Kad se zbroji dva i dva, teško je oteti se mučnom osjećaju kako žiteljima Bijedne Naše nedvojbeno prijeti rizik od energetskog siromaštva, na što je kao negativan učinak proširenja obaveze na ETS trgovanje i skupljeg plinskoga grijanja upozorio u Jutarnjem listu Julije Domac, ravnatelj Regionalne energetske agencije sjeverozapadne Hrvatske. „Uključivanje emisija stakleničkih plinova iz sektora cestovnog transporta i zgradarstva povećat će cijenu energije i time izdatke za energiju svim kućanstvima“, tvrdi Domac, „neovisno o njihovu dohotku. Budući da u kućanstvima s nižim dohotkom troškovi za energiju čine veliku stavku kućnog budžeta, poskupljenje će se više negativno odraziti na siromašna kućanstva. Tog su problema svjesni i u Europskoj komisiji pa se pripremaju mehanizmi koji bi trebali ublažiti taj problem.“ Živi bili… No, prag siromaštva nikako nije isti u Njemačkoj, Francusukoj, Luksemburgu ili Švedskoj i Rumunjskoj, Bugarskoj i Hrvatskoj, pa… Koliko god jest na mjestu zahtjev da energija bude tržišna i transparentna kategorija u državnim politikama i Uniji, nije ništa manje potrebno u EU kao i u svakoj članici posebno povesti računa o tzv. ranjivim skupinama u društvu, siromašnim kategorijama koje nisu tržišno validne te im se mora osigurati jednoznačan, pošten kriterij za subvencioniranu cijenu energije
Marijan Vogrinec
Nema nikakvih problema: ako kaže Ursula von der Leyen – premijer RH Andrej Plenković i bez razmišljanja uzima njezinu volju zdravo za gotovo – štono sutra ćemo svi u Bijednoj Našoj sjesti u električne automobile, ali i kuhati i grijati/hladiti se u svojim domovima science fiction uređajima na tzv. zelenu energiju iz obnovljivih izvora. Je li, čim Von der Leyen i njezin hrvatski zaslužnik za poziciju predsjednice Europske komisije Plenković podijele našim žiteljima vaučere – ili gotovinu, zašto ne budući da najveći dio tzv. malih/običnih ljudi to ne može platiti iz svojih plaća i mirovina – za besplatnu ili bar 80-90 posto subvencioniranu nabavu zelenoenergetskih uređaja u domaćinstvu i osobnih prometala, jer već odavno nisu luksuz no nasušna životna potreba u suvremenom društvu. Tada zaista neće biti baš nikakvih problema da – ekološki svjesni krajnjeg časa (ako?) za spas Plavog planeta od puzeće stakleničke katastrofe; itekako ustrašeni klimatskim armagedonom kojim je priroda obrambeno načela opstanak ljudskog roda – masovno pohrlimo dovlačiti u reciklažna dvorišta svoje već punoljetne naftno-benzinsko-plinske limene ljubimce, radijatore, peći, bojlere, kuhala, grijala, počupane iz zidova plinske instalacije…
Tko je imao sreću desetljećima jeftinije si kuhati na plin i grijati se zimi jer se dao nagovoriti od državnih energetičara da je to i ekološki prihvatljivije od drva, ugljena, lož-ulja budući da „plin ne zagađuje“ kao kruta i tekuća fosilna goriva, sada ima – manje milom, a više državnom silom – poslušati ekološki „puno svjesnije“ državne energetičare koji tvrde da je plin krivac za enormno povećanje količine stakleničke ugrize svijeta. A kućanstva tu kolo vode? I eto ti vraga. Predsjednica Europske komisije Von der Leyen i premijer Plenković – karikaturalno slab na svaki mig te bivše njemačke ministrice obrane koja je došla u Uniju s novom agendom, promovirati tu politiku zdravog života, čiste prirode, tzv. zelene energije iz obnovljivih izvora – naravno da neće omogućiti hrvatskim građanima besplatan, pa čak ni visokosubvencionirani brzi energetski prijelaz s tradicionalnih, ekološki suspektnih na trošila koja ne emitiraju stakleničke plinove i ne utječu na karbonizaciju u okolišu. Kad su nedavno Von der Leyen i Plenković posjetili automobilski elektroinkubator Mate Rimca, čija nova „Nevera“ zaustavlja dah i izgledom i cijenom od cca 2,5 milijuna kuna, Njemica je uzdahnula u nevjerici: „U Hrvatskoj sam vidjela budućnost“.
