Slavonskobrodska buvlja pijaca premještena je tik do zelene, na staru, ali renoviranu lokaciju koja se nalazi na samom frekventnom prolazu za pješake. Nemoguće ju je zaobići. Pomaknuta je s improviziranog parkirališta u Strossmajerovoj ulici, sa zapuštenog položaja zbog čega su buvljak zvali Bljak pijaca. Usput, to što je plato na kojem je nekoliko godina postojao buvljak nasut grubim, tucanim kamenom, imao samo neka svojstva prostora namjenjenog za parkiranje vozila, nije i ne spriječava koncesionara uredno naplaćivati parkiranje.
Rekoh, buvljak je posljednih tjedana nezaobilazan. Većina svijeta koji dolazi po grincajg i suhovinu uputi se pogledati što ima novo od stareži. To je sada druga priča. Roba je na kamenim klupama, dostupna i relativno uredno složena. Užitak je slalomiti između hrpa izloženog, premetati slobodno komade, raspitivati se o cijeni. Kad se uđe u taj vrtlog teško je odoljeti napasti kupovanja. Pa da se odabrano i kupljeno kod kuće odmah i baci kao neodgovarajuće, nije se puno potrošilo.
Spomenuo sam znatiželju kupaca da vide novu starež koja bi im odgovarala. Međutim, ima klupa na kojima se, na užas registriranih obrtnika, prodaje ganc nova roba. Obrtnici koji samo stotinjak metara dalje zakupljuju po visokim cijenama Komunalčeve štandove i koji plaćaju sve moguće namete i koji su morali nabaviti fiskalne kase, za konkurenciju imaju ljude koji za prodaju novih komada plaćaju tek 10-30 kuna dnevno, i to za korištenje Komunalčevih klupa. Naravno, inspekcijama ni traga ni glasa.
I tako, nikada nitko neće biti potpuno zadovoljan.
