Dok se valja prema istoku koritom prepunog slova S, Sava je u ovo godišnje doba najgostoljubivija za riječne brodove, tegljače i teglenice. Široka je, moćna, duboka i nabujala. Nudi sigurnu vožnju plovilima koja prevoze robu od Siska do Dunava i dalje, i obratno. Cijelim svojim plovnim tokom, pa i oko Slavonskog Broda, skoro da je potpuno ukroćena. Ipak, nije uvijek od koristi, kako korist vide posade brodova. Kad joj padne vodostaj ili kad se zaledi brodovi ne plove, miruju brodovi privezani uz njene obale, bez šansi protiv sudbine nepokretnih.
Došetao sam prije dva dana s prijateljima do Poloja baš kad svjetlo dana počinje gubiti snagu. Prekriven je snijegom, neprepoznatljiv, jer Poloj je mjesto gdje caruje ljeto, ono ga je rezerviralo za pokazivanje svoje žarke prevlasti. Tu Sava nanosi pojas sivožutog pijeska, sipki ležaj za Brođane željne odmora i predaha od asfalta i banalnosti svakodnevice. I dok promatramo mirnu površinu Save iza naših leđa kao uljezi pojavljuju se remorker (tegljač, šleper), gurač, zapravo, i dvije teglenice (šlepa), potisnice, kako ih se naziva, gurane uzvodno. Ulaze u tišinu Poloja, remete mir svojim bučnim upinjanjem. Gledamo opčinjeni ljepotom, nepomični, u nekoj strepnji kao da je u svakom trenutku moguća anfilada.
Dok ploveći trio zamiče iza menadra u borbi sa silama rijeke, približavajući se vodenim putem prema Brodu,osjećamo čežnju za daljinama, ugroženi, nemoćni, svjesni fluida mašte. Pomalo smo i posramljeni što malo znamo o nestvarnom karakteru pojavnog i o stvarnim slojevima svog postojanja.
sbperiskop
Došetao sam prije dva dana s prijateljima do Poloja baš kad svjetlo dana počinje gubiti snagu. Prekriven je snijegom, neprepoznatljiv, jer Poloj je mjesto gdje caruje ljeto, ono ga je rezerviralo za pokazivanje svoje žarke prevlasti. Tu Sava nanosi pojas sivožutog pijeska, sipki ležaj za Brođane željne odmora i predaha od asfalta i banalnosti svakodnevice. I dok promatramo mirnu površinu Save iza naših leđa kao uljezi pojavljuju se remorker (tegljač, šleper), gurač, zapravo, i dvije teglenice (šlepa), potisnice, kako ih se naziva, gurane uzvodno. Ulaze u tišinu Poloja, remete mir svojim bučnim upinjanjem. Gledamo opčinjeni ljepotom, nepomični, u nekoj strepnji kao da je u svakom trenutku moguća anfilada.
Dok ploveći trio zamiče iza menadra u borbi sa silama rijeke, približavajući se vodenim putem prema Brodu,osjećamo čežnju za daljinama, ugroženi, nemoćni, svjesni fluida mašte. Pomalo smo i posramljeni što malo znamo o nestvarnom karakteru pojavnog i o stvarnim slojevima svog postojanja.
sbperiskop
