Prije više od dva tjedna, u ponedjeljak, 10. kolovoza 2026., policija je ušla u Gradsku upravu Slavonskog Broda. Odmah se znalo da nije bila riječ o običnoj, rutinskoj administrativnoj kontroli. Naime, Županijsko državno odvjetništvo naložilo je Policijskoj upravi brodsko-posavskoj provođenje izvida, odnosno kriminalističkog istraživanja, radi provjere navoda o mogućem pogodovanju pojedinim trgovačkim društvima pri poslovima povezanim s izgradnjom odbojkaškog terena na Vijušu. Policija je u Gradskoj upravi postupala najmanje nekoliko uzastopnih dana, a PU brodsko-posavska potvrdila je da provodi izvide po nalogu državnog odvjetništva. Detalji postupanja nisu javno objavljeni jer je riječ o postupku čiji se sadržaj ne može unaprijed iznositi u javnost. U javnosti je slučaj dobio naziv Afera Pijesak, a u središtu su poslovi Grada i gradskih ustanova, javni novac te odnosi s pojedinim trgovačkim društvima. Prema dosad objavljenim podacima, riječ je o značajnim iznosima javnog novca i poslovima koji su sada dovoljno ozbiljni da ih provjeravaju policija i državno odvjetništvo. I ovdje treba biti precizan kako izvidi nisu dokaz kaznenog djela niti dokaz nečije krivnje. Njihova je svrha utvrditi postoji li osnova za daljnje postupanje. Ali činjenica ostaje da je policija ušla u Gradsku upravu Grada Slavonskog Broda i počela provjeravati poslove gradske vlasti.

U toj činjenici nalazi se drugi, politički puno zanimljiviji dio priče. Gradonačelnik Mirko Duspara nije se javno obratio građanima nakon ulaska policije u Gradsku upravu. Nije javno objasnio što kao prvi čovjek Grada misli o događaju, nije preuzeo komunikacijsku odgovornost za instituciju kojom upravlja niti je javnosti ponudio vlastitu ocjenu situacije. To je posebno zanimljivo jer je Duspara prije policijskog postupanja javno govorio o Aferi Pijesak i pozivao one koji smatraju da postoji nešto nezakonito da to prijave nadležnim institucijama. Sada su nadležne institucije reagirale. Policija je došla, državno odvjetništvo provodi svoje izvide, a gradonačelnik šuti. Ne traži se od njega da otkriva što policija istražuje, da govori o tajnim dokazima, imenima ili sadržaju izvida,jer to bi bilo pogrešno. Ali postoji velika razlika između šutnje o istrazi i šutnje o vlastitoj političkoj odgovornosti. Gradonačelnik može javno reći stoji li iza zakonitosti rada Gradske uprave, surađuje li Grad s istražiteljima, je li prije policijskog postupanja znao za probleme koji se sada provjeravaju, hoće li Grad, u granicama zakona, učiniti dokumentaciju dostupnom javnosti, i hoće li prihvatiti odgovornost ako se utvrde nepravilnosti. To nisu tajni podaci iz istrage, nego pitanja javne odgovornosti.

Zašto, dakle, gradonačelnik šuti? Moguća su različita objašnjenja. Možda ne želi prejudicirati ishod postupka, možda mu je pravno savjetovano da ne govori, možda smatra da će institucije odraditi svoj posao? Sve su to mogući razlozi, ali nijedan ne uklanja činjenicu da je on izabrani gradonačelnik i politički odgovoran za funkcioniranje gradske uprave. Kaznenopravno gledano, njegova šutnja nije dokaz krivnje, politički gledano, međutim, šutnja u ovakvoj situaciji ima svoju težinu. Ako smatra da je sve bilo zakonito, može to jasno reći i stati iza svoje uprave. Ako smatra da postoji mogućnost nepravilnosti, može najaviti provjeru i odgovornost. Ako ne smije govoriti o detaljima zbog postupka, može to jednostavno reći građanima. Umjesto toga, zasad dobivamo tišinu. Zato mu, sa zakašnjenjem od pola mjeseca, javno postavljamo sedam jednostavnih pitanja:

Stojite li osobno iza zakonitosti postupanja Gradske uprave u poslovima koji su sada predmet policijskih izvida?

Jeste li vi osobno bili upoznati s poslovima povezanim s Vijušem i tvrtkama koje se spominju u Aferi Pijesak prije nego što je policija počela provoditi izvide?

Je li Grad prije dolaska policije proveo vlastitu unutarnju kontrolu tih poslova i, ako jest, što je ta kontrola utvrdila?

Zašto se nakon ulaska policije u Gradsku upravu niste osobno obratili građanima, makar samo da kažete da Grad u potpunosti surađuje s istražnim tijelima i da stojite iza zakonitosti njegova rada?

Hoćete li javnosti, u mjeri u kojoj to zakon dopušta i ne ugrožava izvide, učiniti dostupnom dokumentaciju o poslovima koji su predmet policijskog istraživanja, kako bi građani mogli sami vidjeti kako su ti poslovi ugovarani i kako je trošen njihov novac?

Smatrate li da gotovo potpuno ignoriranje novinarskih pitanja i izostanak vašeg javnog očitovanja o policijskim izvidima u Gradskoj upravi predstavlja podcjenjivanje medija i javnosti, odnosno njihovog prava da od vas, kao gradonačelnika, dobiju odgovore o radu institucije kojom upravljate?

Ako se utvrdi da je u gradskoj upravi bilo nezakonitosti, pogodovanja ili odgovornosti pojedinaca, jeste li spremni prihvatiti političku odgovornost i poduzeti konkretne mjere, bez obzira na to o kome je riječ?

To nisu pitanja koja traže od gradonačelnika da presuđuje prije policije i državnog odvjetništva, nego pitanja koja traže da govori o onome za što jest odgovoran. Policija će utvrđivati postoji li kaznena odgovornost, ali građani već sada mogu ocjenjivati političku odgovornost. A ona počinje vrlo jednostavnim pitanjem: ako prvi čovjek Grada vjeruje u zakonitost vlastite uprave, zašto to nema potrebu javno reći građanima? 

Pripomena: Ne očekujemo da će gradonačelnik odgovoriti na ova pitanja, jer mu, koliko pratimo, nije u običaju odgovarati ni na pitanja novinara koji ne ovise o sponzoriranju grada, ni na ona koja mu godinama javno upućuje nezavisna vijećnica Gradskog vijeća Slavica Lemaić. Takav odnos prema javnosti i izabranim predstavnicima nije samo pitanje političke komunikacije, nego i elementarne društvene i političke pristojnosti. Ignoriranje pitanja, umjesto odgovora koji bi građanima omogućio da razumiju što se događa u njihovoj Gradskoj upravi, teško je smatrati prihvatljivim ponašanjem nositelja javne funkcije. No, možda ovaj put griješimo?!

________________________