Zamislimo da se, poput Marty McFlya iz filma “Back to the Future”, u posebno sklepanom autu DeLorean DMC-12, u stvari vremeplovu, možemo vratiti u prošlost, samo desetak godina unazad. Vjerojatno bi imali prigodu, na brodskim radio valovima, čuti glas Željka Račkog, tadašnjeg esdepeovog predsjednika Gradskog vijeća. I danas mi se digne ovo malo kose na glavi, kada se sjetim tih beskonačnih sjednica, fiškalskih tirada, inzistiranja na proceduralnim i poslovničkim začkoljicama i sličnim glupostima. Osim Račkog, tadašnji SDP je imao “istaknutog” Matu Gavrana, još nekoliko saborskih zastupnika i par viđenijih brodskih političara. No, ako biste ih sve skupa slušali danima, vjerojatno ne biste čuli ništa što bar u tragovima vuče na socijaldemokraciju ili na bilo kakvu smislenu političku ideju. Sumirate li danas što su postigli za Brod ili “donijeli” u Brod, nećete se mnogo toga dobrog sjetiti, iako je sam vrh stranke često znao biti popunjen (ili osvajan) bivšim ili bar prividnim Brođanima: Račan, Tomac, Zovak, Dragovan.
Kako su “radnička klasa” i “progresivni” dio građanstva bili izmoreni i iznureni Tuđmanovim feudalnim (200 obitelji) i divljim kapitalizmom za podobne, a na lokalnoj razini devastiranim gospodarstvom za koje lokalni socijaldemokrati, i sami s dosta putra na glavi, nisu marili ni koliko za lanjski snijeg, svi su zdušno dočekali, ulagali sve svoje nade i ufanja te navijački drukali za mladenački prevrat, koji se naslućivao u SDP-u. Nošen dvojcem, tada mladaca, Lujićem i Valentom, prevrat je doista “provjetrio” učmali SDP, prisilivši neke u fotelje i privilegije uljuljkane, do grla umočene u lokalne gospodarsko-političke spletke, da se pritaje ili napuste stranku i kormilo prepuste mlađima. Pošteni radni narod, kojega je na državnoj razini, nakon smrti Vlade Gotovca, zastupao još samo Vladimir Bebić - “bombarder s Kvarnera” (danas također pokojni), bar u Brodu se ponadao kako će napokon dobiti prave zastupnike, mlade, neiskvarene, srčane i sposobne. Jedan od njih, maksimalno kvalificiran, naoko intelektualac u punom smislu te riječi, sposoban promisliti i artikulirati političku platformu koja “drži vodu” i drugi, nezaposlen, svjestan svih problema koji muče tipičnu hrvatsku mladež, posebno onu sa srednjoškolskim obrazovanjem, bez velikih planova i nade u budućnost.
No ono što se činilo dobitnom kombinacijom, brzo se pokazalo totalnim promašajem, “šupljom pričom” i kako mnogi tvrde, korakom unazad. Totalna bezidejnost i nesnalaženje u medijima i javnom djelovanju, neprepoznatljivost, navodni nepotizam pri zapošljavanju u gradskim tvrtkama i podjeli mjesta u nadzornim i upravnim odborima, igranje ispraznih političkih igrica (tko će prije otvoriti tržnicu?) te na kraju koketiranje / koaliranje s dvije dijametralno suprotne političke opcije: narodnjačkom i pravaškom. Dok su se u samim početcima nove garniture, ova vrludanja pripisivala kratkom stažu na rukovodećim mjestima, protijekom vremena, dalo se spoznati kako su ona rezultat nebrige za stranku i inzistiranjem samo i isključivo na osobnim interesima pojedinaca. Nadodaju li se tome nedavne afere s novogradiškog područja, u Centru za socijalnu skrb i brojne druge koje sve redom utječu i na percepciju brodskog SDP-a, slika je doista porazna, ali ipak ne toliko katastrofalna kao za vrijeme njihovih prethodnika (možda samo zato što su oči javnosti sada znatno više otvorene?).
Koalicija s narodnjacima (možda nekada diktirana i s nacionalne razine, ali istovremeno nastala i zbog pohlepe vodećeg dvojca za promilima potpore liberalima/narodnjacima) donijela je SDP-u višestruke štete. Osim što su recentno narodnjaci preuzeli potpuni nadzor nad brodskim gospodarstvom, još se nekoliko puta sa esdepeovcima, kao s balavcima poigrao iskusni Ivica Kovačević. Zauzvrat, junaci naše priče su ga nagradili mjestom predsjednika Gradskog vijeća. Hvatanje u kolo s Mirkom Dusparom, za njih visokim profesorom političke akademije, nanio im je možda i nepopravljive štete. Za Mirkove ustupke – čitaj - faktički sitniš (radno mjesto u Vodovodu, par mjesta u odborima) predali (prodali?) su mu obraz, sve svoje ideje i projekte te mu dugo vremena davali bezuvjetnu potporu. To je aktualnom gradonačelniku omogućilo stabilnost i stalno jačanje čak i u trenucima kada su mu vlastiti suradnici otkazivali poslušnost. Zauzvrat, SDP je postao bezlična stranka ili “oni dečki što (tehnički) podupiru gradonačelnika". Nakon razlaza, naglo progledali esdepeovci “konačno” su shvatili kako je Mirko Duspara glavno i jedino zlo u Slavonskom Brodu te su mu raznim politikantskim metodama, vidno osvetnički, pokušali napakostiti, sve do samoukidanja Gradskog vijeća.
Situacija pred lokalne izbore, za brodski SDP krajnje je kritična. Od slavnog imena ostalo je samo prvomajsko okupljanje na Poloju i prigodne zabave za Dan žena. Duspara se čini nedodirljivim, a druge stranke, prvenstveno HDZ, javnost navelike testiraju i senzibiliziraju svojim kandidatima te time pokazuju znakove političkog života. Od SDP-a ni traga ni glasa. Nema objave kandidata, nema sondiranja javnosti, nema niti nade za neka zvučna imena koja bi poput hadezeovih Čižmeka i Jelića zaintrigirala bar portalsku političku javnost. Građani, a prvenstveno brzo nestajuće radništvo i brzo rastuća armija nezaposlenih, nasušno trebaju svoje političke predstavnike. Hoće li SDP ponuditi neki smislen program i prave ljude za revitalizaciju Broda ili će do kraja potonuti u brodsku političku žabokrećinu i prepustit to mjesto drugima, na primjer Laburistima, pokazat će nekoliko sljedećih mjeseci do uzbora. Ni kolege u nacionalnoj vlasti ne pomažu im puno svojim anti-rezultatima u gospodarstvu i političkom promišljanju. Milanović djeluje kao da je potpuno “omađijan” HNS-ovim radikalnim neoliberalnim stajalištima, a na životu ga praktično drži građanima ekstremno mrski Karamarko (ako je vjerovati anketama) sa svojim povratkom tuđmanizmu, a samim time i povratkom već spomenutom fudalno podobničkom kapitalizmu, prisluškivanjima građana i novinara te konačnom razaranju hrvatskog gospodarstva i zadnjih ostataka samostojnosti.
from sb underground
