Pobuna protiv vjeronauka

Ljudima prekipjelo, pa kad već tzv. pravna i ustavno sekularna Bijedna Naša ne želi vidjeti "nevidljivu" i godinama dozlaboga diskriminiranu djecu čiji ih roditelji nisu upisali na izbornu nastavu katoličkog vjeronauka u osmoljetkama, uzeli su pravdu u svoje ruke, pa kud' puklo da puklo. U zagrebačkoj su OŠ Ivana Meštrovića u srijedu su ostali zatečeni svi krivci za to što se u VI. razredu blok sat (sic transit) katoličkog vjeronauka - pazi: blok sat (!), kao da se radi o materinskom jeziku, matematici ili likovnoj kulturi, gdje je to razumno i razumljivo iz milijun i jednog pedagoški valjana razloga - našao usred dnevnog rasporeda. Gnjevni roditelji djece koja ne pohađaju vjeronauk, a škola ih nije odgovarajuće zbrinula ta dva nastavna sata, nego ostavila na vjeronauku zbog tzv. epidemiološke stege, jednostavno su upali u učionicu i odveli svoje obiteljske uzdanice iz škole. Prosvjed je to budući da Ministarstvo znanosti i obrazovanja ni u školskoj 2020./21., pogotovo još u dramatičnim okolnostima koronakrize, nema rješenje za pedagoški i humano, pod nadzorom zbrinuti osnovce koji ne pohađaju izbornu nastavu školskog vjeronauka.

Kristina Ercegović, ljutita majka jednog od diskriminiranih učenika koji ne pohađaju katolički vjeronauk, a zbog tzv. epidemioloških mjera mora biti u učionici za trajanja te nastave, kazala je Telegramu kako je "razrednik prvog dana nastave rekao učenicima da za vrijeme vjeronauka moraju ostati u razredu, sjesti u zadnji red i staviti slušalice na uši. Sada smo to napravili iz bunta, kao gestu. No nije poanta da mi trošimo svoje radno vrijeme i vodimo djecu izvan škole, nego da škola zbrine učenike koji ne slušaju vjeronauk". Roditelji su se požalili razredniku i pisali ravnatelju Milivoju Margelu, koji im nije odgovorio. I što bi odgovorio? Jamačno nije zajednički dogovor ravnatelja osmoljetki u Bijednoj Našoj da se SARS-CoV-2 uzme kao alibi (sic transit) da se nastavom katoličkog vjeronauka, pa baš vjeronauka, štiti i zdravlje djece koja ga ne pohađaju, nego im je valjda prišapnuo netko politički moćan. Zakrabuljen bit će u Duha Svetog ili sama međugorska vidjelica "Gospe poštarice" (Papa Franjo).

Zašto bi  to inače bila masovna praksa i zašto bi izazivalo masovan bunt? Koji se bunt zbog masovne prakse katoličke indoktrinacije i izvan tog izbornog predmeta, u svoj nastavi i izvannastavnim aktivnostima pročuo i do same pravobraniteljice za djecu Helence Pirnat-Dragičević koja se o vjerskim sadržajima kritički osvrnula u intervjuu Hini budući da "moj ured uočava kao problem da se nerijetko vjerski sadržaji u nekim školama prakticiraju i izvan nastave vjeronauka, npr. prilikom održavanja školskih priredbi". Ona to ne bez razloga drži neprihvatljivim. Što svakom tko drži do čl. 41. st. 1. Ustava RH o sekularnoj državi jest prihvatljivo, osim premijeru koji "ne razumije tu izjavu" jer "zaista ne vidi kako bi moglo biti da i vjerskih sadržaja nema u predstavama". Andrej Plenković je uvjeren da "živimo u slobodnoj zemlji i bilo bi neobično da u zemlji gdje imamo toliko vjernika, toliko katolika (statistički 86,28 posto po popisu žitelja 2011. godine, op. a.) da sada najedanput ne bude ničega. Što se tiče organizacije satnice pojedinih predmeta, vjerujem da svaka škola vodi računa o tome i da tu donese pragmatična i za učenike dobra rješenja".

