Postmoderna tiranija: Stanja obmane od 9/11 do Covid-19

Prošlo je više od godinu dana otkako je zdravstveni strah nazvan pandemijom Covida-19 imao širok utjecaj na živote velike većine čovječanstva. Otkako se podigla "magla rata", da tako kažemo, bilo je vrlo malo introspekcije u vezi s knee-jerk autoritarizmom nametnutim čovječanstvu u liberalnom tisku ili glavnoj akademskoj zajednici.

Jezive paralele povezuju paniku izazvanu tijekom te zdravstvene krize s reakcijom na 11. rujna. Također postoji mnogo posrednih dokaza o prethodnom znanju i prethodnom planiranju za oba ova događaja. Nakon njih, masovna histerija, vladina propaganda, tiranija, cenzura i iracionalni sustavi vjerovanja proizašli su iz svakoga, podržani interesima vladajuće klase i glasnogovornicima masovnih medija.

Iako mnoge politike vezane uz globalni rat protiv terorizma i pandemiju zasigurno imaju fašističke i totalitarne impulse, postoje ključne razlike. Dok se fašisti i totalitaristi oslanjaju na jednog despota i marginalizaciju manjinskih skupina, postmoderna tiranija djeluje u skladu s tokovima kasnog kapitalizma: potiče se raznolikost i uključenost; moć se širi kroz korporativnu oligarhiju, kao i kroz političke, vojne, a sada i medicinske hijerarhije; a razorne ekonomske i društvene učinke uzrokuju "odsutni uzroci"; tj. apstraktni pokretači kapitala: fluktuacije dionica, algoritmi, financijski instrumenti i razni mjehurići i prijevare u sektoru financija/osiguranja/nekretnina (eng. Finance/Insurance/Real Estate - FIRE).

Javnost je očekivano zbunjena rotirajućim sastavom birokrata i elite s različitim količinama sociopatskih i narcisoidnih osobina; međutim, osobni atributi članova glumačke ekipe su takvi da su je strani akumulacija kapitala, imperijalizam i uništavanje prirode. U redu je koristiti izraze kao što su fašizam ili totalitarizam kao odgovor na vladinu politiku radi retoričkog učinka; međutim, većina Amerikanaca ne osjeća se tako niti ne koristi takvu terminologiju, što asocira na jednostavniju eru čizme koja gazi po ljudskom licu. Prilično smo upleteni u diktaturu kapitala.

Srodan aspekt onoga što možemo nazvati postmodernom tiranijom jest odsutnost meta-narativa. Establišment podupire bilo koji narativ koji im trenutno odgovara, ali ih je u stanju odbaciti na prvo ozbiljno gunđanje javnosti. Otprilike od 2001. do 2011. dominirao je globalni rat protiv terorizma; od 2011. do 2016. bila je to "promjena režima" u Siriji i Libiji s malo ISIS-a i glumljenog užasa nad Rusijom koja je zauzela Krim; od 2016. do 2020., prenapuhana veza Russiagate; od 2020. do 2022., Covid-19; a sada ukrajinsko-ruski rat, u kojem nam se govori da su NATO i SAD potpuno nevini saveznici koji nisu započeli, provocirali i manipulirali geopolitičkom šahovskom pločom desetljećima unazad, i koji samo žele pomoći bespomoćnim Ukrajincima.

Ipak, nakon dvije godine podvrgavanja tiranskim naredbama autoritarne medicinske panike koju su dirigirale vladajuće klase, transnacionalne političke marionete, kao i establišmentski medicinski "stručnjaci" koji su uvijek iznova iznosili lažne i smiješne tvrdnje, ljudi diljem svijeta se bude iz zdravstvenog straha kao i iz američkog posredničkog rata u Ukrajini. Postoje mnoge zapanjujuće sličnosti između napada pod lažnom zastavom 11. rujna i globalnog zdravstvenog ludila zbog Covid-19. Oba događaja dovela su do masovne histerije i globaliziranog oblika sindroma noja, gdje su poricanje i kolektivne halucinacije postali norma, utirući put dubljoj imperijalnoj tiraniji i masovnoj poslušnosti. U posljednje vrijeme, mnogi koji su podržavali vladine politike i narative, uključujući karantene, zabrane putovanja, mandate za cjepiva i zdravstvene putovnice, traže "pandemijsku amnestiju" u vezi sa svojim paničnim i tiranskim ponašanjem; i priznali su da su bili u krivu, iako su zagovarali smiješne i smrtonosne politike i demonizirali svakoga tko im je pokušao stati na put.

Ponovni pregled "Katalizatora"

Paralele između reakcija vlade na 11. rujna i pandemije Sars-CoV-2 su nevjerojatne. Prije 11. rujna, znatan dio američkih građana ne bi tolerirali domaći masovni nadzor. Slično tome, prije zdravstvene krize 2020., stanovništvo je bilo vrlo skeptično prema obveznom zaključavanju, apsurdnim pravilima nošenja maski i prisilnim naredbama za cijepljenje i propagandi; kao i prema blokiranju pristupa putovanjima, javnim prostorima i tvrtkama bez potvrda o cijepljenju. Većina to tumači kao vladino iskorištavanje krize, a ne kao vladino prethodno znanje i unaprijed planiranje događaja. Međutim, od samog početka, pripremljena, proizvedena histerija i propaganda sugerira zavjeru vojno-obavještajnih, industrijskih, financijskih i medicinskih snaga industrije i vlade.

Ekonomski pokazatelji treperili su crveno mjesecima čak i prije siječnja 2020., vraćajući se na repo krizu u rujnu 2019. Citirajući investitora pri CNBC iz ožujka 2020.:

"Virus je bio katalizator, ali nije bio uzrok", rekao je Christopher Whalen, osnivač Whalen Global Advisorsa. "I obveznice i dionice bili su prilično dramatično napuhani od strane naših prijatelja u Fed-u. Ovdje vidite kraj igre za monetarnu politiku, a to je da u određenom trenutku morate prestati. Inače dobijete groteskne mjehuriće imovine kao što smo vidjeli, a motor jednostavno ostane bez goriva." [Naglasak moj]

Reuters se slaže, a glavna osoba u Fed-u naglas je izbrbljala onaj tihi dio: "Pomoć za pandemiju također je bila 'spašavanje banaka'". Liberalno/ljevičarski sajt The Intercept prilično dobro sažima igru, objašnjavajući da CARES Act iz ožujka 2020. dopušta:

Izravnu kupnju korporativnog duga - prva nevladina kupnja obveznica u povijesti Feda - sada bi bila dopuštena. Tvrtke su se posljednjih godina naglo zaduživale, a stručnjaci su to prepoznali kao izvor ozbiljnog ekonomskog rizika. Iznenadni šok poput pandemije koja je izbrisala prihode ne bi samo prouzročio bankrote, već bi i ubrzao neplaćanje obveznica, šireći stres u cijelom financijskom sustavu.

Dalje u članku, autor primjećuje kako Zakon o CARES-u poziva na "Fond za stabilizaciju tečaja". Vrijedan 454 milijarde, novac se koristi kao poluga kao kod glavne banke, što omogućuje:

Stvorio bi se fond vrijedan 4,5 trilijuna dolara, a tržišta dionica bi narasla. Ukupna vrijednost burze pala je 23. ožujka na 103 posto BDP-a, oko 21,8 bilijuna dolara. Do 30. travnja vratila se na 136,3 posto BDP-a, ili 28,9 bilijuna dolara. Prema tom pokazatelju, u tom je razdoblju stvoreno 7,1 trilijuna dolara bogatstva na burzi.

