Napomena: Nažalost, Stanićevu fotografiju smo izgubili prilikom prinudnog i neselektivnog čišćenja "memorije" portala.
____________________
Andrija Stanić s nadimkom Doktor, ulični prodavač satova, dijelova za satove, baterijica, remenčića, narukvica, zidnih satova i još koječega, majstor koji na licu mjesta vrši neke sitne popravke, neuništivi je odraz daleke, takozvanim napretkom, odstranjene slike Broda, grada koji je nekada nudio nadu i šanse za sve. Doktor se sa svojim štandom smjestio na tržnici, na desnoj strani Horvatove ulici, 80 metara od njenog početka, ako se u nju odnosno u svijet pijačne trgovine ulazi iz Štampareve ulice. Doktor ordinira svaki dan. Uglavnom sjedi na svojoj hoklici. Govori uz pomoć govornog aparata. Pokušavam se sjetiti njegovog nekadašnjeg glasa. On je živi, pijačni inventar, kopča koja spaja prošlost i sadašnjost gradske pijace. Tražim kod njega okruglu baterijicu.
- Jel za vagu, pita.
- Da. Koliko, doktore?
- Dvadeset.
Doktor je neuništivi, rijetki interval sitnog biznisa u kontinuumu modernih trgovina u kojima pište kase, svjetli hladni neon i dahću hladnjaci. Doktor je jedan od posljednjih Mohikanaca koji trgovinicu ima pod vedrim nebom. On je djelić tople urbane vanjštine koja nestaje pred navalom gustih boja otuđenosti i impersonalnosti. Doktor - vedri, dobri čovjek kojeg volim pozdraviti, kod kojeg volim pazariti.
- Jel za vagu, pita.
- Da. Koliko, doktore?
- Dvadeset.
Doktor je neuništivi, rijetki interval sitnog biznisa u kontinuumu modernih trgovina u kojima pište kase, svjetli hladni neon i dahću hladnjaci. Doktor je jedan od posljednjih Mohikanaca koji trgovinicu ima pod vedrim nebom. On je djelić tople urbane vanjštine koja nestaje pred navalom gustih boja otuđenosti i impersonalnosti. Doktor - vedri, dobri čovjek kojeg volim pozdraviti, kod kojeg volim pazariti.
_____________________