Politički analitičar Žarko Puhovski ironizira svu tu frku: "Pogrešno je silom držati djecu na nastavi vjeronauka. Ja to politički od srca podržavam, jer svaka prisila na vjeronauk slabi utjecaj vjere, a povećava broj ateista. Pa, politički gledano, to je dobro za ateiste, a loše za vjeru". Inače, u pravu je kad tvrdi da su ravnatelji od početka nastave "pod užasnim pritiskom, jer im je u ovim uvjetima praktično nemoguće organizirati boravak toj djeci kad im nedoszaje osoblja, poput domara i spremačica, i prostora". To o padu broja katoličkih vjernika - razlozi su drugi par rukava, iako najviše krivnjom društvu i vremenu neprilagođene Crkve - potvrđuje zadnji popis stanovništva: u samo 10 godina ih je u "katoličkoj državi" (sic transit) čak 200 tisuća manje. Crkva to objašnjava na svoj, a ozbiljniji sociolozi religije na svoj način, pa...

Nova istraživanja među djecom i mladeži koji pohađaju vjeronauk - npr. to ga je vjeroučiteljima na 44. katehetskom danu Zadarske nadbiskupije 5. rujna predstavila Marijana Mohorić, članica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova i predavačica na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru - samo potvrđuju činjenice znane već godinama. Ali su kukavički prešućivane tamo gdje bi se o njima najmanje smjelo šutjeti: i u Crkvi, i u političkom tzv. mainstreamu, i u državnim institucijama odgovornim za odgoj i obrazovanje u svjetovnom sustavu, ali i među prosvjetarima i čak - roditeljima. Naime, većina djece i mladeži u dobi od 15 do 19 godina ne vole školski vjeronauk, podržavaju sve što Crkva osuđuje. Od pobačaja i kontracepcije, predbračnih spolnih odnosa, osobe od začeća do prirodne smrti, eutanazije i legalizacije istospolnih brakova do homoseksualnih iskustava, rada nedjeljomra i legalizacije/konzumavije lakih droga...

Četrdeset dva posto ili gotovo svaki drugi od 750 ispitanika/vjeroučenika u dobi od 15 do 19 godina uključenih u istraživanje na području Zadarske nadbiskupije tvrde kako pohađaju vjeronauk pod pritiskom roditelja i okoline. Da su imali slobodu sami odlučiti, nikad ne bi upisali na taj izborni predmet, iako ih se čak 89,5 posto izjasnilo katolicima. Čak 411 odgovora, prenijeli su Jutarnji list i portal Srednja.hr, dali su djevojke i mladići iz I. i II. razreda srednje škole, "a do njih se i htjelo doći jer su u Zadarskoj nadbiskupiji krizmanici učenici upravo tih razreda". Zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić komentirao je porazne rezultate koji upućuju na činjenicu da današnja djeca i mladež sumnjaju ili otvoreno ne vjeruju u niz temeljnih katoličkih dogmâ, a one se sljepački forsiraju. Crkva radi u korist vlastite štete, ili pak vjeronauk obdržava kao inkubator za izvaljivanje ateista?

Na veselje ne samo profesora emeritusa Žarka Puhovskog koji druka za ateističku renesansu, a vjerojatno bi ovog ljeta pao na državnoj maturi iz vjeronauka jer među četiri ponuđena odgovora na pitanje o kršćanskom stajalištu o životu kao pošteni i intelektualno potkovani ateist jamačno ne bi ni mrtav zaokružio točan: "Čovjek je osoba od trenutka začeća". Znači, našao bi se među propalim državnim maturantima koji su, je li, zaokružili netočan ispitni odgovor: A ("Ljudsko je zdravlje apsolutna vrijednost"), B ("Čovjek ima pravo odlučivati o vlastitome životu" ili D ("Ljudski život nije svet"). Eto zašto ni vjeroučenici ne drže pola pišljivog boba do kršćanskih dogmi po kojima je zigota svetinja nad svetinjama, a ljudsko zdravlje nije apsolutna vrijednost (što jest!?), čovjek nema pravo odlučivati o vlastitom životu (tko ima u njegovo ime, sic transit?) i ljudski život nije svet (što jest svetije od ljudskog života? Ama bar ništa i nitko).

