Prema tvrdnjama pojedinih brodskih političkih analitičara Dusparu osuđuje većina, a u pravu je. Oni koji mu se rugaju i suprotstvaljaju, farizeji su, podlaci, hipokriti, licemjeri. Oni koji su uz njega poput apostola vjerno ga slijede, jer on je put, istina i život za Brod. On podnosi verbalno nasilje, osude i sve nevolje u ime spasenja griješnih Brođana. On podnosi muku, jer žrtva političke rulje, lijenčina i gramzivaca. Lokalnosamouprvna medijska kristologija ili učenje o božanskoj naravi aktualnog gradonačelnika i lokalnosapoupravna kvazinovinarska soteirologija koja ističe spasenjsku stranu Dusparine osobe – daljnja je karnevalizacija politike.
Gradovi Slavonski Brod i Zagreb udaljeni su jedan od drugoga 180 kilometara, a malo bolje pile tu bi razdaljinu prešle za 45 minuta kad ne bilo ograničenja brzine. Ali, daju se podnijeti i dva sata u Čazmatransovom busu. Međutim, Brod je u vremenu i po nekim drugom mjerilima (ekonomija, kultura, zabava), nepodnošljivo udaljen od Zagreba nekoliko nedostižnih svjetlosnih godina.
Ono što ih približava na udaljenost do fizičke vidljivosti – dva su gradonačelnika, dva političara izvan uobičajenih sfera političke podrške, izvan upravljačkih dosega političkih stranaka. Naime, obojica su tipični vanstranački populisti s prirodnom bazom glasača. Obojica su otpa(dni)ci iz svojih političkih stranaka u kojima njihove ambicije nisu naišle na podršku. Gledam na to ovako: može Dinamo za kojeg navijam usred Zagreba izgubiti 9:1 (pa neka i taj počasni gol bude autogol) od Hajduka, ali ja neću prestati navijati za modre. Riječ je o navijačkoj ostrašćenoj iracionalnosti koje se držimo kao djelića identiteta. Tako može Bandić redati gafove od kojih se čovjek srami pred tv ekranima, njegovi birači Zagrepčani iz Kozari Boka i drugih ruralnih dijelova metropole, smatrat će to izrazom snage i vlastitosti, poštenja i samosvojnosti. Ili, može se Duspara zavaditi doslovce s cijelom gradskom upravom ( izuzev tri legendarna imena) i naredati još dužu kolonu „biših suradnika“, može još više svojim stilom gradonačelnikovanja politički izolirati Brod, njegova prirodna politička baza neće ni trepnuti, držat se „svog“ čovjeka, cijeniti njegovu tvrdoglavost kao izraz mudrosti.
Za razliku od borbenih okolnosti i prilika u Zagrebu u kojima su pored Bandića svoje kandidature za izbornu utrku najavila jaka, ugledna i ozbiljna imena, predizborna situacija u Slavonskom Brodu upravo je otužna. Snage opozicije za sada su bez jednog jedinog imena koje bi svojom pojavom, stavovima i odlučnošću garantiralo potrebnu ravnopravnost u sučeljavanju s Dusparom, čije metode rada obnašanja ove važne dužnosti ne podržava više od polovice stanovnika Broda.
Pojedini otvoreno pristrani lokalni politički analitičari, u nastojanju da još više povećaju distance između Duspare i onih koji ga kritiziraju kao kadrovsko rješenje koje razdvaja gradskoupravne dužnosnike i građane, umjesto da ih spaja, u želji da ga još više osnaže u odnosu na, najvećim dijelom, traljavu opoziciju, upornim obranama i zaštitničkim stavom , na neki način proglašavaju Dusparu brodskim Pomazanikom, Otkupiteljom i Spasiteljem, a njegovu politiku vide kao teologiju. Tako, po njima, Dusparu osuđuje većina, a u pravu je. Oni koji mu se rugaju i suprotstvaljaju, farizeji su, podlaci, hipokriti, licemjeri. Oni koji su uz njega poput apostola vjerno ga slijede, jer on je put, istina i život za Brod. On podnosi verbalno nasilje, osude i sve nevolje u ime spasenja griješnih Brođana. On podnosi muku, jer je žrtva političke rulje, lijenčina i gramzivaca. Lokalnosamouprvna medijska kristologija ili učenje o božanskoj naravi aktualnog gradonačelnika i lokalnosapoupravna kvazinovinarska soteirologija koja ističe spasenjsku stranu Dusparine osobe – daljnja je karnevalizacija politike.
Problem je u tome, što ključevi grada mogu ostati u rukama Karnevala.
