Iscrpljeni blagdanskim maratonom, usporeni pojedenim brdima ukusne hrane, ustuknuvši pred snježnim nanosima po ulicama i nogostupima, i hladnoćom koju je pojačavao vjetar, Brođani su u ponedjeljak dopodne, 4. siječnja, bili demotivirani za svoje redovne flanerije i uobičajene pohode prema erogenim zonama grada. Jedan od dokaza: gola, napuštena Gradska tržnica, praznih tezgi, jezivo usamljena, bez svhe.
U Štamparevoj ulici, u blizini ulaza u Dom za stare i nemoćne osobe, na snijegom okruženom elektro-trafou, ako nisam pogriješio, prolaznike dočekuju dva natpisa: „Mamiću odlazi“ i „HDSSB“. Napravljene uz pomoć pripremljenih matrica, ispisane poruke podsjećaju na zatvor, kazne, zločine, na izgubljenu slavu i moć, na prošlo svršeno (?) vrijeme koje živi u slovima posijanim po gradu i teškim snovima jadnih preživjelih ljudi.
Brodska bolnica iza leđa fotoreportera, mjesto je gdje ljudi najviše umiru, a „Palma“ je firma preko puta, koja ih, ako sam dobro obaviješten, najviše sahranjuje. Između pogrebnog poduzeća i bolnice shrpljene su na tabli obavijesti o smrti, kao svojevrsni podlistak nekakvih zidnih novina o novostima u gradu. Osmrtnice podsjećaju i na to kako su umrli izgledali dok su bili živi kad su se slikali za osobnu u nekom foto-studiju. Ni bjelina snijega ne može ublažiti duboku crninu smrti.
Trgovina hranom za kućne ljubimce radi. Ponedjeljak je. Životinje ne znaju za radno vrijeme ove prodavaonice, one samo hoće jesti. Njihovi vlasnici to znaju, pa ako su zalihe hrane pri kraju, ulaze u radnju kupovati ono što je neophodno, ali i razne slastice. Istinske ljubitelje životinja snijeg i hladnoća ne mogu demotivirati. Kućni ljubimci su ima kao djeca.
Neobična je tišina pred Obrtnčkom školom u snijegu. Tu, u Nazorovoj ulici, gdje je graja produkt neobuzdane vitalnosti mladih života, a metež je ustvari red koji stariji ne razumiju- nema nikoga. Baš nedostaju učenici kad se prolazi. Vratit će se s ferija za tjedan dana i, ako su pametni, učit će za sebe i život, a ne za školu. Raspust je, odmaraju se, a neki, bogami, uče kod kuće.
A neki učenici su u kladionici na ulazu u Naselje Andrije Hebranga. Vrše, na zadovoljstvo kladioničara, uplatu- dvije za sreću. U Ratovima zvijezda, epizodi IV: Nova nada, Obi-Wan Kenobi kaže: “Moje iskustvo mi govori kako sreća ne postoji.” Možda ipak postoji- u listiću iz kladionice. Kako da znam, ako ne provjerim, misli učenik i ispunjava kombinacije. Pred ulazom se vidi otresen snijeg s cipela, a u ponekim cipelama možda hodaju srećkovići.
sbperiskop