Pametni mladi ljudi u digitalno doba nisu glinemol "pastirima", ne daju  dogmatskim predatorima mijesiti si svježu sivu tvar time kako je zigota kršćanska svetinja nad svetinja, a čim topla čovječja minijatura sklizne primalji među dlanove, mačku o rep s njom i njezinim ljudskim pravima. Životnim hodačima i mrgodnim mrmljačima očenaša i zdravomariji nagruvanim po prilazima bolničkim ginekologijama, oboružane odurnim transparentima paklenskih grožnjâ i jezivim vizualima izmrcvarenih fetusa, ljudska prava, pristojna pedijatrijska i socijalna skrb, predškolski odgoj, etc. djece više nisu na radaru. Mladi već odavno ne nose tu versku/vjeronaučnu modnu kolekciju što se samokritički pokazalo i na rečenomu 44. katehetskom danu Zadarske nadbiskupije koja je i bila naručila indikativno istraživanje među 750 veroučenika.

Na trulo stanje u globalnoj Crkvi uzastopno upozorava i sâm papa Jorge Maria Bergoglio te - uz neviđene subverzije/otpore tvrdih konzervativaca među klerom - zahtijeva i poduzima reforme. Ide sporo, ali ide. Zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije (HBK) Želimir Puljić pokušao je zajedno s vjeroučiteljima također proniknuti u to što je činiti hrvatskoj filijali globalne Crkve u odnosu na negativne trendove da mladi sve manje vjeruju u osnovne katoličke dogme: "To je naša realnost i to je naša stvarnost. To nije samo stanje djece, to je stanje njihovih roditelja, njihovih kumova (kumovi na prvoj pričesti svoje kumčadi dobiju doživotne obaveze skrbi, pa i za život kumčadi u vjeri i vjerskoj zajednici, op. a.), to je stanje naših župnih zajednica koje žive u svijetu kakav jest. Mi smo tu da ponudimo nešto alternativno. Crkva i vjeroučitelji trebaju nuditi odgovore. Da se trudimo naviještati Isusovu Radosnu vijest u ovom svijetu i pred ljudima koji tragaju za istinom i srećom, ali je nekad nalaze na pogrešnom putu i na pogrešan način." Neki bi okorjeli šaljivac na ovomu mjestu prilijepio komentar, citirajući Dina (Slavko Štimac) - "Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem" - iz uspješnice Sjećaš li se Dolly Bell? Emira Kusturice.

Nekako u jeku frke zbog toga što se - pod šašavim izgovorom zaštite zdravlja osnovnoškolske djece od virusa SARS-CoV-2, nemiješanja među razrednim odjelima, neizlaženja iz učionica za odmora, etc. - na satovima katoličkog vjeronauka prisilno drži i učenike koji nisu upisani na tu izbornu nastavu, ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs je, pritisnut i roditeljskom peticijom i posebnim pismom, pustio "bijeli dim" iz unajmljenog staklenjaka na Sveticama o novom izbornom predmetu - ali tek od školske 2021./22. godine - kojim bi se pedagoški i ljudski zbrinulo diskriminiranu, "nevidljivu" djecu što za nastave vjeronauka čame pred učionicama, po hodnicima, možda u knjižnici ili se naganjaju oko škole. A sada sjede na satovima vjeronauka ili ih roditelji prosvjedno odvode kući. Kao neki dan u Zagrebu. Navodno bi alternativa vjeronauku trebao biti novi humanistički izborni predmet, ali kako će se zvati - nitko još ne zna.

Dok se to ne ostvari - ako se uopće ostvari; više je upitnika no uskličnika; znâ biti po onoj o obećanju ludom radovanju - ti će "nevidljivi" školarci u zadrtijih ravnatelja/(vjero)učitelja do daljnjega, htjeli ne htjeli roditelji, biti na katoličkom vjeronauku ili, što se opet dnevno događa, biti kojekuda bez nadzora. U/oko škole. Nedopustivo i licemjerno od školskih vlasti, a moralno promiskuitetno od većine roditelja koji tu diskriminaciju, doduše, ne odobravaju, ali šute eda im - kompleksima vjere, mitologije, prošlosti i tradicije kontaminiranom društvu - djecu ne bi stigmatizirali više no inače. "Ne ideš na vjeronauk, ne ideš u crkvu, pa ti nisi Hrvat/ica!" Užas! A RH dnevno telali političkim ustima da je demokratska, ustavno sekularna, civilizirana i europski uljuđena zajednica. Sic transit. Cijeli naraštaji djece i roditelja slobodnijih svjetonazora ne trebaju tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj? Jao i naopako.