Drugim riječima, SAD je vidio natpis na zidu [biti svjestan da će se nešto loše vjerojatno uskoro dogoditi, op.prev.] koji dolazi iz Kine: gospodarsko usporavanje i zatvaranje tvornica koje je započelo u siječnju 2020. konačno je utjecalo na američko tržište dionica koje je do sredine ožujka 2020. doživjelo slom. Samo preuveličavanje pandemije, gašenje milijuna radnih mjesta i otvaranje novih priključaka za bankarski sektor, omogućilo bi korporacijama da zadrže profitabilnost. Restrukturiranje duga bilo je neizbježno i jedini način da se to postigne bio je iznuditi usvajanje zakona kroz Kongres, što nije težak zadatak s obzirom na to da su naši zakonodavci u biti lobisti velikih multinacionalnih korporacija. Velike tvrtke dobile su milijarde pomoći, a radnici i mala poduzeća su propali.

Jednom kad je postavljen medicinski plan, zavladala je panika i pokazalo se da otpuštanjem milijun medicinskih radnika iz prenapučenih domova za starije osobe, i ukupno 40 milijuna američkih radnika, da ričući apokaliptičnu propagandu bez prestanka, da cenzurirajući bilo kakav govor o upotrebi vitamina i dodataka prehrani, da nametajući stresne karantene i odvraćajući pacijenate od liječnika može utjecati na smrtnost diljem svijeta. Teško da je itko u medicinskoj zajednici bio spreman suočiti se s tim nezgodnim istinama, a oni koji su to učinili dodatno su cenzurirani.

Vrlo brzo nakon ožujka 2020. znalo se kolika će biti stopa smrtnosti od infekcije: vrlo nizak postotak, možda dvostruko veći od stope sezonske gripe. Svjetske elite nisu marile - imale su plan u ruci. Bez obzira na ozbiljnost, kapitalističke elite ne bi ostavile bez posla 40 milijuna Amerikanaca i uništile ekonomiju bez plana. A imali su jedan već spreman: plan od 5 trilijuna dolara. Malo kasnije, američke elite se ne bi zalagale za prisilne naredbe o cjepivima - primi cjepivo ili izgubi posao - osim ako naredba nije došla iz najviših slojeva elite, i iako su mnogi, ako ne i većina, establišmenta to kupili na veliko, jasno je da savezna vlada nije namjeravala prepustiti državama da donose odluke na temelju doprinosa lokalnih okružnih i državnih zdravstvenih dužnosnika. Naredba je došla od visokih autoriteta; sigurno je postojao očiti tajni dogovor da se centralizira i organizira Covid dogma, da, "zavjera", jer traženje od javnosti da "vjeruje znanosti" vodi vas tako daleko samo kada im proturječni i kontradiktorni podaci o opasnosti od virusa zure u lice.

S obzirom na nepouzdanost početnih testova za Sars-CoV-2, namjerno korištenje previše PCR ciklusa po testu i jednostavnu činjenicu da je prilično vjerojatno da su više benignih sojeva i varijanti koronavirusa rezultirali pozitivnim testovima, lako je vidjeti kako je globalna pandemija proizvedena odmah na početku. Od samog početka, vladina propaganda koja je proizlazila iz medicinskih, vojnih i obavještajnih establišmenta očito je bila koordinirana, centralizirana i usmjerena na prisiljavanje i zastrašivanje građana da se pokore globaliziranom medicinskom kultu. Sve lokalne i nacionalne vijesti ponavljale su istu rečenicu, a globalna agenda grupnog razmišljanja o biološkoj sigurnosti gurnuta je u prvi plan društva. Važno je zapamtiti da prije proglašenja izvanrednog stanja, "karantena" je podrazumijevala ograničavanje pristupa bolesnima, a ne cijelom društvu.

Jezik nije bio samo orvelovski već je bio napisan na osnovu scenarija u Ministarstvu obrane i obavještajnoj zajednici. Rečeno nam je da se "sklonimo u domove", a liječnici i medicinske sestre bili su na "prvim crtama" borbe. Oni su svakako bili osmišljeni kako bi dočarali slike rata i stvorili strastvenu atmosferu u kojoj je disidentstvo marginalizirano, ponavljajući ukorak ideološki konformizam koji se dogodio nakon 11. rujna. Izrazi poput socijalnog distanciranja i praćenja kontakata ušli su u leksikon uz jedva gunđanje. Što je urnebesno, nakon više od godinu dana trpljenja apsurdnih zakona koji su se stalno mijenjali, Britanija se poigrala idejom da svojim građanima ponudi "slobodne propusnice" za one koji su dovoljno poslušni da se često testiraju, a njihova nagrada je bila "sloboda" da napuste vlastiti dom.

Kanadsko i britansko izvještavanje potvrđuje neetičku propagandu za prisiljavanje, zastrašivanje i izazivanje krivnje kod civilnog stanovništva. Jedan britanski psiholog nazvao je njihov vladin program "totalitarnim". Svaka glavna medijska kuća u SAD-u od ožujka 2020. do veljače 2022. nalikovala je liberalnoj verziji skandala s emitiranjem Sinclaira iz 2018., gdje je medijski konglomerat, koji ima poznatu desničarsku pristranost, natjerao 193 voditelja lokalnih vijesti da ponavljaju isti scenarij dug minutu, riječ po riječ, upozoravajući na "lažne vijesti" i "lažne priče" koje se šire društvenim mrežama i glavnim medijima, ponavljajući Trumpovu retoriku u to vrijeme.

Rugalo se prirodnom imunitetu, okupljanje u javnosti je bilo zabranjeno, kućni posjetitelji su bili zabranjeni, cjepivo se smatralo jedinim odgovorom na prijetnju, a čak su i zagovornici zdravlja koji su zdravorazumski podsjećali na uzimanje vitamina i dodataka ismijavani kao neozbiljni luđaci.

Prikladno pitanje o kojem treba razmisliti je sljedeće: s obzirom na porast navodnih smrti od Sars-CoV-2 oko ožujka 2020., je li globalno promicanje karantena, ograničenja putovanja, ograničenog kretanja izvan doma i ograničenja okupljanja opravdano? Gledajući unazad, mnogi, ako ne i većina Amerikanaca sada kažu ne. Međutim, ostaje činjenica da su mnogi pronicljivi promatrači od početka prozvali Svjetsku zdravstvenu organizaciju, CDC, te medicinske i nacionalne sigurnosne ustanove. Te glasove je cenzurirala i ušutkala korporativistička oligarhija sklona nametanju bola malim poduzećima i prosječnom građaninu. Milijuni su izgubili sredstva za život, a mala poduzeća se nikada nisu oporavila.

Još jedno povezano pitanje: kako i zašto je medicinski establišment bio toliko potaknut na borbu protiv akutne prijetnje zdravlju uzrokovane virusom Sars-CoV-2, ali leži uspavan kada je globalno siromaštvo očito glavni uzrok smrti u svijetu, a slijedi ga rak i bolesti srca? Naveli su nas da vjerujemo da bi se svijet mogao okrenuti naglavačke u borbi protiv virusa, ali ništa se ne može učiniti da se ublaže vodeći uzroci smrti i siromaštva: strukturalna, kronična zdravstvena pitanja nisu na stolu, jer su uzrokovana neumoljivim nagonom kapitalizma da profitira, zagadi ​​i osiromaši većinu stanovnika Zemlje.

