‘Hrvatsku za 5’, koju radi vojska ljudi, koja ima živu publiku, koja dakle košta, HRT stavlja na program u ponoć. Ako emisija valja, dajte je u prime time, ako ne valja, dajte novac nekome tko zna raditi, najte od gosn Bilića, njegovih gostiju i publike norce delat, gospodo!
Ministar obrane, poznat po čudnovatoj ‘odeka – tuteka’ sintaksi i teško prepoznatljivim bujicama riječi, ne radi gafove jedino ondje gdje se ne pojavljuje. Nakon neočekivanih komplikacija s nabavom starih kanti kojima su Izraelci dali steroide, na molbu Ranka Stojanca da prokomentira skandal, Krstičević mu je rekao: ‘Kako misliš?’ Stojanac ga je odmah upozorio da njih dvojica nisu na ti, pa je Krstičević promijenio retoriku. To je tako neobično u podneblju gdje se novinari, čim ugledaju kakva ministra ili moćnika kako izlazi iz Banskih dvora, Sabora ili Ureda predsjednice, uglavnom ozare kao Pinki kad je ugledao Tita. Nikako da shvate: novinari traju, ministri i političari se mijenjaju, prolaze, odlaze, bivaju zaboravljeni i prezreni, slavljeni ili uhapšeni, strijeljani ili beatificirani, hospitalizirani ili što već. Odnos novinara i političara kod nas je i inače perverzan: naši novinari trče za političarima i ulizuju im se, u pametnijim je zemljama obrnuto. Kapa dolje, monsieur Stojanac, tak se to dela.
Znate li kako se zvao najpoznatiji ministar industrije i šef nacionalne banke svih vremena? Zvao se Guevara, Ernesto Guevara, a u povijest se ušetao s nadimkom Che. U odličnom, nepristranom dokumentarcu o tom čudnom svatu, liječniku i sucu, aristokratu i komunistu, guverneru i gospodarstveniku koji je kao nijedan drugi čovjek u XX. stoljeću postao sinonim revolucionara i borca za prava siromašnih i ugnjetenih, osvijetljene su mnoge zagonetke koje prate njegovu kontroverznu biografiju. U prvom redu, masovne egzekucije. Američka štampa nazivala je Chea ‘mesarom s Kube’, no autori filma ne priklanjaju se toj tvrdnji. Che jest vodio velika javna suđenja važnim ljudima Batistina represivnog aparata, u kojima su često izricane smrtne kazne, ali Batistin je režim – doznajemo – na najzvjerskije načine mučio i ubio oko 20.000 ljudi, a kad su zapadni mediji ozloglasili Cheova suđenja kao kopiju moskovskih procesa iz 1938., Fidel Castro ih je zaustavio. U svemu što je radio, pokazuju autori filma, Che je davao primjer: bilo da je vozio traktor, borio se ili liječio siromahe, uvijek je bio na čelu. Njegova ikonička fotografija, najpoznatiji portret XX. stoljeća, nastala je slučajno, na prosvjedu protiv američkih diverzija na Kubi. U prosvjedima su medijski prednjačile zvijezde poput Castra, Jean-Paula Sartrea i Simone de Beauvoir, Che je bio marginalac, no izraz njegova lica bio je profetski, herojski, pa je nakon njegove smrti iskorišten na masovnim priredbama na Kubi, otkuda se prelio na ostatak planeta. Fizička je ljepota važan politički resurs, o tome je već početkom prošlog stoljeća opširno pisao Robert Michels u klasiku ‘Sociologija partija’. Upitno je ima li ijedan istovrsni proizvod veću prođu od majica i drugih predmeta s Cheovim likom. Cheov portret je poznatiji i prodavaniji od Warholove Marilyn, a paradoks je historije, te autorice najčudnijih zapleta, da je portret borca protiv kapitalizma obrnuo milijarde i milijarde dolara, postavši brendom snova. Utopija nikad nije imala bolju konjunkturu, a nikad je nije bilo manje.