Vrdoljakova neodgovornost
E sad, da se pomalo gorkasto našalimo, kada će ona i njezin hrvatski fan omogućiti takvu automobilsku budućnost barem većini tzv. malih/običnih ljudi u Bijednoj Našoj koji se do 2030. godine imaju ostaviti svojih vozila sa benzinskim, dizel i plinskim motorima. Jer, u planu je, od te godine će na prometnicama u Uniji biti mjesta samo za električne automobile. Od 2050. godine pak, u Uniji se više nitko neće grijati/kuhati na prirodni plin, a već do 2026. godine – kako se navodi u energetskoj strategiji Europske komisije – prirodni će plin za kućanstva poskupjeti najmanje 25 posto (u Mađarskoj, Litvi, Latviji i Rumunjskoj i više od 30 posto) zbog uvođenje tzv. poreza (naknade) na stakleničku emisiju ugljičnog dioksida (CO2). Koju naknadu, je li, već plaćaju potrošači električne energije, odnosno rastuću tzv. naknadu za obnovljive izvore energije, što je u vrlo mutnim okolnostima „pet minuta prije ponoći“ potpisao bivši ministar u SDP-ovoj vladi Ivan Vrdoljak. Navodno, potrošači električne energije diskriminirani su u odnosu na potrošače prirodnog plina, pa će ih od jeseni i nadalje, je li, sustizati i prestizati „pravda“ drastičnog poskupljenja plina kako bi se čim prije ostavili tog energenta.
Rečeni Vrdoljak je pod lažnim izgovorom kako to zahtijeva Unija, a ne on ili vlada, bio „ozakonio“ građanima i obaveznu ugradnju tzv. razdjelnika topline na radijatorima na čemu su masno zaradile dvije strane tvrtke. To je pak bacilo građane u enormne troškove, natjeralo na štednju energije i smrzavanje, ali su svejedno dobili 30-40 posto skuplje mjesečne račune. Izbio je opći bunt u javnosti, polemike stručnjaka i nestručnjaka sustizale su jedna drugu, a glavni krivac iz koalicijske stranke izvukao se lišo. Kao što u Bijednoj Našoj jest tragikomična tradicija. Ne snosi se ni politička odgovornost, kamoli kaznena ni za najgore štete državi i građanima. Nije zgorega spomenuti i golgotu tisuća u potresu postradalih Zagrepčana – neće biti drukčije ni stradalnicima na Baniji – koji vode jamačno beznadne tzv. bojlerske bitke s Gradskom plinarom i dimnjačarskim monopolom u metropoli radi ponovnog uključenja u plinsku mrežu. Puštanje plina im se uvjetuje zamjenom svih plinskih bojlera – kondenzacijskim. I to traži EU?
Međutim, ni Ursula von der Leyen, ni Plenković, ni Gradska plinara, ni dimnjačari niti itko drugi od vlasti i moći ne pita otkud bar prosječnom Zagrepčaninu cca 23.000 kuna za kupnju i ugradnju kondenzacijskog bojlera. Da se i ne govori o penziću s prosječnih 2500 kuna mirovine (više od 800.000 u RH), a tih je o-ho-ho baš na potresom pogođenim područjima. K tomu, plinski kondenzacijski bojleri po europskom projektu Fit for 55 ubuduće također više ne dolaze u obzir, i neke zemlje u Uniji su već zabranile njihovu ugradnju. Lako je tuđim nježnikom gloginje mlatiti, je li, uz kavicu i kiselu vodu smišljati u uredu energetske mjere, uredbe i prepisivati eurounijske „standarde“ kojima se „moramo zaštititi od sve tragičnijih posljedica klimatskih promjena“, a ne pitati se kao što se uz žmul crnoga dobroćudni Šime pita u oštariji: „ A ko to more platit!?“ Prosječan žitelj Bijedne Naše – koji postoji isključivo kao statistička činjenica budući da je društvo nepovratno srozano na gro tih što jedva preživljavaju od danas do sutra, balansiraju na žici siromaštva, i napadne manjine (pre)bogatih većinom bez dokaza o zakonito stečenoj imovini – ne mogu platiti niti su dužni plaćati ceh zbog ekološke štete koju je u zadnjih 150 godina namro gramzljivi/nehumani kapitalizam i Plavom planetu i ljudskom rodu.