Čak i WHO priznaje da se ¼ ukupnih smrtnih slučajeva danas može pripisati "nezdravom okolišu"; tj. uvjeti ekstremnog siromaštva, bolesti koje se mogu spriječiti, gladovanja i pothranjenosti. U 2012. to je bilo 12,6 milijuna smrtnih slučajeva godišnje, no danas je ukupan broj nedvojbeno veći, vjerojatno oko 20 milijuna. WHO također priznaje da oko 2 milijuna ljudi samo u Kini umre od zagađenja zraka svake godine, s oko 6,7 milijuna smrtnih slučajeva godišnje diljem svijeta. Gdje je negodovanje i globalna mobilizacija da se zaustave ovi mnogo smrtonosniji problemi?

Je li mogao postojati racionalniji put, gdje su ljudi stariji od recimo 60 ili 65 godina, koji će najvjerojatnije biti pogođeni, mogli biti zaštićeni dobrovoljnim planiranjem ograničavanja međuljudskih kontakata, kao i da im se omogući pristup najboljoj njezi i lijekovima, dok bi ostatak svijeta mogao nastaviti bez drakonskih mjera? Sigurno su medicinski stručnjaci u SAD-u mogli razviti plan u suradnji s vladama koji bi omogućio slobodu kretanja, kao u Švedskoj i Japanu.

Put je, međutim, blokirala država nacionalne sigurnosti u sprezi s neizabranim zdravstvenim vlastima, velikim tehnološkim tvrtkama, velikom farmaceutskom industrijom i globalnim kapitalistima željnim uvođenja represivnih mjera i zgrtanja bilijuna od restrukturiranja svjetskog gospodarstva. Globalnom gospodarstvu bilo je potrebno "Veliko resetiranje" kako bi se centralizirala i kupila mala poduzeća za peni po dolaru, a financijski sustav bio je uzdrman vračajući se u rujan 2019. Uznemirujuće, ovaj slijed događaja podsjeća na raniji put kada je država nacionalne sigurnosti preoblikovala svijet, nakon 11. rujna.

Maska se skida

Mnogi ljevičari istaknuli su da će nam obustava rada zbog karantena dati vremena da razmislimo o nehumanosti, hiperprodukciji, otuđenju i izrabljivanju što je svojstveno za kapitalizam. Nema sumnje da je to bila istina. Međutim, ono što se najviše previđalo bila je besmislenost toga da siromašni i radnička klasa nastave raditi dok se privilegiranim klasama bijelih ovratnika, koji rade na daljinu, nudi predah od žrvnja neprekidnog rada. Postojala je, i postoji, inherentna nejednakost i neravnoteža moći u tome što su restorani i vozači dostavljali pakete i hranu na nečiji kućni prag dok su kažnjavali te iste ljude koji su odbili maskirati se (što je apsurdno, čak i na otvorenom).

Zadovoljstva krivnje srednje i više klase života u konzumerističkom društvu učahurenom kod kuće uz TV i hranu za van, nadjačala su potrebu za solidarnošću sa siromašnima i radničkom klasom, koji u mnogim slučajevima nisu bili u mogućnosti i nisu bili voljni skloniti se ili dobiti eksperimentalnu injekciju od vlade koja je tretirala siromašne i manjine kao ljudske pokusne kuniće, ili još gore, tijekom cijele njihove povijesti.

Osjećaj potrebe za sigurnošću od akutne zaraze, dok se odupire hvatanju ukoštac sa složenošću i krivnjom bivanja dijelom globalno-imperijalističko-kapitalističkog stroja smrti, utjelovljuje stav zapadne ljevice. Osim očitih odgovora: "Zato nam je potrebna univerzalna zdravstvena skrb!" itd., jedva da je itko govorio o uzroku broj jedan pravih pandemija: našoj blizini nehumane i nehigijenske stočarske poljoprivrede. Kolektivni, na strahu temeljen automatski odgovor bio je nehumano klanje desetaka milijuna životinja: procjene sugeriraju da je više od 10 milijuna kokoši, možda 5-10 milijuna svinja i 17 milijuna kuna ubijeno zbog "prekomjerne proizvodnje", a u slučaju kune, zbog mogućnosti širenja Sars-CoV-2.

Kratak pregled naše distopije 21. stoljeća

Prije dvadeset tri godine mnogi su ljudi diljem svijeta gajili velike nade kad je osvanuo novi milenij. Došla je 2000. godina, a neupućenom oku je globalna perspektiva izgledala ružičasto. Narativ o Fukuyaminom "kraju povijesti" i dalje je dominirao nakon gotovo desetljeća američke dominacije bez otpora na svjetskim financijskim tržištima te vojne i političke hegemonije. Nije bilo većih ratova među svjetskim silama, a globalna ekonomija omogućila je nove puteve bogatstva za srednju klasu diljem svijeta.

Zabava nije dugo trajala. Ispostavilo se da globalizacija, taj sveobuhvatni pojam koji stalno iznova koriste i liberalni internacionalisti i konzervativni realisti kako bi obranili naizgled beskrajnu vladavinu kapitalista, ima mnogo pukotina u temeljima. Predodžba da su zapadne države "demokratske republike" koje brinu za interese građana počela se urušavati. Sve manji prinosi kapitalizma, kao i drska korporativna i vladina korupcija počeli su narušavati povjerenje globalne srednje klase. Pristanak onih kojima se upravlja više nije mogao biti osiguran; i kako se fasada demokratskog legitimiteta urušila, zapadne vlade, na čelu sa SAD-om, počele su tražiti novu ideološku silu koja bi opravdala neoliberalni kapitalizam.

Događaji u svijetu brzo su krenuli nagore počevši od prvih mjeseci novog tisućljeća. U ožujku 2000. dot-com balon je puknuo, a gubici su na kraju dosegli 1,75 trilijuna samo u SAD-u; ovo je zatalasalo svjetsko gospodarstvo. Ukupni gubitak tržišne kapitalizacije procijenjen je na 5 trilijuna do kraja recesije 2002. godine. U SAD-u je izgubljeno više od 2,2 milijuna radnih mjesta, a nezaposlenost je nastavila rasti do sredine 2003. godine.

U studenom 2000., izbori Bush-Gore zapali su u pat poziciju. Pravosudni udar na Vrhovnom sudu presudio je u korist Busha 5-4, učinkovito zaustavivši ponovno brojanje glasova. Bilo je relativno malo javnog pritiska, a nedostatak bilo kakvog stvarnog otpora od strane demokratske stranačke mašinerije učvrstio je puč, a "Bush-Cheney hunta", kako ju je nazvao pokojni Gore Vidal, došla je na vlast.

Istiniti događaji od 11. rujna 2001. mogli bi zauvijek ostati djelomično obavijeni velom misterija, ali neki znakovi upućuju na očito: zavjeru u kojoj je američka vlada igrala aktivnu ulogu u orkestriranju slijeda događaja koje nazivamo 11. rujna. Svaki letimičan pogled na "teorije zavjere" i nalaze Pokreta za istinu o 11. rujnu pokazuje očigledne rupe u službenoj priči. Ispitivanje i upijanje svih dokaza dovodi do neizbježnog zaključka - događaji od 11. rujna bili su lažna zastava, koju je orkestrirala naša vlada, a počinitelji su još uvijek na slobodi, slično kao i atentat na JFK-a.