"Peticiju pokreće neformalna grupa roditelja iz različitih gradova Hrvatske kojima je zajedničko to da im djeca ne pohađaju vjeronauk u osnovnoj školi", navodi se neki dan u peticiji Ne može tako dalje kojom se traži prilagodba rasporeda sati u školi tim učenicima koji "preko 20 godina sjede na hodnicima, u boljem slučaju u knjižnicama ili borave ispred škole". I dalje: "Neki roditelji zbog toga i upisuju djecu na vjeronauk, ne želeći da im dijete sjedi na hodniku, da bude stigmatizirano ili drukčije. Jer sustav je postavljen tako da su mu ta djeca nevažna i nevidljiva, a upravo ih to čini još vidljivijima i ranjivijima. Učinimo nešto zajedno, kao građanke i građani ove države, da se to promijeni!" Na te diskriminatorne činjenice također podsjećaju pismom ministru Fuchsu, ne vjerujući da je to tako dugo normalno državi i onima koji ju vode te "da se nije pronašlo sustavno rješenje".

"Dakle", tvrde roditelji u pismu, "u ovom slučaju nema dileme - riječ je o nebrizi za djecu koju desetljećima iskazuje sam državni vrh. No, jasno je i da nije riječ samo o nebrizi, već je to poruka i roditeljima i djeci 'tko vam je kriv što ne idete na vjeronauk, da ste ga upisali, ne biste imali tih problema'. Mnogi su roditelji pokleknuli upravo zbog te poruke koja se nalazi u podtekstu ovakvog odnosa. Upravo je započela nova školska godina s novim mjerama kojima su se škole prilagodile. Sve se rješava! Maske, temperature, strelice, nemiješanje razreda, itd. Međutim, ne rješava se problem djece koja ne idu na vjeronauk pa roditelji svjedoče kako im se u školama 'preporučuje' da djeca ostanu u razredu na satu vjeronauka. Zamislite, cijeli svijet se pandemiji prilagodio na različite načine u različitim segmentima, ali za djecu koja u Hrvatskoj ne idu na vjeronauk - jedino rješenje je da ipak idu, makar neformalno. Poštovani ministre, ne može. Ne može tako dalje. Ako nadležni ne mogu riješiti ovaj problem, neka odu i svoje mjesto prepuste onima koji to mogu i znaju. Ako ne žele, onda će dobiti točku otpora."

Roditelji traže rješenje dvaju svojih zahtjeva. Prvo, da se đake zbrine na drugi siguran način (u drugoj učionici ili izvan škole) uz nadzor, što ima financirati država, ne škola ili lokalna samouprava "koje se ništa nije pitalo kad su se potpisivali Vatikanski ugovori". Drugo, da se vjeronauk u školskoj 2020./21. godini smjesti u rasporedu sati na početak ili kraj dnevne nasatve, "odnosno da se djeci ponudi još jedan izborni predmet koji bi pohađala u vrijeme dok se održava nastava vjeronauka". Recimo, još jedan sat "likovne ili glazbene kulture, predmeta koji su sramotno svedeni na jedan sat tjedno, ili domaćinstvo, tehnička kultura, robotika i dr. Namjerno ne spominjemo građanski odgoj jer je to predmet koji bi trebali imati svi učenici. Za navedene predmete kadar već postoji i u školama i na burzi pa je prijedlog izvediv i realan te dostižan za sljedeću školsku godinu".