Formula gledanosti je jasna: pozoveš u emisiju Marasa i Mikulića (MM), pustiš ih da se cipelare, osiguraš im dva-tri sekundanta i show je tu! Dva političara ćerala su se ustrajno, sustavno, uporno, temperamentno, besmisleno, predvidivo, zakonomjerno i, zapravo, sasvim gledljivo, veći dio emisije… Mikulić je rekao da bi Maras trebao održavati tri konferencije za novinare dnevno (jer sam sebi radi štetu). ‘Osobno ću pokrenuti kampanju pod nazivom ‘Dajmo mu da govori”, rekao je prvi čovjek zagrebačkog HDZ-a. ‘Vi ste potpuno nerelevantan faktor i najnesposobniji ministar Milanovićeve vlade. Kad bih vas pitao, a zakon o Državnom inspektoratu je bio u dva čitanja, da mi nabrojite tri inspekcije, ne biste znali’, bio je uvjeren Mikulić. ‘Gospodin Mikulić je sve rekao o sebi. Jedino mi je nevjerojatno da u drugoj izbornoj jedinici njegovu sposobnost glasači nisu prepoznali jer je dobio deset puta manje glasova od mene’, odgovorio mu je Maras. Na pitanje hoće li Milan Bandić sutra imati većinu u Skupštini, Mikulić je nekoliko puta rekao da ‘nema kristalnu kuglu’. Činilo se da doista ne zna, no Bandić se sutra ukazao u Skupštini i većinu je – tajnoviti su njegovi putevi – doista osigurao.
Darinko Kosor puno zna, ali ne govori sve o obavještajno-mafijaškoj hobotnici koja je premrežila Hrvatsku i Grad Zagreb i čije krakove sad, jedan po jedan, odsijeca neka nevidljiva ruka. Afera SMS, čini se, maknut će sa scene ljude koji su kao repromaterijal koristili lažne prepiske i prave dosjee, koji su snimali, ucjenjivali, provaljivali u računala, hakirali, trolali i radili sto čuda kako bi došli do vlasti, a onda i do javne blagajne, jedinog istinskog sna naših patriota. Igor Bobić kliještima je od Kosora pokušao izvući priznanje o kojim se to ljudima i kojim mračnim radnjama radi, ali Kosor je šutio kao zaliven, zadržavajući se na indiskrecijama i na ekranu. Vidjet ćemo dokle će ići ta akcija – nadajmo se do kraja – a Kosor je otkrio da je na njega vršen pritisak da sa državne razine koaliciju kopira i na zagrebačkoj, ali je to, kaže, odbio. ‘Mi nemamo ništa protiv suradnje s HDZ-om, pogotovo nemamo ništa protiv suradnje s Plenkovićem, ali imam protiv suradnje s Bandićem. Bio sam s njim u koaliciji na nagovor Ive Josipovića, izašao sam i više se nikad nećemo naći u koaliciji s Bandićem’, rekao je Kosor, no čini se da je spašavanje vojnika Bandića ipak bilo dogovoreno na svim razinama, nismo deca.
Kamera koja iz gornjega rakursa snima Branimira Bilića otkriva zapanjujući detalj: čovjek drži stopala onako kako ih je držao Charlie Chaplin, desna noga okrenuta je na desnu stranu pod kutom od 90 stupnjeva, a lijeva noga na lijevu stranu, jedna gleda Grčku, druga gleda Učku. I tako cijelu emisiju! Bizarno je da ‘Hrvatsku za 5’, koju radi vojska ljudi, koja ima živu publiku, koja dakle košta, HRT stavlja na program u ponoć. Ako emisija valja, dajte je u prime time, ako ne valja, dajte novac nekome tko zna raditi, najte od gosn Bilića, njegovih gostiju i publike norce delat, gospodo!