Gotovo svi stariji od trideset godina sjećaju se što je uslijedilo, iako se većina toga nerado prisjeća. Bushov režim okrivio je Al Qaidu prije kraja noći, vijesti su bez prestanka pokazivale kako tornjevi padaju, a bojama označena teroristička upozorenja postala su naša "nova normala" (uskoro ćemo doći i do sljedećeg koraka). Službeno je predstavljena osovina zla; svaka zemlja koja se nejasno suprotstavljala američkom imperijalizmu stavljena je na neposlušnu listu, i naređen je novi "križarski rat", uz izričite prijetnje "ako nisi s nama, protiv nas si". Ubrzo nakon toga, misteriozni napadi antraksom zapljusnuli su naciju i zarobili SAD, čak i kada je postalo kristalno jasno da je vrsta korištenog antraksa bila vrlo naoružana verzija koja je dolazila iz američkog biolaboratorija, što je moglo značiti samo da su je namjerno ukrali i pustili visoki elementi unutar naše vlade.

Izvanredno stanje se odmah normaliziralo. Izgrađena je nova država nadzora, Patriot Act i AUMF omogućili su izvansudska ubojstva, mučenja, a špijunski programi su se počeli globalno širiti. Službeno je objavljen rat Iraku i Afganistanu; neslužbeno, specijalne snage i crne operacije proširile su se na otprilike 130 zemalja. Carstvo se širilo i bilo je u pokretu - posebno na Bliskom istoku, središnjoj Aziji i sjevernoj Africi, gdje je kontrola nad pristupom fosilnim gorivima, uz stalnu nadmoć petrodolara, najvažnije u današnjem održavanju globalne hegemonije.

Stalno izvanredno stanje / Stalno iznimno stanje

Moć voli katastrofu: ovdje je glavna tema da kada se dogode neprirodne katastrofe, zapadne vlade se brzo okupe i urote kako bi osigurale brzu zaradu, zadržale kontrolu i razmetale se svojom moći nad slabijim nacijama.

U našem dobu, autoritarni režimi zagovarali su trajnu suspenziju prava vlastitih građana, kao i ljudskih prava i međunarodnog prava. Ovaj koncept popularizirao je Giorgio Agamben u svojoj knjizi Izvanredno stanje iz 2005. godine. Agamben koristi primjer definicije suvereniteta od nacističkog pravnika Carla Schmitta: suveren je onaj koji odlučuje o iznimci. Ukidanjem prava vlastitim građanima kao odgovor na izvanrednu situaciju, nominalno demokratski režimi, kao i diktatorski režimi, mogu u ime nacionalne sigurnosti iskoristiti prijetnju budućih katastrofa za postavljanje u okvir zakona trajnih policijskih država, proglašavanje izvanrednog stanja i normaliziranje onoga što se prije smatralo izvanzakonskim.

Imperijalna jezgra odlučila se za prokušani i istiniti model: programiranje javnosti da prihvati da je svaka katastrofa uzrokovana kapitalističkim globalnim sustavom hitan slučaj na koji se mora odgovoriti sve autoritarnijim društvom. Taktike policijske države, preuzete iz nacističke Njemačke, postale su normalizirane jer su ekonomske, političke i ideološke snage koje su podržavale Rat protiv terorizma vidjele malo otpora zbunjenog i prestrašenog građanstva. Ovaj proces je poznat kao izvanredno stanje, a izvorno ga je u zakonu kodificirao nacistički pravnik Carl Schmitt. Sažetu definiciju možete pronaći ovdje:

[Izvanredno stanje] definira poseban uvjet u kojem je pravni poredak stvarno suspendiran zbog izvanrednog stanja ili ozbiljne krize koja prijeti državi. U takvoj situaciji suverena, odnosno izvršna vlast, prevladava nad ostalima, a temeljne zakone i norme država može prekršiti dok je suočena s krizom.

Gotovo svaka značajna politička žarišna točka u posljednje dvadeset dvije godine korištena je kao izgovor za širenje i produbljivanje državne i korporativne vladavine nacionalne sigurnosti. Ovaj proces je učinkovito obespravio zapadne mase do te mjere da većina zapadnog stanovništva, uključujući mnoge u srednjoj klasi, ima efektivno neofeudalne, dužničke odnose prema državi i tržišnim silama.

Autorica Naomi Klein prilično je dobro opisala novi, globalizirani, neoliberalni model u svojoj knjizi Doktrina šoka iz 2007., gdje kapitalizam katastrofe postaje sila za "kreativno uništenje", vodeći čitave kontinente u dužničke spirale sa zajmovima Svjetske banke i MMF-a dok u isto vrijeme militarizira i financijalizira zapadna gospodarstva da služe interesima Wall Streeta i Pentagona dok uništava male tvrtke i parazitira na radničkoj klasi.

Ubrzo nakon toga, šef kabineta predsjednika Obame, Rahm Emmanuel, rekao je naglas tihi dio rasprave o financijskoj krizi, kada je spomenuo trilijune javnog novca koji se koristi za podupiranje našeg nereguliranog bankarskog sustava. Izlanuo je:

Nikad ne želite da ozbiljna kriza propadne. I ono što pod tim mislim [je] da je to prilika da radite stvari za koje mislite da prije niste mogli.

Kako možemo definirati svoje vrijeme? Ponovo, fraza postmoderna tiranija pristaje bolje nego opis sadašnjeg trenutka kao totalitarnog ili fašističkog. Te dvije riječi postale su toliko pretjerano korištene, međusobno zamijenjene, da su izgubile puno značenja i sjaja za današnje ljude. Iako mnogi od različitih vladinih odgovora na 11. rujna i Covid zasigurno imaju elemente totalitarnih, fašističkih i diktatorskih režima, terminologija je u određenom smislu zastarjela. Više se ne uklapa u povijesni trenutak i rijetko tko stvarno vidi Joea Bidena ili Emmanuela Macrona kao totalitarne vođe. Nije potreban niti jedan despot da bi se sustav nastavio.

Suočavamo se s diktaturom novca, oligarhijom posvećenom osiguravanju glatkog kretanja kapitala. Živimo u piramidalnoj shemi, ekonomski i društveno: sustav bijednih tirana koji se sastoji od vašeg šefa, vašeg gradonačelnika, vašeg stanodavca, vašeg predsjednika Udruge vlasnika kuća, itd. U stvari, kada se sabere, samo u SAD-u postoje milijuni bijednih tirana; buržoazija i njeni milijuni izvršitelja: suci, policija i vojska, političari, odvjetnici, svi koji služe privatnom vlasništvu, nepravedna hijerarhija rada i, kao što smo vidjeli, većina liječnika koji su bili željni nametnuti i potvrditi bijedne diktate koje smo unijeli u zakon.

2019: Doba globalnih prosvjeda

Osim dobro dokumentiranih dokaza kao što je američko financiranje istraživanja o koronavirusu, događaj 201 i mnoge druge sumnjive aktivnosti, postoji još jedan posredni dokaz koji je povezan s prethodnim znanjem i planiranjem pandemije. Godine 2019. su globalni prosvjedi dosegli vrhunac nenadmašan u modernoj povijesti, a jedan komentator je tu godinu nazvao "Dobom masovnih prosvjeda". Dana 30. prosinca 2019., Robin Wright objavila je kolumnu u The New Yorkeru pod naslovom: "Priča o 2019.: Protesti u svakom kutku svijeta". Jedan citat iz tog članka tvrdi:

"'Ljudi u više zemalja koriste moć naroda više nego ikad u zabilježenoj povijesti. Nenasilni masovni pokreti glavni su izazovi današnjim vladama,' rekla mi je Erica Chenoweth, politologinja sa Harvarda. 'Ovo predstavlja izraženu promjenu u globalnom krajoliku neslaganja.'"