Evo ga, dan-dva kasnije iz Fuchsovog minidtarstva medijska vijest - ne valjda fake news? - izborna alternativa vjeronaučnoj nastavi. Baš kako su roditelji tražili u svomu drugom zahtjevu. E sad, kad pedagoški, crkveni i politički umovi sjednu za stol - jer se bez "treba sjesti za stol" u Bijednoj Našoj ništa ne rješava - bit će itekako štofa za kakva rasnog satiričara. Višedesetljetno iskustvo zaredom propalih školskih reformâ na balkanskom kifliću uči kako tri lumena od struke, vjere i politike obično imaju po pet-šest "jako dobrih rješenja", koja se najčešće međusobno isključuju i ne podnose kompromis, pa... Sada će biti veselo (prvo) složiti se o uvođenju u školu izborne tzv. humanističke alternative vjeronauku, (drugo) o nazivu tog predmeta, (treće) sadržaju, (četvrto) profilu učitelja, (peto) udžbenicima, (šesto) trošku, etc. Posla kao u priči, vremena malo. Kako se god uzme, malo. A političke volje da se "nevidljivu" djecu učini vidljivom i neranjivom? Teško. Zasad samo riječi.

"Zbog usklađivanja odgojnoobrazovnog standarda potrebno je ujednačiti i optimalno opterećenje učenika", kazao je Jutarnjem listu Božo Pavičin, savjetnik ministra Fuchsa. "Zato je neophodno uvođenje alternativnog izbornog predmeta vjeronauku u osnovnoj školi. Taj alternativni predmet, kao što je uobičajeno, trebao bi biti iz srodnog područja, u ovom slučaju iz humanističkog. No o tome će u konačnici svoje mišljenje ipak dati struka, a zainteresirana javnost će imati priliku očitovati se." Crkva, kao, "nema ništa protiv" pedagoške alternative školskom vjeronauku, ali će jamačno opet skočiti na zadnje noge i biskupima će se dignuti kosa na glavama - kojima još nije otpala pod mitrama - ako itko samo spomene da bi to trebao biti izborni nastavni predmet religijske kulture. U kojemu bi se poučavalo o tomu koje sve religije postoje u svijetu, što koja slavi, koliko vjernika zapasuje, kakve su im tradicije, da su sve ravnopravne...

Za prvog znanstveno-prosvjetnog mandata Radovana Fuchsa sav se taj prijepor sveo na školski vjeronauk - u stopostotnom vlasništvu Crkve i stopostotnoj financijskoj obavezi poreznih svih obveznika koji plaćaju sve vjeroučitelje, sve udžbenike i svu ostalu logistiku - te alternativnu etiku u srednjim školama. Crkva jamačno ni sada neće pristati na nešto što bi se zvalo religijska kultura, ali pristala bi na naziv etike ili nečega sličnog. Pa će predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK Ivica Pažin, prenosi portal Srednja.hr, korektno će, diplomatski istaknuti kako je uvođenje alternative vjeronauku u nadležnosti države, a HBK će "sada kao dio sustava odgoja i obrazovanja (po katoličkom vjeronauku u školama) vrlo rado surađivati na tom području i dati svoj doprinos. Katolički vjeronauk u osnovnoj i srednjim školama je izborno obvezatni predmet. Ne radi se ni o kakvom prozelitizmu Crkve koja bi 'indoktrinirala' djecu i mlade, kako se često može čitati u javnosti. Još se manje radi o tome da bismo školske prostore koristili za 'regrutiranje novih crkvenih službenika'".

Koliko je god svjetovni/državni školski sustav stvar države i Ministarstva znanosti i obrazovanja, pa Crkva ne bi imala pravo suflirati/solirati u tom svjetovnom dvorištu, ne treba očekivati miran rasplet kada dođe na red uvođenje, imenovanje, određivanje gradiva, etc. alternativom predmetu. Koliko god je školski vjeronauk - takakv kakav jest, rigidan, beskrvan i zazoran - u slobodnom padu na učeničkoj rejtinškoj listi, Crkva ga ne dâ, kad treba drži se i zubima za zrak. To potvrđuje bunt protiv mogućnosti da roditelji ispišu dijete s vjeronauka, ali i pokušaj uvođenje izborne informatike u niže razrede osmoljetke. Biskupi (HBK) su bili protiv toga. Upozorili su na "moguće probleme". Sic transit. U strahu da će se djeca ispisivati s vjeronauka i upisivati na  informatiku. Koja jest atraktivnija od protuživotnih vjerskih dogmi i pruža znanja koja jamče bolje snalaženje novih, digitalnih naraštaja među izazovima budućnosti.

h-alter