portalnovosti
N1 Info, 11. prosinca, 11:55
Ministar obrane, poznat po čudnovatoj ‘odeka – tuteka’ sintaksi i teško prepoznatljivim bujicama riječi, ne radi gafove jedino ondje gdje se ne pojavljuje. Nakon neočekivanih komplikacija s nabavom starih kanti kojima su Izraelci dali steroide, na molbu Ranka Stojanca da prokomentira skandal, Krstičević mu je rekao: ‘Kako misliš?’ Stojanac ga je odmah upozorio da njih dvojica nisu na ti, pa je Krstičević promijenio retoriku. To je tako neobično u podneblju gdje se novinari, čim ugledaju kakva ministra ili moćnika kako izlazi iz Banskih dvora, Sabora ili Ureda predsjednice, uglavnom ozare kao Pinki kad je ugledao Tita. Nikako da shvate: novinari traju, ministri i političari se mijenjaju, prolaze, odlaze, bivaju zaboravljeni i prezreni, slavljeni ili uhapšeni, strijeljani ili beatificirani, hospitalizirani ili što već. Odnos novinara i političara kod nas je i inače perverzan: naši novinari trče za političarima i ulizuju im se, u pametnijim je zemljama obrnuto. Kapa dolje, monsieur Stojanac, tak se to dela.
Che Guevara: Istina iza mita, Viasat History, 11. prosinca, 20:50
Znate li kako se zvao najpoznatiji ministar industrije i šef nacionalne banke svih vremena? Zvao se Guevara, Ernesto Guevara, a u povijest se ušetao s nadimkom Che. U odličnom, nepristranom dokumentarcu o tom čudnom svatu, liječniku i sucu, aristokratu i komunistu, guverneru i gospodarstveniku koji je kao nijedan drugi čovjek u XX. stoljeću postao sinonim revolucionara i borca za prava siromašnih i ugnjetenih, osvijetljene su mnoge zagonetke koje prate njegovu kontroverznu biografiju. U prvom redu, masovne egzekucije. Američka štampa nazivala je Chea ‘mesarom s Kube’, no autori filma ne priklanjaju se toj tvrdnji. Che jest vodio velika javna suđenja važnim ljudima Batistina represivnog aparata, u kojima su često izricane smrtne kazne, ali Batistin je režim – doznajemo – na najzvjerskije načine mučio i ubio oko 20.000 ljudi, a kad su zapadni mediji ozloglasili Cheova suđenja kao kopiju moskovskih procesa iz 1938., Fidel Castro ih je zaustavio. U svemu što je radio, pokazuju autori filma, Che je davao primjer: bilo da je vozio traktor, borio se ili liječio siromahe, uvijek je bio na čelu. Njegova ikonička fotografija, najpoznatiji portret XX. stoljeća, nastala je slučajno, na prosvjedu protiv američkih diverzija na Kubi. U prosvjedima su medijski prednjačile zvijezde poput Castra, Jean-Paula Sartrea i Simone de Beauvoir, Che je bio marginalac, no izraz njegova lica bio je profetski, herojski, pa je nakon njegove smrti iskorišten na masovnim priredbama na Kubi, otkuda se prelio na ostatak planeta. Fizička je ljepota važan politički resurs, o tome je već početkom prošlog stoljeća opširno pisao Robert Michels u klasiku ‘Sociologija partija’. Upitno je ima li ijedan istovrsni proizvod veću prođu od majica i drugih predmeta s Cheovim likom. Cheov portret je poznatiji i prodavaniji od Warholove Marilyn, a paradoks je historije, te autorice najčudnijih zapleta, da je portret borca protiv kapitalizma obrnuo milijarde i milijarde dolara, postavši brendom snova. Utopija nikad nije imala bolju konjunkturu, a nikad je nije bilo manje.