Washington Post je 2019. nazvao "Godinom globalnih uličnih prosvjeda". Bloomberg je objavio da je "Godina prosvjeda izazvala promjene diljem svijeta". Masovni poremećaji u radu vlada dogodili su se u Iraku, Iranu, Hong Kongu, Sudanu, Alžiru, Čileu i mnogim drugim nacijama. Obični ljudi postajali su smetnja neometanom kretanju kapitala. Vlade su bile prisiljene suočiti se s izazovima koje su ignorirale desetljećima, dok su rastući troškovi hrane, stanovanja, grijanja i materijala naglo skočili na globalnoj razini. Odjednom, u siječnju 2020., prijeteća avet "globalne pandemije" sve je to smjesta zaustavila.

Pozitivne strane za vlade bile su očite. Nema više protesta. Nema javnih okupljanja. Nema više dosadnih građana koji traže niže cijene dobara, više socijalnih programa i prosvjeda protiv nepravednih poreza i autoritarnih vladara. Bez ikakvog osobnog organiziranja, zamah ljudske moći iz 2019. brzo je odumro.

Pomicanje ciljeva: od "Dva tjedna za izravnavanje krivulje" do Države biološke sigurnosti

Slično kao i 11. rujna, opravdanje i daljnje pridržavanje službene vladine propagande počivalo je na potpunoj poslušnosti i društvenom konformizmu: pritisak iste društvene skupine na razini obitelji, zajednice, radnog mjesta i javnosti pridonio je atmosferi histerije, panike i paranoje. Ubrzo nakon 11. rujna, američka vlada promijenila je prioritete s invazije na Afganistan i izbacivanja talibana i Al-Qaide, na invaziju Iraka 2003. koja je koštala možda milijun iračkih života, zatim na globalni rat protiv terorizma (sjetite se priznanja američkog generala Wesleya Clarka da je namjera Pentagona bila izvršiti invaziju nacija nazvanih "osovinom zla" i uništiti "sedam zemalja u pet godina"). Mučenje i masovni nadzor bili su odobreni i bodreni, Patriot Act i AUMF probijali su se kroz Kongres.

Čim je u ožujku 2020. objavljena pandemija, pravila su se mijenjala, od razdoblja u kojem su nam govorili da će dva tjedna izolacije biti dovoljno da izravna krivulju zaraze do gotovo dvije godine apsurdnih pravila maskiranja, zaključavanja, javnih okupljanja, kućnih okupljanja, cjepiva i putovnice. Besmislice su se nastavile gomilati, jer su se širila sve nelogičnija "stručna mišljenja" lansirana da nas "zaštite", ili nam je barem tako rečeno. Ubrzo je postalo jasno da su sama zatvaranja ubijala mnogo ljudi. Mnogi vjerodostojni "medicinski stručnjaci" koji su vjerovali u ozbiljnost pandemije otvoreno su govorili o izolaciji: ona je bila oblik "democida", pri čemu su mnogi procjenjivali da je otprilike jedna trećina prekomjernih smrti uzrokovana karantenama. Izbjegavani su rutinski pregledi, domovi za starije osobe su bili pretrpani, starije osobe su bile zanemarene i nebitne, a više od milijun zdravstvenih radnika otpušteno je upravo onda kada bi, barem prema službenom narativu, bili najkorisniji.

Iracionalni zahtjevi za maskiranjem bili su potpuno neznanstveni, posebice zahtjevi za maskiranjem na otvorenom u velikim gradovima i, što je suludo, na plažama, kao i na raznim rekreacijskim područjima na otvorenom. Bez obzira na to, tek je u prosincu 2021. glavna medijska medicinska osoba priznala očito: "platnene maske su beskorisne" i malo više od ukrasa na licu. Dvije godine je maska bila oznaka dobrog građanina; svatko tko se nije slagao bio je namazan katranom i perjem bez obzira na stvarnu znanost. Mnoge analize randomiziranih kontroliranih ispitivanja (RCT) provedene su s prethodnim virusima. Da ne spominjemo osnovnu činjenicu da su stope zaraze i smrtnosti bile u osnovi iste za 39 američkih država koje su uvele mandate za maske naspram 11 koje nisu.

Spajanje stope smrtnosti slučajeva (CFR) sa stopom smrtnosti od infekcije (IFR) u glavnim medijima učinili su da se bolest čini mnogo smrtonosnijom nego što zapravo jest. Stvarna šansa da mladi i zdravi odrasli ljudi umru od Covid-19 bila je minimalna.

Društveno distanciranje postalo je strogo obavezno rmeđu vladajućim klasama, kao i višom srednjom klasom brbljivih liberala (i nažalost, mnogih ljevičara) iako je mogućnost umjerene do teške bolesti kod zdravstvenih mladih ili čak sredovječnih ljudi bila gotovo nikakva. Sablast postmodernog otuđenog, imućnog zapadnog subjekta, sa svim njegovim hrpama tjeskoba i neuroza, počela se odmotavati, implodirati; proces involucije koji njeguje solipsistički narcizam svojstven kasnom kapitalizmu.

Sociopatske tendencije naših elita, pojačane i destilirane kroz stoljeća klasnog rata u zapadnoj kulturi, izlile su se na vidjelo. Viša srednja profesionalna klasa, budna na tendencije želja svojih gospodara da se distanciraju od rulje, bila je željna ponavljanja diktata svojih vladara. Pobjednici iz više klase sami su sebe osudili na put neoviktorijanske politike čistoće. Čisto se mora odvojiti od prljavog. Obrazovani vjernici u "znanost" očito su racionalni; anti-vaks horde svakako moraju djelovati iz čistog osobnog interesa i ogorčenosti. Nepotrebno je reći da je napravljeno malo ili nimalo samoispitivanja panične pretjerane reakcije dobrostojećih liberalnih autoritaraca, koja je iskreno spadala u spektar agorafobičnog i hipohondričnog ponašanja.

Stope smrtnosti bile su potpuno smeće, precijenjene u svrhu podizanja atmosfere urnebesa, a da ne spominjemo novčane nagrade za bolnice i zdravstvene korporacije. Kao što mnogi do sada znaju, "umiranje sa" Covidom postalo je poistovjećeno s "umiranjem od" virusa, a liječnici su bili pod pritiskom da uvrste Sars-CoV-2 u smrtovnice.

Guranje eksperimentalnog cjepiva zdravoj djeci i mladima bilo je potpuno nepotrebno i štetno. Rizici srčanih problema nadmašili su zanemarive dobrobiti cjepiva za mlade. To je bilo očito od samog početka i medicinski establišment nastavio je svoju ulogu propagandnog ogranka Velike farmaceutske industrije (Big Pharma) umjesto objektivnog sagledavanja činjenica. Jedna je studija pokazala smiješnu, neugodnu učinkovitost od 12% za djecu od 5 do 11 godina.

UN-ova procjena ekstremne gladi, nesigurnosti hrane i izgladnjivanja

Ubrzo nakon početka karantena u ožujku 2020., Svjetski program za hranu UN-a objavio je upozorenje:

Broj ljudi koji se suočavaju s akutnom nedostašicom hrane (IPC/CH 3 ili gore) porast će na 265 milijuna u 2020., što je povećanje od 130 milijuna u odnosu na 135 milijuna u 2019., kao rezultat ekonomskog utjecaja COVID-19, prema podacima projekcija WFP-a. Procjena je objavljena uz objavu Globalnog izvješća o prehrambenim krizama, koje su izradili WFP i 15 drugih humanitarnih i razvojnih partnera.

