Pola meni, pola tebi, pola Boži

Pazi, tako da ostanem nevina. Po prilici, naziv poznatog romana Zvonimira Majdaka poslužio je mostovcima kao model ponašanja u postizborju. Reforme, reforme, reforme, jedinstvo, zajedništvo, nećemo ni sa SDP-om, ni sa HDZ-om, tripartitna vlada, nikakako koalicija nego suradnja, fotelje nas ni u ludilu ne zanimaju i sve ostale obmane, opsjene i prijevare kojima nas Most, evo skoro će već dva mjeseca tomu, sustavno zasipa. A sve zato jer se dugo nisu usudili donijeti bilo kakvu odluku, a i nakon što su je donijeli, još uvijek nisu sigurni jesu li dobro postupili. Ovdje je manje važno da dvije mlade akterice Majdakova romana, u vječnom nesporazumu s društvom i samima sobom, skončavaju tragično.

Krenulo je, dva dana prije izbora, s pretencioznim mahanjem javnobilježnički ovjerenom izjavom pompoznog Bože Petrova na glavnom zagrebačkom trgu da neće u koaliciju ni s jednom od stranaka koja je upravljala Hrvatskom u proteklih desetak godina, propisujući samome sebi penal u vidu ostavke na mjesto čelnika Mosta i stavljanje saborskog mandata Mostu na raspolaganje. Da bi tek koji dan kasnije zajunio surađivati sa svima njima i gurati i SDP i HDZ u koaliciju sa svojom čudnovatom političkom tvorevinom. U beskrajnom nizu ucjena, ultimatuma, ponižavanja, povlačenja za nos i pravljenja budalama i Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka, izbacivanja jednih pa drugih iz postizbornih pregovora, pa vraćanjem izbačenih u razgovore pozivajući se na bizarno "pravo jednakosti" došli smo do deus-ex-machina mandatara Tihomira Oreškovića i zahuktavanja pregovora Mosta s desnom koalicijom. Ishod je to u kojemu je nemoguće ne primijetiti rukopis ovdašnjeg agresivnog dijela klera i šefice države Kolinde Grabar Kitarović.

Družba Petrovljeva i dalje kao vrag od tamjana bježi od formulacije "koalicija", jer bi, pošteni, moralni i neiskvareni kakvi, jel'te, već jesu, morali podnijeti i određene konzekvence na koje su se sami obavezali. Nitko ih nije po ušima tukao da se junače takvim bedastoćama. No, možda stvarno od te koalicije/suradnje/partnerstva doista u konačnici ništa i ne bude jer mostovci, nakon što su u nikada objašnjenjom preokretu odabrali HDZ-ovu koaliciju, i dalje prijete neformiranjem vlade i novim izborima. Nepouzdani, prijetvorni i prevrtljivi kakvi već jesu, sada su krenuli ucjenjivati radi fotelja.

Neslužbeno će vam pregovarači i iz Domoljubne koalicije i iz Hrvatska raste (dok su još bili u igri) reći da su vrlo brzo iz razgovora nestale reforme i da je jedini fokus mostovaca na fotelje, lukrativne pozicije i novac. Zašto o tome ne progovore javno, barem ovi odbačeni iz lijeve koalicije – jer HDZ se još mora smješkati na svaku koja stiže iz Mosta i biti "iznimno zadovoljan" tijekom pregovora – nije jasno. Da mostovci nemaju elementarnog pojma o funkcioniranju države i legalnim procedurama, zorno pokazuje i to što su se na pregovaračko-trgovačkom stolu s obje koalicije našle čak i čelne pozicije u HNB-u i SOA-i, kojima nikako nije mjesto u ovoj bestidnoj trgovini. Na pregovore su mostovci, tvrdi jedan od sudionika iz koalicije Hrvatska raste, došli s vrlo jasnim popisom funkcija koje žele u svom lenu. Čak je i supruga jednog od čelnika Mosta "kandidirana" za šeficu Hrvatske lutrije. Reformama se, kaže, nisu pretjerano opterećivali.

Da su iznad svega zainteresirani za opjevani mirogojski model "pola meni, pola tebi, pola Boži", dok reforme i uštede kojima su nam probili uši ostaju do daljnjega tavoriti negdje u fusnoti, sve je bjelodanije iz izjava čelnika Mosta koji se protive predloženom smanjenju broja ministarstava. Kažu, to ćemo riješiti za šest mjeseci, "nakon analize, kada vidimo što je bolje". Što bismo, dakle, trebali misliti i očekivati od vlade za koju se i prije nego što je oformljena najavljuje rekonstrukcija?