Otvoreno, HRT, 12. prosinca, 22:00
Formula gledanosti je jasna: pozoveš u emisiju Marasa i Mikulića (MM), pustiš ih da se cipelare, osiguraš im dva-tri sekundanta i show je tu! Dva političara ćerala su se ustrajno, sustavno, uporno, temperamentno, besmisleno, predvidivo, zakonomjerno i, zapravo, sasvim gledljivo, veći dio emisije… Mikulić je rekao da bi Maras trebao održavati tri konferencije za novinare dnevno (jer sam sebi radi štetu). ‘Osobno ću pokrenuti kampanju pod nazivom ‘Dajmo mu da govori”, rekao je prvi čovjek zagrebačkog HDZ-a. ‘Vi ste potpuno nerelevantan faktor i najnesposobniji ministar Milanovićeve vlade. Kad bih vas pitao, a zakon o Državnom inspektoratu je bio u dva čitanja, da mi nabrojite tri inspekcije, ne biste znali’, bio je uvjeren Mikulić. ‘Gospodin Mikulić je sve rekao o sebi. Jedino mi je nevjerojatno da u drugoj izbornoj jedinici njegovu sposobnost glasači nisu prepoznali jer je dobio deset puta manje glasova od mene’, odgovorio mu je Maras. Na pitanje hoće li Milan Bandić sutra imati većinu u Skupštini, Mikulić je nekoliko puta rekao da ‘nema kristalnu kuglu’. Činilo se da doista ne zna, no Bandić se sutra ukazao u Skupštini i većinu je – tajnoviti su njegovi putevi – doista osigurao.
N1 uživo, 14. prosinca, 11:30
Darinko Kosor puno zna, ali ne govori sve o obavještajno-mafijaškoj hobotnici koja je premrežila Hrvatsku i Grad Zagreb i čije krakove sad, jedan po jedan, odsijeca neka nevidljiva ruka. Afera SMS, čini se, maknut će sa scene ljude koji su kao repromaterijal koristili lažne prepiske i prave dosjee, koji su snimali, ucjenjivali, provaljivali u računala, hakirali, trolali i radili sto čuda kako bi došli do vlasti, a onda i do javne blagajne, jedinog istinskog sna naših patriota. Igor Bobić kliještima je od Kosora pokušao izvući priznanje o kojim se to ljudima i kojim mračnim radnjama radi, ali Kosor je šutio kao zaliven, zadržavajući se na indiskrecijama i na ekranu. Vidjet ćemo dokle će ići ta akcija – nadajmo se do kraja – a Kosor je otkrio da je na njega vršen pritisak da sa državne razine koaliciju kopira i na zagrebačkoj, ali je to, kaže, odbio. ‘Mi nemamo ništa protiv suradnje s HDZ-om, pogotovo nemamo ništa protiv suradnje s Plenkovićem, ali imam protiv suradnje s Bandićem. Bio sam s njim u koaliciji na nagovor Ive Josipovića, izašao sam i više se nikad nećemo naći u koaliciji s Bandićem’, rekao je Kosor, no čini se da je spašavanje vojnika Bandića ipak bilo dogovoreno na svim razinama, nismo deca.
Hrvatska za 5, HRT, 14. prosinca, 24:00
Kamera koja iz gornjega rakursa snima Branimira Bilića otkriva zapanjujući detalj: čovjek drži stopala onako kako ih je držao Charlie Chaplin, desna noga okrenuta je na desnu stranu pod kutom od 90 stupnjeva, a lijeva noga na lijevu stranu, jedna gleda Grčku, druga gleda Učku. I tako cijelu emisiju! Bizarno je da ‘Hrvatsku za 5’, koju radi vojska ljudi, koja ima živu publiku, koja dakle košta, HRT stavlja na program u ponoć. Ako emisija valja, dajte je u prime time, ako ne valja, dajte novac nekome tko zna raditi, najte od gosn Bilića, njegovih gostiju i publike norce delat, gospodo!
portalnovosti