Zapravo, vlada i privatni arhitekti karantena bili su u potpunosti spremni žrtvovati stotine milijuna mlađih, siromašnijih manjina u manje razvijenim zemljama kako bi zaštitili stariju, bogatiju, bjeliju populaciju u razvijenim zemljama od vrlo niskog potencijala bolesti, i da, moguće smrti. Dok mnogi ljevičari brzo ističu ekonomske "zone žrtvovanja" u kojima su prekršaji iz radnog odnosa norma, a ekonomska eksploatacija raširena, oni su uglavnom šutjeli o potencijalu masovne smrti, gladovanja i eksplozije ekstremnog siromaštva zbog politike karantena. Zapravo, mnogi ljevičari radosno su podržavali karantene i ograničenja za necijepljene; i bili su ili potpuno nesvjesni ili su hinili neznanje ekonomske devastacije koju su izazvali.

Afrički paradoks

Očigledni skupovi podataka koje treba promatrati u pogledu učinkovitosti eksperimentalnih cjepiva bili bi Zapad, s vrlo visokim razinama cijepljenja, naspram Afrike, koja je imala iznimno niski postotak. Iako su mnoge zemlje očito imale nepotpune informacije zbog nedostatka resursa, postaje očito da cjepiva nisu imala nikakav učinak na prijenos ili smanjenje smrtnosti. Zapravo, stope smrtnosti u afričkim zemljama toliko su niske da ih stručnjaci jednostavno zanemaruju. Holistički pogled stavio bi višak smrtnih slučajeva od "Covida-19" izravno na nezdrave stilove života, opskrbu otrovnom hranom, neregulirane kemijske industrije i stresne uvjete koji su endemski u zapadnom životu.

Agambenove jadikovke

Giorgio Agamben odmah je doveo u pitanje motive zaključavanja, s pravom ističući da su strah od smrti i uzdizanje znanosti kao nove religije sveli zajednice i vlade na kvantificiranje osnovnog opstanka - "golog života" - kao vrjednijeg od opipljive ljudske slobode. Kao što je rekao u postu na blogu iz ožujka 2020.:

Strah je loš savjetnik, ali donosi mnoge stvari za koje ste se pravili da ne vidite. Prvo što val panike koji je paralizirao zemlju jasno pokazuje jest to da naše društvo više ne vjeruje ni u što osim u goli život. Jasno je da su Talijani spremni žrtvovati praktički sve, normalne životne uvjete, društvene odnose, posao, čak i prijateljstva, privrženosti i vjerska i politička uvjerenja pod rizikom da se razbole. Goli život - i strah od njegovog gubitka - nije nešto što ljude spaja, već ih zasljepljuje i razdvaja.

U svibnju 2020., Agamben proširuje pojam medicine kao modernog kulta - i njegove brojne paralele s kršćanskim dogmama.

Odmah je vidljivo da se ovdje radi o kultnoj praksi, a ne o racionalnom znanstvenom zahtjevu. Daleko najčešći uzrok smrtnosti u našoj zemlji su bolesti srca i krvnih žila, i poznato je da bi se one mogle smanjiti kad bi se prakticirao zdraviji način života i kad bi se pridržavalo određene dijete. Ali nijednom liječniku nije palo na pamet da će ovaj oblik života i prehrane, koji su preporučivali pacijentima, postati predmet pravnog zakonodavstva, koje je određivalo ex lege [kao pravno pitanje] što se mora jesti i kako se mora živjeti, pretvarajući cijelo postojanje u zdravstvenu obvezu. Upravo je to učinjeno i ljudi su to, barem za sada, prihvatili kao očito da se odriču slobode kretanja, rada, prijateljstva, ljubavi, društvenih odnosa, svojih vjerskih i političkih uvjerenja.

Čak je i bezobrazna Svjetska zdravstvena organizacija bila prisiljena priznati u listopadu 2020. da su karantene iznimno štetne za siromašne i manjinske zajednice na globalnoj razini i da bi se trebale koristiti kao "vrlo, vrlo krajnje sredstvo". To nije spriječilo vlade i medicinske savjetnike da traže dodatna ograničenja i gašenja još sedamnaest mjeseci, čak i dok su Agamben i mnogi drugi, uključujući mnoge stručnjake koji su potpisali Veliku Barringtonovu deklaraciju, govorili protiv političkog pretjerivanja.

Latourova generalna proba: Pravo iz pogrešnih razloga

U naširoko citiranom članku iz ožujka 2020., francuski sociolog Bruno Latour postavio je zanimljivo pitanje u vezi s zaključavanjima: "Je li ovo generalna proba?" Problem u njegovoj formulaciji je, naravno, to što on vjeruje da su vlade nedužno nametnule protokole za zaključavanje kao odgovor na jasnu i trenutnu opasnost; kao i njegovo uvjerenje da će vlade, u budućnosti, nametnuti zaključavanja kao odgovor na klimatske promjene imajući na umu smanjenje emisija ugljika. Umjesto toga, trebali bismo shvatiti da su vlade, u dosluhu s mega bogatima i multinacionalnim korporacijama, nametnule karantene kako bi profitirale na kolapsu i ponovnom oživljavanju tržišta dionica, disciplinirale javnost kako bi prihvatile drakonske "nove normalne" politike i ubrzale proces biometrijskih osobnih iskaznica, sveobuhvatni nadzor, pad životnog standarda i unaprijeđenje sustava društvenog kreditiranja temeljen na nagradama i kaznama.

Stara metoda odvlačenja pažnje masa zvana kruha i igara više ne može držati na okupu sve više polarizirano društvo koje se razbija u enklave "post-istine" gdje nepovjerenje i paranoja izviru iz kasnokapitalističkog otuđenja i izrabljivanja. Društvo u kojem su dva najveća sveobuhvatna politička narativa smiješna, poput Q-Anona i Russiagatea, ne bi trebalo odbaciti očitu zavjeru i dosluh koji su uključeni u promicanje pretjerane i izmišljene pandemije.

Latour je u pravu kada tvrdi da je ovo svojevrsna generalna proba. Nažalost, poput mnogih tipičnih liberala, on pretpostavlja da su vlade imale u srcu naš najbolji interes i da reagiraju na objektivne činjenice i medicinsku stvarnost. U bliskoj budućnosti vlade će vjerojatno donijeti ograničenja putovanja i zaključavanja ne samo kako bi smanjile emisije ugljičnog dioksida, već kako bi istrenirali građane da prihvate racionaliziranje hrane, nedostatak fosilnih goriva zbog visokih cijena i problema s opskrbom, niži životni standard i nedostatak dobara i pružanja usluga. U ovom procesu discipliniranja i kažnjavanja masa, mnogi će biti prisiljeni prihvatiti sve vladine uredbe, uz rizik gubitka posla, društvene izolacije ili još gore, kao što smo svjedočili tijekom pandemije. Sljedeće zaključavanje moglo bi biti osmišljeno i unaprijed isplanirano upravo kako bi se spriječili prosvjedi, pobune i revolucije koje će se pojaviti kako se trulež kapitalizma bude produbljivala.

Medicinska tiranija? Tko kaže? SZO?

