Prilikom predstavljanja knjige ”1944.: Oslobođena Dalmacija/Antifašizam danas” govorio sam o čovjeku kao povijesnom biću.
Povijest nije samo prisjećanje, ona ima, budući da sadrži i vrednovanje događaja, i moralno značenje, u smislu da razotkriva našu temeljnu moralnu orijentaciju. Koje ćemo događaje iz prošlosti smatrati povijesnim događajima, i kako ćemo te događaje vrednovati, neodvojivo je od onoga za kakvu budućnost ćemo se zalagati.
Kako vrednujemo prošlost, takvu vrijednost želimo i u budućnosti. Smatra li itko da ga u budućnosti neće opljačkati, poniziti i ubiti onaj tko u pljačkašima i ubojicama u prošlosti vidi heroje? Smatra li itko da u Crkvi i u budućnosti neće biti pedofilije iako većina vjernika i danas šuti o brojnim slučajevima svećenika pedofila?
Ljudi nisu mistična bića, štoviše, gotovo je u potpunosti moguće predvidjeti kako će netko u nekoj situaciji reagirati. Dovoljno je da otvorite neku temu, da sugovorniku dadete mogućnost da iznese argumentaciju, da ga pažljivo saslušate, da ga dovedete do toga da razotkrije vlastiti moralni sustav i taj čovjek vam postaje predvidiv.
Ovu metodu često koristim, osobito kada djelujem u javnom životu.
Prošli tjedan sam, da navedem jedan manje značajan primjer, kao predsjednik Gradskog vijeća Grada Zadra, sazvao javnu tribinu o statusu Znanstvene knjižnice. Dan prije održavanja tribine sam lokalnim medijima rekao da na tribinu neće doći oni koji ne smiju doći.
Naravno da sam znao tko ne smije doći i naravno da sam znao da će svi ti nekoliko sati prije održavanja tribine poslati gotovo identično obrazloženje zašto neće doći – zato što ne smiju, neovisno o ulozi ili funkciji koju obnašaju. Nisu došli zato što ne smiju doći i ja sam znao da ne smiju doći.
Budući da znanje obvezuje, potrudio sam se da tribina uspije, i ona je u potpunosti uspjela zato što su bili pozvani i oni koji samostalno odlučuju o vlastitom djelovanju. Ti su došli.
Napominjem da je riječ o prvoj demokratskoj tribini u Zadru na kojoj se javno raspravljalo o tome hoće li Znanstvena knjižnica doći pod Sveučilište u Zadru ili će joj osnivač i dalje biti Grad Zadar.
Moj stav je jasan – Znanstvenoj knjižnici je mjesto u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, zbog toga sam na sjednici Gradskog vijeća glasao da se osnivačka prava nad Znanstvenom knjižnicom ne prepuste Sveučilištu u Zadru. Nije paradoksalno, potpuno je logično.
Pedagogija demokracije u politički zapuštenoj zemlji, a Hrvatska to nedvojbeno jest, traži prikladne metode poučavanja. O mom glasu je ovisilo hoće li Sveučilište dobiti Znanstvenu knjižnicu, da sam glasao za, suzdržano ili da uopće nisam glasao, to bi se i dogodilo, ali ja sam, nakon što su svi glasali, glasao protiv, i to se nije dogodilo.
Nije razlog samo taj što sam zaposlenik Sveučilišta u Zadru i što se po toj osnovi nalazim u sukobu interesa, veći je razlog taj što nisam htio dopustiti da demokracija, kao politička stvarnost, i autonomija sveučilišne zajednice budu u sukobu interesa, odnosno, htio sam javnom tribinom javno pokazati dimenzije patogenog političkog posluha, ali i one koji su spremni komunicirati, argumentirati, propitkivati, vrednovati i donositi odluke.
Odluka je, zbog onih koji su se odazvali i zbog onoga što su rekli, donesena. Ja i dalje smatram da će se Znanstvena knjižnica u Zadru jednom naći u sastavu Sveučilišta u Zadru, ali se duboko nadam da to neće biti posljedica nekog ekskluzivnog dogovora stranačkih poslušnika koji u svim institucijama ponosno demonstriraju pripadnost onima koji su ih reducirali na stranačke ostatke.
Zbog toga mi je drago što sam bio u mogućnosti svojim glasom biti protiv svijeta sjena tzv. ekskluzivnih dogovora. Izađimo u javnost, argumentirajmo, tražimo odgovore, nudimo rješenja.
Kada već navodim primjer iz Zadra, red je da navedem i ono što se trenutno događa. Vjerujem da je mnogim čitateljima poznato da je gradonačelnik Zadra član HDZ-a, ali i to da taj isti HDZ nema većinu u Gradskom vijeću. Najavio sam da ću, koliko je to u mojoj moći, napraviti sve da dođe do destrukcije ove stranke koja okuplja predatore.
Zadarski HDZ je u stanju očaja, nipošto se ne želi dovesti u situaciju da netko isprovocira izbore za gradonačelnika, a to bi se dogodilo kada bi gradonačelnik bio prisiljen povući prijedlog proračuna. Proračun je, stoga, točka koja destruira ovu stranku. To shvaćaju sve opcije koje tvore neformalnu većinu u Gradskom vijeću.
Predsjednik zadarskog SDP-a, Daniel Radeta, shvatio je ovo kao priliku da gradonačelnika prisili da u proračunu predvidi sredstva za uvođenja građanskog odgoja u zadarske osnovne škole. Naravno da očajan čovjek pristaje na sve, pa i na javno poniženje.
Gradonačelnik je pristao na ovo, ali, imajmo na umu da je riječ o hinjenom pristanku. On je na ovo pristao kao predator, njegove namjere nisu da građanski odgoj uđe u škole i da, u građanskom smislu, opismeni djecu Zadra, nego da se usvoji proračun, da se građanski odgoj promatra kao kompromis, ali da se on nikada ne uvede u škole. Predator pristaje na nešto protiv čega će se poslije boriti i što će, kada to bude zgodno, bojkotirati.
Naš zadatak je da predatorima dademo još jednu lekciju iz pedagogije demokracije, da amandmanima proračun dodatno izmijenimo da to ne bude proračun političkih predatora, nego Grada Zadra, a to onda znači da osiguramo da se građanski odgoj uistinu uvede u zadarske škole.
Građanski odgoj i HDZ se međusobno isključuju, tamo gdje ima više građanskog odgoja, tamo HDZ-a ili uopće nema ili ga ima sasvim malo.
Građanski odgoj počiva na tri stupa: demokraciji, vladavini prava i ljudskim pravima. HDZ prezire vladavinu pravu, draža mu je korupcija, demokraciju promatra kao prvi korak prema autokraciji, a ljudska prava priznaje samo članovima ove patogene stranke, svi ostali su potjerani na margine.
Neformalna većina u Gradskom vijeću Grada Zadra ima mandat od građana da ovaj grad zaštiti od političkih predatora. Zato nakon javne tribine slijedi još jedna lekcija iz pedagogije demokracije, a to je lekcija o proračunu.
Veselim se i ovoj lekciji. Ništa nije onako kako predatori misle da jest, s njima se ne dogovara ni kada oni misle da dogovori napreduju. Njih se nadigrava dogovorom koji njih ne uključuje.
