Nekoliko godina već, u brodskom Naselju Andrije Hebranga, na pročelju bloka 7 okrenutom prema korzu, iznad kafića Jack Daniels, neposredno ispod ravnog krova, pogledima je izložen list marihuane – i ne blijedi. Kao da je netom otkinut, pardon, naslikan. Ovaj grafiti, napravljen na nepristupačnom mjestu od strane nepoznatog zidnog umjetnika, na izvjestan način ilustrira bliskost zabranjenog i zabranu bliskosti.
Karakteristični list marihuane koja u slengu, prema nekim poznavateljima, ima oko dvjesto naziva ( žiža, vulja, mara, munta, žika, frula, peljivo, ganja, marica, trava, travica, vutra, ganđa, džoint, marica, zelenilo, dim, gras, med, blitva, rakete, puške, ćor, kif, mary jane…tko ih želi saznati još više neka skokne na neku od 40 500 000 web stranica koje su na raspolaganju kad se upiše njeno „sveto“ ime!) izaziva brojne asocijacije.
Među prvima asocijacijama je ta da je marihuana simbol borbe kontrakulturnih grupa, naročito šezdesetih godina proteklog stoljeća, protiv zabrana koje je uspostavilo postojeće društvo. Nezadovoljnička omladinska kultura iskoristila je marihuanu kao „lako“ sredstvo (o psihodelicima i psihotropskim drogama da i ne govorimo!) za istraživanje i otkrivanje načina djelovanja svijesti, a što je, ustvari, uvjet bez kojeg se ne može, ako se žele ostvariti promjene u društvu, kulturnu renesansu, takoreći.
Druga asocijacija je da se radi o njenoj potpuno (ne)opravdanoj kriminalizaciji. U tom smislu, marihuana se doživljava kao prirodni antidepresiv, biljka čijom se konzumacijom ublažavaju bolovi, koja je višestruko ljekovita i koja ima medicinsku svrhu (tako da se preporučuje kao najbolje sredstvo protiv bolova kod pacijenata od raka, Aidsa, glaukoma, epilepsije, multiple skleroze, paraplegije, tetraplegie, migrene, reumatičnih bolova, bolova kod menstruacije i porođaja depresije i melanholije, astme, nesanice, protiv povraćanja, i distonije…), koja svojim djelovanjem na psihu umanjuje tegobe svakodnevice i od koje se nikada niko nije predozirao. Zaista, u svijetu nije zabilježen nijedan smrtni slučaj kao posljedica upotrebe marihuane, za razliku od duhana i alkohola. A, opet, s druge strane, marihuana je proskribirana prvenstveno kao biljka-vrata u naviku uzimanje opijata, psihofarmaka, teških droga koje razaraju organizam stvarajući ovisničke reakcije.
Jedan od pripadnika blogosfere na svom blogu piše: Kada se puši ili jede dobije se osjećaj “naduvanosti” (high)…Najčešći znaci prepoznavanja akutnog pušača crveni jastučići ispod očiju, proširene zjenice, spušteni kapci, zakrvavljene oči, bezrazložno smijuckanje, loša kordinacija pokreta. Ako je netko uzeo marihuanu on ili ona može: izgledati kao da ima vrtoglavicu i teško hoda, izgledati blesavo i smijati se bez razloga i teško pamtiti stvari koje su se upravo desile. Kad prvobitni efekti nestanu, nakon nekoliko sati, korisnik može biti veoma pospan….
I tako, prolazim ispod naslikanog lista marihuane, za mnoge moćnog simbola širenja polja slobode i sigurnosnog ventila papenovog lonca u kojem se pod pritiskom kuhaju njihovi životi – s mišlju da bi osobno spasenje i socijalnu revoluciju bilo odviše lako postići uz pomoć malih privatnih tripova odnosno kad bi rješenja stala u džoint. Možda jednog dana, a do tada će se duvati samo iz užitka.