Megakorporativni kapitalizam koji nemilosrdno i bez pameti o budućnosti svijeta sakati prirodu gramzljivim otimanjem resursa u neobnovljivim količinama i uzničenjem masa u industriji profita ništa ne plaća niti kani platiti. Dapače, iskrčuje i spaljuje Amazonu, ruje brda i doline, pregrađuje vodotoke, truje zrak, vodu i tlo toksičnim industrijama, nepovratno inficira planet pokusima sve novih i novih oružja sudnjeg dana, izaziva lokalne i regionalne ratove (trgovina oružjem, pražnjenja vojnih arsenala), opasno i smrtonosno eksperimentira klimom kao oružjem, etc. I onda su vlasnici obiteljska trošila prirodnog plina isključivo krivci za prijeteće klimatske promjene? Logika za vola ubit’. Ne zato što je to neistina ili bar nije cijela istina već i stoga što je eliminacija prirodnog plina iz kućanstava/prometa u kratkom roku, po receptu Ursule von der Leyen, utopija i kao ideja. Kad bi se u strategijom zadanim rokovima baš sva kućanstva i automobilska industrija samo u EU odrekli prirodnog plina, što je nemoguće iz milijun i jednog praktičnog, ekonomskog i političkog razloga, teško već narušeno klimatsko zdravlje Zemlje ne bi se dalo ni zaliječiti, a kamoli spriječiti ili možda samo vidljivije usporiti daljnji ekološki slobodan pad.
Tu nisu u pitanju pojedine zemlje, kontinenti, aktivističke udruge i pokreti, više ili manje specijalizirane međunarodne asocijacije, injsl., nego čvrste volje, dogovora i sinkronizirane ekološke operative cijelog svijeta. Sve od glavnog tajnika UN-a i svakog državnog vođe do zadnjeg žitelja na kraju Plavog planeta. I bez ijedne politički promiskuitetne fige u džepu. Kakvu drže Zapad i predsjednica Europske komisije s bliskim suradnicima na tzv. zelenom projektu budućnosti Starog kontinenta radi sabotiraja Rusije i hladnoratovskog ataka na njezin energetski business, gdje izvoz plina i nafte zapasuje cca polovicu državnog proračuna. A i to je, je li, račun bez krčmara. Zapadna Europa u trećini svojih energetskih potreba ovisi baš o ruskom prirodnom plinu, jer američki tekući iz škriljevaca, odnosno plin iz udaljenijih izvora: na Bliskom istoku, Australiji… nije ekonomski isplativ. Budući da kapacitet megaplinovoda Sjeverni tok 1 više nije zadovoljavao potrebe, izgrađen je i već se puni Sjeverni tok 2, koji je bivši američki predsjednik Donald Trump (izvukao SAD i iz Pariškog sporazuma o klimi, sic transit, pa njegov nasljednik u Ovalnom uredu popravlja štetu) poželio zaustaviti po svaku cijenu. Čak i nediplomatskim pritiskom na njemačku kancelarku Angelu Merkel, ali ga je ona glatko zanemarila. Ekonomski je interes Njemici važniji od interesnog prijateljstva, pa…
Ekologija na pogon Von der Leyen
Bijedna je Naša, doduše uz kiselu potporu EU-a zbog američkog pritiska, nedavno pustila u pogon u akvatoriju otoka Krka skupi LNG terminal za ukapljeni plin (iz američkih škriljevaca, sic transit, barem 35 posto skuplji od ruskog prirodnog) megalomanskog kapaciteta 2,6 milijardâ prostornih metara koji znatno prelazi domaće potrebe. Podmirivane dijelom s naših plinskih polja, a dijelom priključkom na rusku plinsku mrežu. Premijer se Plenković neki dan zbog LNG-a na Krku podičio von oben time kako se „Hrvatska upisala na plinsku kartu svijeta“ (sic transit), iako vlasnici LNG-a (HEP i Prvo plinarsko društvo) nemaju trajnije isplativog zakupca (čak ni u MOL-u, vlasniku