Na ogromnoj građevini u ulici Mile Budaka koja podsjeća na monolit od crnog mramora, nedostaju još samo uklesane riječi obojane „zlatom": Spomenik Đuri Đakoviću podigli njegovi radnici, pa da je po svemu nadgroban.
Poslovni toranj sagrađen je sredinom osamdesetih kao simbol industrijsko-poslovne moći slavonskobrodske metalske industrije. Odmah je nazvan „Milovićka“ po Antunu Miloviću, istinskom, danas smo toga još više svjesni u vrtu patuljaka, direktorskom velikanu, i „Pakleni toranj“ zbog loše zamišljenih i realiziranih rješenja puteva za spašavanje u slučaju požara i potresa.
Stoji tako spomenik jednom mračnom vremenu, kako doba samopuravnog socijalizma vole nazivati nacionalni demokrati. Nekada krcat radnicima u uredima, uredskim srojevima, pravim bogatstvom, a onda je, upotrijebimo milijun puta korištenu metaforu, upaljeno demokratsko svjetlo i poslovni toranj je postao napušteno i zapušteno ruglo. Pakleni toranj funkcionira još kao depadansa Policije u kojoj se „vade“ osobni dokumenti i dokumneti za limene ljubimce (pozdrav vrijednim ljudima u sobi br. 6 na prvom katu!). Tu je i SBTV. Dok se čovjek popne do njih na četvrtom katu ispusti dušu. Lako je za to, ali teško je to što je dušu ispustio nekadašnji Đuro Đaković, ponos Slavonskog Broda. Neka je onom, ubijenom Đuri vječna slava i hvala!