Nedavno izvješće pokazuje da privatna zaklada osnovana za financiranje Svjetske zdravstvene organizacije, nazvana WHO Foundation, objašnjava da je 40% donacija došlo od anonimnih donatora. Potencijal za sukobe interesa je neizbježan, jer očito samo pojedinci i grupe povezane s velikom farmaceutskom industrijom žele anonimizirati kamo idu njihova sredstva.

Svjetska zdravstvena organizacija je formulirala Sporazum o globalnoj pandemiji kako bi prisilila nacije da prihvate sljedeću pandemiju, ako globalne elite budu toliko glupe da pokušaju uspostaviti još jednu rundu medicinskog autoritarizma.

Slično kao i 11. rujna, ono što je predhodilo "događaju" Covid-19 kao i njegove rane faze ostaju zamagljeni tajnovitošću, dezinformacijama i mrežom laži. Svima su nam pokazane slike mrtvih kineskih građana koji leže na ulicama, iako je nejasno je li to od virusa ili čak iz grada Wuhana ili provincije Hubei u nekim slučajevima. Rečeno nam je da je virus nastao na tržnici sa svježim proizvodima u središtu grada, iako sada znamo da ta veza nikada nije dokazana i da je najvjerojatnije odbačena kao hipoteza kako bi se zadovoljilo javno mnijenje, no vjerojatnije je da je riječ o ciničnoj smicalici obavještajnih službi, klasičan slučaj pogrešnog usmjeravanja, pogotovo jer sada znamo da je tajna američka medicinska obavještajna jedinica priznala da je pratila Covid još u studenom 2019., a moguće i mnogo ranije.

Kada je Svjetska zdravstvena organizacija 11. ožujka 2020. proglasila globalnu pandemiju, bilo je oko 118 000 globalnih slučajeva i manje od
5.000 proglašenih smrti. Relativno govoreći, ti su brojevi bili prilično niski i nije bilo razloga da se na temelju tih brojki Sars-CoV-2 proglasi javnozdravstvenim izvanrednim stanjem. Procijenjene stope smrtnosti izvukao je od niotkud potpuni prevarant, Neil Ferguson s Imperial Collegea u Londonu, koji je prekršio pravila karantene u čijem je provođenju sam pomogao.

PCR testovi su proglašeni zlatnim standardom iako je Kary Mullis, jedan od njegovih izumitelja, javno izjavio da testovi nisu napravljeni da bi dokazali postojanje aktivnih infekcija. Nadalje, ciklusi za testove namjerno su postavljeni previsoko, što je rezultiralo neopisivim količinama lažno pozitivnih slučajeva. Stopa smrtnosti čudesno je porasla za "Covid-19" jer su liječnici i mrtvozornici bili pod pritiskom da tu bolest navedu kao uzrok smrti čak i bez pozitivnog testa; mogao se je navesti svaki "sumnjivi slučaj". Gripa, upala pluća i sve druge respiratorne bolesti magično su nestale, a Covid je popunio prazninu, povećavajući brojke.

Da ne spominjemo, učinak proglašenja globalne pandemije nužno je izazvao stresnu reakciju globalne populacije, što je, uz kasnozimski (ožujak-travanj) vremenski okvir na sjevernoj hemisferi, definitivno pridonijelo višku smrtnosti. Zapravo, mnoge etablirane medicinske organizacije slobodno priznaju da su karantene bile odgovorne za značajan postotak (mnogi kažu i do jedne trećine) prekomjernih smrtnih slučajeva, no ipak su se nekako uspjele osloboditi odgovornosti za traženje karantina poput dresiranih tuljana. Zajedno s gubitkom poslova, kućnim zatvaranjem i nedostatkom zajednice, valja primijetiti da kao što će uzvik "vatra" u prepunoj kinodvorani gotovo sigurno uzrokovati neku vrstu nasilnog događaja, tako će uzvik "pandemija" 24/7 kroz ciklus vijesti učiniti isto.

Slično kao i dnevno izvješćivanje nakon 11. rujna, s noćnim vijestima koje crvenom, narančastom ili žutom bojom objašnjavaju nacionalni rizik od terorističkih napada, svakodnevni slučajevi, hospitalizacije i smrti; svi se sjećamo cirkusa koji radi 24/7, osmišljenog da zastraši stanovništvo i održi poslušnost. U ovom namjerno usađenom, panikom zahvaćenom okruženju, vladajuća klasa temeljito je promijenila krajolik: nakon kratkog pada na burzi, digitalna ekonomija i tehnološke tvrtke brzo su se oporavile i procvjetale - tehnološki sektor, velika farmaceutska industrija, tvrtke za web usluge i uglavnom su sve velike korporacije koje su tangencijalno povezane s pružanjem usluga na internetu bile vrlo uspješne.

U roku od nekoliko tjedana, potreba za cjepivom je nestala. Mnogi sezonski virusi dođu i nestanu u roku od nekoliko mjeseci, ali je medicinski establišment nekako uspio shvatiti da bi samo cjepivo moglo zaustaviti ovu bolest. Farmaceutske tvrtke jednostavno su pokušavale zaraditi na novoj medijski razvikanoj i establišmentom zaštićenoj pretjeranoj pandemiji. Činjenica da je napravljen loš posao, bez dugoročnih studija, i sve to za tržište neprovjerene mRNA tehnologije, čini se da nije uznemirila barem polovicu javnosti, koja je otvoreno tražila karantene, cjepiva, putovnice i autoritarne mjere što bi bilo nezamislivo prije nekoliko godina.

Smiješne odredbe maskiranja stupile su na snagu - maskiranje na otvorenom bilo je obavezno u mnogim gradovima diljem svijeta. Nikakva znanstvena osnova nikada nije predstavljena. Propusnice za cijepljene također su primijenjene iako je utvrđeno da je prirodni imunitet u nekim slučajevima bio 27 puta jači. Jesu li zdravstvene vlasti jednostavno pokušavale biti pretjerano oprezne ili su u igri bile zlokobnije namjere? Jesu li institucionalne medicinske prakse nametnute samo kako bi farmaceutske korporacije zaradile?

Jednostavna činjenica da je neprovjereno, opasno cjepivo gurano i nalagano na raznim razinama - i da su ga mnogi tako lako progutali - jednostavno pokazuje koliko učinkovita može biti moderna propaganda. Nije bilo potrebno oružje - ali mogli ste izgubiti posao, položaj u zajednici, prijatelje, obitelj i društvene odnose. Proveden je ogroman društveni eksperiment i svatko tko se usudio dovesti u pitanje "znanost", umjesto da slijepo vjeruje kapitalističkom zdravstvenom sustavu u kojem je profit uvijek bio ispred interesa ljudi, bio je demoniziran.

Pomama oko Covid-19 možda je doista imala malo sreće, barem ovdje u SAD-u. Naravno, predsjednik Trump je na početku umanjio značaj virusa. Stoga je bilo tko drugi koji se slagao s njegovim stavovima o Covidu smatran odvratnim narcisom, bezbrižnim glupanom koji je spreman staviti korporativni profit iznad ljudskog života. Zamislite alternativni svemir u kojem su Trump ili desničarska, autoritarna, američka predsjednička figura poput njega virus shvatili krajnje ozbiljno, uz zaključavanja u kineskom stilu. Bi li ljudi i dalje zahtijevali obvezna cijepljenja i isključivanje prijatelja, obitelji i suradnika iz društva? Vjerojatno ne, ali to nikad nećemo saznati.