Ine) viška kapaciteta niti imaju/će imati dugoročnije kupce plina iz tzv. diverzificiranog dobavnog pravca (radi neovisnosti o ruskom plinu), pa će hrvatski potrošači plina skupljim prostornim metrom tog energenta podmirivati gubitke zbog energetske megalomanije HDZ-ove vlasti, kojoj je neukusan touch uvlačenjem Trumpu dala bivša gaf-predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Plin je poskupio građanima već na proljeće, kada je zbog prestanka sezone grijanja to manje primjetno na računu, a najesen slijedi novi udar plinskom toljagom made in EU (Fit for 55), pa su bajke o „liječenju“ klime od ugroze stakleničkim emisijama.
Srećom – ako ne treba, je li? – Bijedna će Naša uz svekoliko novčano razumijevanje Ursule von der Leyen osigurati ekološki itekako svjesnim hrvatskim žiteljima električne automobile (čak je i poduzetnik Rimac u šali obećao pred Von der Leyen i Plenkovićem „razmisliti“ o električnim „Neverama“ i za znatno plići hrvatski džep, sic transit) te kuhanje dnevnih obroka, toplu vodu i grijanje zimi tzv. zelenom energijom iz obnovljivih izvora. Taj scenarij nema šanse ostvariti se. Ali itekako ima, barem u RH, scenarij poskupljenja pod kišobranom energetske strategije Europske komisije (Fit for 55) za tzv. spas Zemlje od pogubnih klimatskih promjena, koju je gramzljivi megakorporativni kapitalizam nepopravljivo osakatio u prošlih cca 150 industrijskih godina. To čini i činit će unatoč strategijama, sporazumima, dogovorima i političkim tiradama čak s govornice UN-a. Nema te sile koja će milijardera odvratiti od još jedne milijarde, pa još jedne, pa… Ma koliko se priroda katastrofalno i često osvećivala upravo najsiromašnijima među 7,5 milijardâ žitelja na planetu.
08.07.2021. Sveta Nedelja – Sve je spremno za posjet Ursule von der Leyen i premijera Andreja Plenkovica tvrtki Rimac automobili
Photo: Josip Regovic/PIXSELL
Strategijom Europske komisije se predviđa drastično poskupljenje plina svima u Unijio od 25 do čak i više od 30 posto do 2026. godine s ciljem smanjenja njegove uporabe te emisije stakleničkih plinova (ugljičnog dioksida, CO2). „Ministri za okoliš članica EU-a na svom su neformalnom sastanku u Sloveniji razmijenili stajališta o zakonodavnom klimatskom paketu ‘Fit for 55’, ali se pokazalo da o rješenjima o tomu kako smanjiti ispuste stakleničkih plinova i njihov utjecaj na klimatske promjene postoje velika razmimoilaženja“, kazao je nedavno u povodu tog skupa slovenski ministar Andrej Vizjak na Brodu kod Kranja, čija zemlja u ovom semestru predsjeda Vijećem EU-a. „Pozdravili smo zakonski prijedlog Europske komisije i složili se da on predstavlja dobru osnovu za daljnje usklađivanje.“ To će reći, je li, da sustav trgovanja kuponima za štetne emisije (EU ETS) ostaje temeljem europske klimatske politike, odnosno da će onečišćivači plaćati ekološku štetu, a poticaje će dobivati svi koji smanjuju štetne emisije. Ali nikoga se u EU neće poštedjeti drastičnih poskupljenja potrošnje prirodnog plina niti će se mijenjati globalni rokovi za tehnološku transformaciju, što će nedvojbeno izazvati još svakovrsne nesporazume među članicama EU-a, ali i unutar pojedinih država. Stoga i nije očekivati konsenzus o klimatskomu zakonskom paketu prije no što se sljedeće godine u semestralnom vodstvu Vijeća EU-a izmijene najprije Francuska, pa Češka. Možda ni tada?
