U SAMO nekoliko dana objavljeno je više snimki koje neupitno dokazuju da policijsko nasilje prema civilima nije eksces, nego pravilo. A onda slijede pokušaji zataškavanja i prebacivanja krivnje na žrtve. Ako vam to zvuči poznato, to nije slučajno.
Snimke dokazuju da su policajci prvi napali
Nedavni primjeri policijske brutalnosti snimljeni kamerama zorno pokazuju da su policajci bili prvi koji su fizički napali civile, ali ono što zabrinjava možda i više je reakcija viših policijskih instanci na ono što je razvidno svakome tko ima oči i uši.
Umjesto da se policajcima koji su bez razloga fizički napali civile pod hitno podijele otkazi, a potom podignu kaznene prijave, policija se ponaša na identičan način na koji se Katolička crkva godinama ponašala, a u nezanemarivom dijelu svijeta se i dalje ponaša, prema silovateljima djece u svojim redovima.
Modus operandi je identičan.
Prvo besramno lažu o onom što se dogodilo...
Prva reakcija crkvenih vlasti, odnosno viših policijskih instanci na slučajeve silovanja djece, odnosno brutalnosti prema civilima je potpuno ista: Laži koliko si širok i težak. To je najočitije na primjeru zadarskog policajca u Korlatu koji je uz urlike i nevjerojatnu eskalaciju banalne situacije kao što je odbijanje da se policajcu pokaže osobna iskaznica (taj zahtjev, inače, po zakonu nečim mora biti opravdan) reagirao fizičkim napadom i iživljavanjem na očito pijanom mladiću.
>> Policajac kod Zadra brutalno prebio mladića. Pogledajte zastrašujuću snimku
Policija ni u jednom trenutku nije priznala ni najmanju pogrešku svog nasilnog zaposlenika. Tek kad je snimka objavljena i glasno odjeknula u javnosti, neodređeno su poručili da je "u tijeku utvrđivanje svih relevantnih činjenica u svezi navedenog događaja".
>> Zadarska policija o premlaćivanju mladića: Policajac je ozlijeđen, ostali nisu
Istu stvar je, kad su prije petnaestak i više godina svjetski mediji krenuli razotkrivati kako katolički svećenici siluju djecu, radila i Katolička crkva. Svaka optužba na račun svećenika dočekivana je ili šutnjom ili jednostranim nijekanjem.
...a kad se pojavi previše dokaza, kažu da će sami sve istražiti
I kod slučajeva policijske brutalnosti i kod slučajeva svećeničkog silovanja djece nije dugo trebalo da se pojavi puno više dokaza. Tada se i policija i Crkva prebacuju na drugi model nošenja s krizom - tvrde da će sve sami istražiti.
>> Objavljena nova snimka, policajac u Benkovcu udara čovjeka koji ne pruža otpor
Što se tiče nedavnog primjera nasilnog policajca kod Zadra, kad je jučer objavljena još jedna snimka koja pokazuje kako policajac koji nije napadnut fizički udara i na pod ruši civila, iz zadarske policije objavili su kako je glavni ravnatelj policije u Zadar poslao stručni tim Ravnateljstva policije i unutarnju kontrolu. Ukratko, policija će sama istražiti je li se njihov čovjek ponašao kao nasilni psihopat, a od nas se očekuje da im bespogovorno vjerujemo.
Ista stvar dogodila se s Crkvom. Nakon neuspješnog nijekanja rastućeg broja slučajeva svećeničkog silovanja djece i posljedičnog zataškavanja takvih slučajeva, crkvene vlasti odlučile su same provesti internu istragu. To što se radilo o najgorim zločinima koje je uopće moguće zamisliti nije navelo Crkvu da istragu prepusti civilnim vlastima pa se tako od nas očekivalo da vjerujemo Crkvi da će sama pohvatati i kazniti pedofile u svojim redovima.
Okrivljavanje žrtava
Još jedna u nizu taktika koje koriste i policija i Crkva je - okrivljavanje žrtve. Tako su biskupi i ostali visoki crkveni dužnosnici na optužbe o raširenoj praksi silovanja djece i zataškavanja takvih zločina krivili seksualnu revoluciju, veliku medijsku urotu protiv Svete Mati Crkve, same žrtve koje su "izazivale" svećenike - krivi su bili svi osim onih koji su silovali djecu.
Na isti način funkcionira i policija. Kršenjem javnog reda i mira i banalnim prekršajima opravdavaju policijsku brutalnost. Pijani mladić odbio je dati osobnu na uvid, što bi valjda trebalo opravdati divljački nasrtaj policajca na njega i premlaćivanje čovjeka koji ne pruža otpor. Ukratko, za policijsku brutalnost su krive žrtve policijske brutalnosti, a ne brutalni policajci.
Kazna za nasilnike i pedofile - prebacivanje na drugu funkciju
Čak i ako interne istrage policije i Crkve dođu do ikakvih konkluzija, kazne za nasilne policajce i svećenike pedofile ne mogu se zvati kaznama. Poznati su deseci slučajeva kad su crkveni silovatelji djece "za kaznu" jednostavno prebačeni u drugu župu, među potencijalne buduće žrtve.
Što se tiče policije, o bezuvjetnim otkazima i kaznenim prijavama nema ni govora. Najgore što se u praksi može dogoditi nasilnom policajcu, barem u Hrvatskoj, je nekakva smiješna stegovna kazna, premještaj s terena u kancelariju ili na drugi posao u MUP-u.
Moćnike koji se iživljavaju na nemoćnima trebalo bi kazniti brzo i oštro
I Katolička crkva i policija u Hrvatskoj su institucije koje nastupaju s pozicije autoriteta. Kad ljudi iz Crkve i policije čine zločine na račun ranjivih skupina, kao što su djeca u crkvama, odnosno bilo koji civil u slučajevima policijskog postupanja, kazne za takve kriminalce u svećeničkim i policijskim odorama, a naročito u slučajevima koji su neupitni (jer su incidenti snimljeni kamerama), morale bi biti brze i drakonske. U stvarnosti je situacija dijametralno suprotna.
Ukratko - prvo nas lažu, onda nama manipuliraju internim istragama koje ne vode nikamo, a krivce "kažnjavaju" premještajima na druge pozicije unutar iste organizacije. I onda se pitaju zašto im ne vjerujemo.
index
