo kulturu i tradiciju hrvatskog naroda, a koje u kontekstu cijelog događaja ima za cilj snaženje utiska da se radi o hrvatskom projektu izgrađenom na ‘hrvatskom teritoriju’. Dakle, Bošnjaci i drugi građani Federacije su ozvani vraćati kredite kojima je financiran projekt, ali nisu pozvani sudjelovati u kulturno-umjetničkom programu i ceremoniji otvaranja te da promoviraju vlastitu kulturu i tradiciju.“ Lando spominje i podatak da je u Komisiju za tehnički pregled izvedenih radova na autocesti na koridoru V c imenovano 12 Hrvata i samo jedan Bošnjak.
„Završetak i puštanje u rad jednog od najvažnijih infrastrukturnih projekata prometne komunikacije trebao je biti proslava države BiH i naših postignuća, a ne poniženje države i pretvaranjem ceremonije u predizborni skup HDZ-a BiH“, zaključio je potpredsjednika Federacije BiH Refik Lando. CRO premijer i šef vladajućeg HDZ-a u RH, zapravo gazda istoimene mostarske stranačke filijale, „slučajno“ se našao govoriti podno Počitelja-grada na otvaranju tuđeg mosta u tuđoj državi!? I to, je li, nema nikakve (pred)izborne veze niti su samozvani vođe tzv. najmanjega, najmalobrojnijeg naroda u BiH postupili nacionalistički tužno, šovinistički izbacivanjem Bošnjaka i inoetnika s „hrvatske svečanosti“ na nesuđenu tzv. velikohrvatskom tlu!? Pa kako onda tzv. HZ/HR Herceg-Bosna iz Thompsonove „Lijepa li si“ ne bi bila – legitimna pokrajina RH!?
Plenković i podanici ne vide – na općehrvatsku nesreću! – da nema niti može biti kruha od tako pljesnivog žita. CRO predsjednik je pak Zoran Milanović, glede&unatoč premijerova ničim izazvanog hodočašća u BiH, ironično komentirao to nepotrebno zavlačenje ruke u džep hrvatskih poreznih obveznka: „Plenković je progutao tabletu za hrabrost i napokon progovorio o neravnopravnosti b-h Hrvata, ali je naišao na vrlo oštro negodovanje dijela tamošnje javnosti“. S pravom?