Velika je enigma i to hoće li predloženi klimatsko-socijalni fond omogućiti svima jednakost za vrijeme tehnološke transformacije trošila s fosilnih energenata na tzv. zelenu energiju iz obnovljivih izvora. Tim više, jer se tu, po novom, uključuje i pomorski promet. Slovenija je stajališta, ističe Vizjak, da „ne može biti univerzalnih rješenja za sve kako u predviđenom roku ispuniti ciljeve“ iz zakonodavnog paketa Europske komisije. Frans Timmermans, potpredsjednik Komisije i povjerenik za tzv. zeleni dogovor pak upozorava na vrlo ozbiljne posljedice ne krene li se brzo, zajednički i dogovorno u „znatno smanjenje štetnih ispusta u atmosferu i ublažavanje posljedica klimatskih promjena“ budući da „cijena u ljudskim životima i materijalnim štetama može biti veća od cijene koju Komisija predviđa u zakonodavnom paketu“. To jest istina, no dnevna politička zbílja je nešto drugo ne samo među 27 članica Unije već i u svakoj od njih posebno. U Bijednoj će Našoj aktualna vlast bez ikakva sustezanja smjesta prihvatiti zahtjev Europske komisije da prirodni plin kućanstvima poskupi 25 posto, jer su parlamentarni izbori za cca tri godine, a empatije prema većinom socijalno ugroženom stanovništvu ionako nije ni imala. I Plenkovićeva, je li, karijera možebitno sutra u vrhu bruxelleskog činovništva ključno ovisi o njegovoj susretljivosti danas prema Von der Leyen i europučanima.
Sirotinja u Rimčevoj „Neveri“
Kad se zbroji dva i dva, teško je oteti se mučnom osjećaju kako žiteljima Bijedne Naše nedvojbeno prijeti rizik od energetskog siromaštva, na što je kao negativan učinak proširenja obaveze na ETS trgovanje i skupljeg plinskoga grijanja upozorio u Jutarnjem listu Julije Domac, ravnatelj Regionalne energetske agencije sjeverozapadne Hrvatske. „Uključivanje emisija stakleničkih plinova iz sektora cestovnog transporta i zgradarstva povećat će cijenu energije i time izdatke za energiju svim kućanstvima“, tvrdi Domac, „neovisno o njihovu dohotku. Budući da u kućanstvima s nižim dohotkom troškovi za energiju čine veliku stavku kućnog budžeta, poskupljenje će se više negativno odraziti na siromašna kućanstva. Tog su problema svjesni i u Europskoj komisiji pa se pripremaju mehanizmi koji bi trebali ublažiti taj problem.“ Živi bili… No, prag siromaštva nikako nije isti u Njemačkoj, Francusukoj, Luksemburgu ili Švedskoj i Rumunjskoj, Bugarskoj i Hrvatskoj, pa… Koliko god jest na mjestu zahtjev da energija bude tržišna i transparentna kategorija u državnim politikama i Uniji, nije ništa manje potrebno u EU kao i u svakoj članici posebno povesti računa o tzv. ranjivim skupinama u društvu, siromašnim kategorijama koje nisu tržišno validne te im se mora osigurati jednoznačan, pošten kriterij za subvencioniranu cijenu energije.
Bez toga ne ide. A bude li nekako ipak išlo, ići će vrlo teško. E sad, hoće li dobiti i subvencioniranu električnu „Neveru“ Mate Rimca i tzv. zelenu kuhinju, tzv. zeleno grijanje i štošta još životno presudno, a tzv. zeleno iz obnovljivih izvora? Naravno da neće. Papir svašta podnosi, a politički jezik pogotovo, pa… Kažu, je li, lako je tuđim nježnikom gloginje mlatiti.