Posebno je zanimljivo što se Most zainatio oko MUP-a i što se grebe za SOA-u. Do te mjere da glasnogovornik Nikola Grmoja grmi – "ne dobijemo li MUP, idemo na izbore!". Razumljivo je, zbog povijesnih iskustava, imati otvorene četvore oči i uši kada je HDZ blizu represivnog aparata. No, jednako je zabrinjavajuće i tragikomično predati ga u ruke Mostu, koji ima toliko "znanja" i "iskustva" u tom području da im u sjedište stranke na pregovore s dvjema velikim koalicijama s ulice uspijeva upasti i čak sat vremena sjediti za pregovaračkim stolom i dobiti na uvid dokumente nepoznat i nepozvan čovjek, saznalo se kasnije, Žarko Kasum iz Živog zida. I on svjedoči: "Nije to bio rat za opće dobro, već rat za fotelje."

"Osim zahtijevanja odgovornosti političara prema proračunskim sredstvima, naš fokus će biti na obračunu s kriminalom i korupcijom kojima smo svjedočili posljednjih dvadeset godina. I zato inzistiramo upravo na Ministarstvu unutarnjih poslova", objasnit će Grmoja svoju najnoviju ucjenu. No, kada već toliko inzistiraju na transparentnosti i raščišćavanju mulja svih vrsta, trebali bi ponajprije krenuti od sebe. I dokazima potkrijepiti svoje tvrdnje da su SDP-ovci nazivali njihove zastupnike kako bi ih nagovorili da podupru Zorana Milanovića za mandatara. Ili, recimo, "indicije" da su Petrova pratile i SDP-ova i HDZ-ova frakcija u tajnim službama. Ne bi bilo loše ni da progovori koju o "morskim psima" koji su jadne mostovce zatočili nasred oceana. Dok ne pruže vjerodostojne dokaze i argumente, uzimamo sebi za pravo smatrati ih jednakim smutljvcima i sumnjivcima poput onih protiv kojih se navodno bore. I biti skeptični prema svim "stručnjacima" iza kojih će Most stati.

Jer, o tim će "stručnjacima" odlučivati "stručni" saborski zastupnici i Nacionalno vijeće Mosta među kojima je, na primjer, i izvjesni Miro Bulj. Koji je među glavnim reformama izlicitirao ukidanje Ureda bivšeg predsjednika RH, potkrepljujući svoj zahtjev "stručnim" argumentom da se na njega "godišnje troši više desetaka milijuna kuna". Ne znamo je li "stručnjaku" Bulju poznato da je državni proračun RH javno dostupan dokument i je li ga ikad čitao, no, da jest, vrlo lako bi se mogao informirati da taj ured godišnje troši 800 tisuća kuna. Puno, puno manje nego neka od ministarstava koja bi se mogla ugasiti, jer nisu ni služila ničemu drugom nego da se namire svi apetiti tadašnje Kukuriku koalicije, no, Most o tome za sada ne želi ni čuti jer bi time pao i udio funkcija koje žele ugrabiti. Zato Grmoja i može prijetiti "ako HDZ ne bude prihvaćao naše zahtjeve, izaći ćemo iz pregovora", jer je svjestan da će mu Karamarko na sve pristati e da bi spasio svoju glavu u stranci.

Da s diletantima iz Mosta obrati još nisu isključeni, možda naslućuje i, nakon neslužbene najave o zastoju u pregovorima, usplahirena izjave Ružice Vukovac – koju je u ovoj smiješnoj državi u političku orbitu lansiralo neskriveno ushićenje što prvi put uživo vidi, štoviše, i sjedi za istim stolom s ministrima – "Mostu nije jasno što se događa i zašto se kompliciraju stvari. Čini se da HDZ i Domoljubna koalicija sada traže nešto više od onoga što je dogovoreno. Navodno je upitno šest ministarstava, ali to je bilo i za očekivati."

I baš nas briga što se HDZ i domoljubnici sada moraju navlačiti sa smiješnim "stručnim" reformatorskim likovima iz Mosta. Zaslužili su jedni druge. Pitanje je što će biti s državom i društvom kad na vlast zasjedne nezajažljiva ekipa koja je u stanju u svega nekoliko sati, bez bilo kakva suvislog objašnjenja, još manje argumenta, zastupati dijametralno suprotne stavove.

Zato i dalje mislimo da su novi izbori jedino poštenje rješenje prema građanima. Svjesni smo, na žalost, da bi taj ishod bio u rangu one – "i onda je svizac zamotao čokoladu...". Jer, nakon novih izbora, sasvim je izvjesno, puno bi manje mostovaca bilo u mogućnosti pitati "imal' mene tute?", a to je, pokazalo se, jedino što te "stručne" reformatore zanima.