Cjelokupnom procesu reciklaže plastičnih boca – transportu do pogona za reciklažu, sortiranju po boji i sastavu, pranju PET-a, mehaničkom mljevenju prikupljenog PET-a, hlađenju, sušenju, pakiranju i dobijanja nekih finalnih proizvoda – prethodi mukotrpno sakupljanje i otkup.
Sakupljanje PET-a godinama je dio urbane svakodnevice, a prizori ljudi koji u rukama tegle kabaste vreće punih plastike i bicikala natovarenih plastičnim kesama krcatih plastičnim bocama postali su uobičajeni i takoreći nerazdvojivi od siromaštva. Pojedini lokalni sustavni sakupljači upotrebljenih PET boca od tog posla žive, prehranjuju svoje obitelji, plaćaju režije. Mnogi drugi boce skupljaju iz ekoloških razloga, ali i zbog sitne zarade dobivene od povrata. Uglavnom, skupljanje je individualan posao u kojem mogu sudjelovati čitave obitelji. I to je najviši stupanj sakupljačke mreže. Cijena se unaprijed zna: pola kune po boci. Koliko boca toliko kuna. Iza cijelog biznisa stoji država s utvrđenim pravilima. A biznis je uhodan i itekako profitabilan. Od skupljanja plastične ambalaže svi imaju koristi.
Jedno od najvećih otkupnih mjesta u Slavonskom Brodu je Kaufland. Odmah na ulazu, s desne strane, nalazi se gutač boca, sofisticirani uređaj koji prima i broji samo „hrvatske“ boce. Nakon što se završi njegovo hranjnje bocama, pritisne se zeleni gumb nakon čega izleti račun koji se može unovčiti na blagajni. Gutač boca povraća dragocijeni novac. U slučaju zastoja, radnik zadužen za evidenciju i sortiranje, boce prima i istovara ručno. Otkup teče razmjerno glatko. Svim ovim radnjama prisustvuje rijeka ljudi koji ulaze u trgovinu kako bi kupili pune boce, koji će ih prazne baciti u kontejnere, a pronaći će ih oni sugrađani koji će pred njihovim očima hraniti crveni gutač. Dio je to hrvatskog socijalnog metabolizma. I prazno, nasreću, postaje puno.