Propusnice za cijepljene prijetile su segregacijom društva na temelju iskreno fašističke vizije čistog protiv nečistog. Aktivisti protiv cjepiva i obični ljudi koji su odbili uzeti eksperimentalnu injekciju pogrešno su omalovažavani. Kao što su mnogi istaknuli, izostanak smanjenja prijenosa kod cijepljenih učinio je cijelu mogućnost obveznog cijepljenja besmislenom, neznanstvenom, kontraproduktivnom i jednostavno pogrešnom.

U studenom 2021., sukob je došao do vrhunca kada je Biden, obraćajući se necijepljenima, primijetio: "Bili smo strpljivi. Ali naše strpljenje je na izmaku. A vaše nas je odbijanje sve koštalo." Predložio je plan tjednog testiranja ili cijepljenja svih radnika u svakoj američkoj tvrtki s preko 100 zaposlenih, kao i mandat za oko 17 milijuna zdravstvenih radnika.

Postmoderni subjekt: Proizvodnja hiperrealnog

Paralele između 9/11 i Covid-19 daleko nadilaze njihove početne propagandne kampanje. U konačnici, dio razloga zašto je suvremena propaganda tako učinkovita leži u psihološkoj strukturi postmoderne svijesti. Zaštićenost, stabilnost i sigurnost smatraju se krajnjim proizvodom masovne civilizacije. Čak je i jedan od velikih šarlatana 1990-ih, Francis Fukuyama, bio dovoljno pronicljiv da uoči paralele između postmodernog subjekta i Nietzscheovog pojma "posljednjeg čovjeka".

Danas se sloj idealističkih koncepata kao što su sloboda, demokracija i jednakost, koji su trebali poduprijeti i inspirirati kolektiv na veće visine, briše pred velikom globalnom nejednakošću, ekološkim katastrofama, klimatskom katastrofom i opakim medijskim propagandnim kampanjama. Dok materijalni životni standardi stagniraju i padaju čak i u razvijenom svijetu, sve veći broj ljudi prisiljen je natjecati se za iste resurse, održavajući način razmišljanja stanovništva temeljen na oskudici. Gotovo sva socioekonomska pitanja uokvirena su kao binarna, crno-bijela natjecanja između dobra i zla s nultim zbrojem, gdje je malo nijansi ili pitanja morala dopušteno u javnoj areni.

U ovom krhkom društvenom okruženju, ne čudi što građani hrle na gotove narative i propagandne kampanje. Propaganda vladajuće klase guta se nekritički, upravo zato što prikriva, maskira i umrtvljuje bol života u kasnoj fazi kolapsa kapitalizma. Jedan od razloga zašto su zapadni liberali, pa čak i većina "ljevice" nasjeli na farsu koja je bila prenapuhana, medicinska globalna psihološka operacija koju nazivamo pandemijom Covida-19 je taj što je postmoderni subjekt sada toliko duboko zašao u hiperrealno; gdje simboli, društveni odnosi, pa čak i znanost postaju jeftine imitacije samih sebe. Upravo je to razlog zašto je toliko ljudi na početku karantena u ožujku 2020. primijetilo da se "osjećaju kao da žive u filmu". Medijski inducirani pseudodogađaji danas se više ne mogu razlikovati od teških medicinskih hitnih slučajeva, baš kao što je prije dvadeset i dvije godine masovna panika nakon 11. rujna proizvela istu maglu rata i iracionalnu mržnju prema drugome.

Prožet značenjem i svrhom, građanin koji je maskiran, cijepljen, "papire-molim", s propusnicom o cjepljenju, sada može osjećati zajednički cilj s drugima u zajednici; umjetno inducirani osjećaji blagostanja dočaran putem medijskih organa i destiliran u privlačne slogane poput "vjerujte znanosti". Vrijednost znaka "činiti pravu stvar" postala je snažna sila; a to je establišment koristio kao oružje kako bi zadovoljio različite ciljeve.

Mnogi od tih planova zapravo su bili stvarne zavjere za: uspostavu trajnog stanja biološke sigurnosti; postaviti blagu verziju izvanrednog stanja gdje se kretanje ljudi ograničava i prati; proizvesti lažnu priču o sigurnim cjepivima za financiranje nove industrije za mRNA tehnologije, stvoriti put do zdravstvenih putovnica, digitalnih osobnih iskaznica, digitalnih valuta središnje banke i sustava društvenog kreditiranja; uništiti mala poduzeća radničke klase i srednje klase i psihički pripremiti globalno stanovništvo za pad životnog standarda, pad pristupa robi, uslugama i resursima, kao i racioniranje; dati izgovor za zabranu prosvjeda; nastaviti široku militarizaciju društva, kao i provedbu globalnog režima ideološke popustljivosti i poslušnosti.

Velika farmaceutska industrija, Wall Street, Silicijska dolina, te vojne i obavještajne zajednice dogovarali su se kako bi otjerali siromašne i radničku klasu - činjenica da se ne može pronaći nepobitni dokaz za svaki od ovih isprepletenih i pokretnih dijelova gospodarstva i vlade ne pobija ovu temeljnu činjenicu. Sve to vrijeme, korporativna Amerika nastavila je obogaćivati ​​jedan posto ljudi koji su dobili trilijune tijekom pandemije. Medicinsko-autoritarni edikti izdani su bez ikakve stvarne znanosti iza njih. Nadzor i kontrola populacije uvijek su bili na čelu planova elite za upravljanje života u 21 .stoljeću. Tiranske kapitalističke elite više ne mogu upravljati globalnim tokovima ljudi, informacijama, dobrima i revolucionarnim mislima, kako se uvjeti diljem planeta pogoršavaju. Predstava se mora postaviti svakih deset do dvadeset godina.

Mnogobrojna lica i strategije brendiranja globalne elite dolaze do izražaja: "novo normalno", "ne posjeduj ništa i budi sretan", "maskiraj se", "slijedi znanost" i "ukorak" scenarij za provedbu planetarne tiranije, vladajuća klasa ih vidi kao nužne korake za osiguranje profita i kontrole u sve nestabilnijim ekonomskim i političkim krajolicima. Njihovi tehno-feudalni snovi su naše noćne more dok se napor kapitalističkog rada i hirovi imperijalnog rata nastavljaju. Naši gospodari nude malo predaha za mase čovječanstva, jer su nametnuli totalni spektakl. Ponašanje nalik kultu dominiralo je nakon 11. rujna; prenapuhani strahovi od terorizma i anti-muslimanskog rasizma proželi su zemlju, baš kao što su i prije godinu ili dvije, prenapuhani strahovi od virusa i autoritarno utemeljena averzija i trenutno otpuštanje svih koji su skeptični prema velikoj farmaceutsko industriji i vladi i dalje dominirali.

Čak i dok se narativ pomjerao, a farsa koja je bila reakcija na relativno blagi virus povlačila, potencijal za propagandu i kampanje straha protiv globalnog kolektiva ostaje. Upravo kvaliteti postmoderne, kao što su kraj metanarativa, derealizacija subjekta, hiperrealnost, priroda spektakla i pseudo-događaji, vođeni interesima vladajuće klase, a nametnuti nam od strane kapitalizma, koji dopuštaju ponavljanje ovih sila koje mijenjaju paradigmu da dominiraju društvenim životom. Paralele dvaju najvećih geopolitičkih događaja 21. stoljeća, 11. rujna i zdravstvenog straha od Covid-19, otkrivaju temelje globalnih režima okrutnosti, dominacije i ugnjetavanja. I sigurno nema puno "novog" ili "normalnog" u svemu tome.

sott